Ako ne izabereš dobar film, izaberi barem dobro plaćen film, mogla bi biti sumirana mudrost Roberta Downeyja Jr., glumca koji treću godinu zaredom dominira listom najbolje plaćenih glumaca na svijetu prema časopisu Forbes.
Točnije, pobrini se da je riječ o ekranizaciji poznatog stripa, već neko vrijeme zlatnoj koki Hollywooda, umočenog u nemaštovitost i još financijski plahog zbog nedavne krize zbog čega studiji preferiraju provjerene marke i neskloni su eksperimentima. Za fenomenalan financijski uspjeh jedne od rijetkih filmskih superzvijezda koje se koriste svojim pravim imenom najodgovornije su dvije megapopularne stripovske franšize, ‘Iron Man’ i ‘Avengers’, strojevi za novac koji tvorcima uglavnom donose milijarde. Njegov lik Tonyja Starka iz ‘Iron Mana’ toliko je postao povezan s njim da mu se događa ono što nijedan glumac ne želi, poistovjećuje ga se u posljednje vrijeme gotovo isključivo s tim likom. Tako je ‘Avengers: Age of Ultron’ okrenuo oko 1,4 milijarde dolara, od čega je prema procjeni Forbesa glavni lik u džep spremio veći dio od ukupno 80 milijuna dolara zarađenih od 1. lipnja prošle godine do 1. lipnja ove zahvaljujući ugovoru prema kojem sudjeluje u dobiti filma, a za nadolazeći hit ‘Captain America: Civil War’ dobit će navodno 40 milijuna dolara. Valja napomenuti da je Downey u svim tim filmovima isti lik, tako da je njegova odluka o sudjelovanju u ‘Iron Manu’, financijski gledano, bila jedna od najboljih koje je u životu donio. Uloga se širi kroz stripovski univerzum kao virus i svaki put sa sobom nosi desetke milijuna dolara. Iznos koji mu se pridaje ove godine pet je milijuna veći nego u dvije godine prije, s tim da je računica Forbesa temeljena na prihodu prije naknada menadžerima i plaćanja poreza. Neto iznosi stoga su nešto manji, ali sasvim sigurno još vrlo izdašni.
Rekorderi s ekrana
Pozornost medija čak je i više od astronomskih iznosa 50-godišnjeg juniora privuklo uvrštavanje glumaca izvan Hollyooda, odnosno glumaca koji pripadaju ‘međunarodnoj filmskoj sceni’, prvi put i iznenađujući ishod takvog poteza. Od deset najplaćenijih, čak se četvorica ne nalaze u Hollywoodu, štoviše, odmah na drugom mjestu je Jackie Chan, službeno sin Hong Konga, s 50 milijuna dolara. Preostala trojica ‘uljeza’ su iz Bollywooda, indijske verzije Hollywooda, na sedmom mjestu (Amitabh Bachchan i Salman Khan sa po 33,5 milijuna dolara – Khan je u međuvremenu osuđen za ubojstvo automobilom, ali mu popularnost ne jenjava) i osmome mjestu (Akshay Kumar s 32,5 milijuna dolara). Zanimljivo je da ‘strane’ zvijezde zarađuju fenomenalno i u rangu svojih američkih kolega, iako indijski i kineski filmovi ne zarađuju ni otprilike kao američki. Najprofitabilniji indijski film svih vremena, ‘PK’ iz prošle godine, zaradio je samo 120 milijuna dolara, a kineski rekorder ‘Monster Hunt’ prikupio je 290 milijuna. Sva ostala mjesta ipak su čvrsto u rukama domaćih momaka, na trećem je mjestu svačiji omiljeni mišićavko Vin Diesel (47 milijuna dolara), slijede Bradley Cooper (41,4 milijuna), Adam Sandler (41 milijun), koji je u vrhu iako nije već jako dugo uspio proizvesti gledljiv film, Tom Cruise (40 milijuna) i Mark Wahlberg (32 milijuna). Usprkos svom kreveljenju u gotovo svakom filmu u kojem se pojavi i nasilnom brendiranju Johnny Depp našao se tek na 12. mjestu iza bivšega profesionalnog hrvača Dwaynea Johnsona, zaradivši ‘samo’ 30 milijuna dolara u proteklih godinu dana.
Dizanje honorara
I letimičan pogled na listu sugerira da talent nema nikakvih dodirnih točaka s količinom novca koji dotična imena okreću. Ako ga ima, dobrodošao je, ali svakako nije presudan preduvjet za izvrsnu zaradu, što uostalom ima savršenog smisla. Filmovi ozbiljnije umjetničke vrijednosti rijetko uspiju na kinoblagajnama doći i blizu takvim lakopernim zabavama obično namijenjenima mlađoj populaciji. Još ako prvi film pogodi žicu i stvori temelj za franšizu, poslije više i nije bitna kvaliteta, već i naziv prodaje svaki sljedeći nastavak. Pravde donekle ima utoliko što je od prvih deset najplaćeniji ujedno najtalentiraniji među njima, premda svoj talent u posljednje vrijeme troši na relativno bezbolne uloge s izvrsnom isplatom. Robert Downey je, inače, prije nekoliko godina natuknuo mogući oproštaj od superjunaka nakon što prevrne pedesetu, ali riječ je bila, čini se, samo o vještom dizanju honorara, od Tonyja Starka zasad nije odustao i prema trenutačnom ugovoru Marvelu, vlasniku prava na sve te stripove, duguje još jednu ulogu (‘The Avengers: Infinity War’). Taj će angažman sasvim sigurno opet dobro naplatiti usprkos reputaciji Marvela kao škrte kompanije nevoljke plaćati glumcima velike iznose, a svijet se samo može pitati koliko bi dosad dobio da kompaniju prati glas velikodušnosti. Ta navika Marvela vjerojatno je i uzrok što fanovi još nemaju potvrdu sudjelovanja Downeyja u četvrtom nastavku ‘Iron Mana’, imajući u vidu glumčevu otvorenost četvrtom pojavljivanju. Prema svemu sudeći, Tony Stark želio bi još malo više u odnosu na posljednji honorar u toj franšizi, koji je iznosio debelih 50 milijuna dolara. Zvuči mnogo, ali je kikiriki u odnosu na 1,2 milijarde dolara koliko je treći ‘Iron Man’ zaradio (osmi najprofitabilniji film svih vremena).
Pokušaji i promašaji
Svakako impresivan povratak u život za čovjeka koji je praktički izgubio mladost zbog ovisnosti da bi se tek kao sredovječni muškarac vratio jači nego ikad ili barem bogatiji nego ikad. Nakon što je kao klinac 80-ih bio smatran velikim potencijalom, 90-e su uglavnom u magli droge i alkohola. Točno na prijelazu stoljeća, 2000. Robert Downey izašao je iz državne institucije za odvikavanje (ujedno i zatvora) i pokušao svoj prvi veliki povratak, ali ubrzo je posrnuo usprkos uspjehu koji je postigao. Dobio je ulogu u tada vrlo popularnoj seriji ‘Ally McBeal’ i takoreći trenutačno dobio Zlatni globus za sporednu ulogu u seriji zaradivši vrlo dobre kritike za svoje pojavljivanje. Poslije je svoj rad u seriji popljuvao, okarakteriziravši ga precijenjenim. Nije dugo izdržao, još iste godine ponovno je uhićen zbog zloporabe droge, nakon čega je ekspresno izbačen iz serije, iako je upravo njegovo dovođenje spasilo padajuću gledanost. Drugi pokušaj je ipak nešto bolje prošao i još traje. Od 2003. naovamo Downey Jr. glumi punom parom i izgleda trajno trijezan, a kroz vrata financijskog raja prošao je 2008. kada prvi put glumi Tonyja Starka, nesvjestan kakve će mu kamione novca to u idućim godinama donijeti. Iako ga od malih nogu prati glas nadarenoga glumca, često je birao ‘bezbolnije’ uloge, pogotovo uspoređeno s nizom drugih kolega, ali je imao nekoliko vrlo dobrih uloga, primjerice u ‘Less Than Zero’ (1987.) ili ‘Chaplinu’ (1992.). Downey Jr. nema pretjerano raskošan glumački raspon, ali nekad je za stvaranje goleme baze obožavatelja dovoljno da glumac ima dopadljivu karizmu, posebice ako je ta karizma u kombinaciji s filmovima koji već imaju osigurane obožavatelje.
Bolje rješenje
Njegovi problemi s drogom bili su, zahvaljujući ocu ovisniku, gotovo neizbježni, bilo bi čudo da nije narkoman. Već u šestoj godini probao je marihuanu uz posredovanje svog oca, filmaša i glumca. Prema vlastitom iskazu, zajedničko konzumiranje droge bilo je za njih način zbližavanja, izraz ljubavi između oca i sina. Sasvim očekivano, karijeru je započeo u najranijim danima u očevim produkcijama, a tijekom 80-ih postao je pridruženi član ‘Brat Packa’, grupe mladih glumaca koji su dominirali filmovima o odrastanju tijekom desetljeća, čiju su ‘osovinu’ činili Emilio Estevez, Anthony Michael Hall, Rob Lowe, Andrew McCarthy, Demi Moore, Judd Nelson, Molly Ringwald i Ally Sheedy. Potkraj 80-ih i početkom 90-ih otvaraju mu se vrata ozbiljnijih produkcija s etabliranim glumcima (‘Air America’ s Melom Gibsonom, ‘Chances Are’ sa Cybill Shepherd itd.), što 1992. rezultira nominacijom za Oscara za najbolju mušku ulogu (‘Chaplin’), ali ovisnost polako postaje neodrživa. Najteže razdoblje nastupa negdje od 1996. kada je nađen onesviješten u krevetu 11-godišnje kćeri svojih susjeda i bio niz puta uhićivan zbog posjedovanja droge. Unatoč trogodišnjoj kazni izrečenoj 1999. Robert Downey pušten je već nakon godine dana zahvaljujući naklonjenosti suca, koji je procijenio da ukupan boravak po zatvorima i institucijama u proteklih nekoliko godina čini osnovu za ranije puštanje. ‘Organi reda‘ općenito su bili blagonakloni recidivistu Downeyju, koji je uhićen 2000. sa zalihom droge i pušten na uvjetnu, pa onda opet u travnju 2001. kada je testiran kao pozitivan na drogu, ali jednostavno pušten. Na kraju se to pokazalo boljim rješenjem, barem se zasad tako čini.