24. rujan 2015.

Ne vjerujte svemu što pročitate

sbabic1
sbabic1

Uz novi broj tjednika Lider donosimo vam i poseban prilog - Budućnost medija - posvećen nadolazećem Weekend Media festivalu

O ispunjenju stare (navodno) kineske kletve ‘dabogda živjeli u zanimljiva vremena’, o kojoj je govorio još Robert Kennedy u hladnoratovskoj eri, mogao bi govoriti i bilo koji suvremeni političar iz Novog ili nemirima narušenoga Starog svijeta. Zapravo, neki će ustvrditi da je ovo doba ‘najzanimljivije’ u povijesti ako pod tim superlativom ne podrazumijevamo samo tehnološke dosege koji su (logično) na vrhuncu, život s jednom nogom u stvarnom svijetu, a drugom u virtualnom, lakoću ostvarivanja vorholovskih petnaest minuta slave nego i strahote koje potkopavaju temelje suvremene civilizacije, od nemira na Bliskom istoku, islamističkih prijetnji, izbjegličkih kriza do sloma ideala o savršenome europskom društvu ili demokraciji.

Trendovi umjesto naslova

Većina Zemljana osjeća da svijet kakav poznajemo dolazi kraju, što, dakako, izaziva nemir i nesigurnost, do neke mjere i paranoju. No kako tvrdi profesor na Harvardu i autor knjige ‘The Better Angels of Our Nature: Why Violence Has Declined’ Stephen Pinker, taj dojam ne odgovara činjenicama, njega stvaraju površni i senzacionalizmu skloni mediji, a takvih je danas većina. Autor ne krivi samo tradicionalne medije već i milijune amaterskih ratnih reportera i ‘opinion makera’ skrivenih iza Facebookova i Twitterova profila zbog pristranog izvještavanja o stanju stvari. Njegova poruka glasila bi otprilike ovako: ‘Umjesto naslova pratite trendove; umjesto da zbrajate žrtve u susjedstvu,  zbrajajte ih i na drugim krajevima svijeta pa ćete shvatiti da svijet jest ‘u banani‘, ali manjoj negoli je bio u nekoj drugoj povijesnoj eri.’

Filtriranje slike

Pinker ne umanjuje strahote kojima smo odnedavno i izravni svjedoci (izbjeglička kriza), već upozorava na potrebu za racionalizacijom, filtriranjem slike koju stvaraju neki tradicionalni mediji i društvene mreže, katkad u političke svrhe, katkad u svrhu povećanja čitanosti odnosno gledanosti. Od pametnog se korisnika informacija očekuje da uđe u ulogu svojevrsnog urednika koji će znati odvojiti nebitne ili netočne od onih vrijednih, detaljno analizirati teze koje se iznose te na kraju mišljenje o stvarnom stanju stvari donijeti tako da uključi vlastiti mozak. Uostalom, zar bi izbjeglička kriza protekla u ovako mirnom i humanom ozračju da su se sunarodnjaci umjesto na vlastito iskustvo i pamet nekritički oslanjali na ostrašćene naslove koji su igrali na kartu senzacionalizma, paranoje i teorija zavjere?