- Generalno govoreći, jesti snijeg je relativno sigurno - odagnao je zle slutnje ljubitelja pahuljica vodeći američki stručnjak, profesor sa Sveučilišta u Montani, Jordy Hendrikx . Međutim, valja znati prepoznati jestivi od nejestivog snijega.
- Snijeg sa tragovima sivih supstanci, kao i žućkasti snijeg svakako treba izbjegavati jesti. Ne valja jesti niti snijeg koji se nalazi u blizini autoceste ili nekog drugog izvora zagađenja, poput tvornice s pogonom na ugljen - pojašnjava. Tko želi jesti snijeg mora voditi računa da je on svjež. Najbolje je isplaziti jezik i loviti pahuljice dok su još u zraku, ili jezikom pokupiti pahulje sa samog vrha snijega na zemlji (ili stablu).
Prve pahulje
Želite li pojesti malo više snijega, treba pričekati par minuta, nakon što počne padati jer tada padaju i neke druge čestice, a čisti snijeg slijedi nekoliko minuta kasnije.
- Znate kako ljeti kada padne snažan pljusak, odjednom, nakon što završi sve bude vedro i djeluje čišće? E, pa isto vam je i sa snijegom. Prve pahulje zapravo čiste od zagađenih čestica u zraku i tlu - pojašnjava.
Dok Hendrikx Amerikancima sugerida da je najbolja kvaliteta snijega na Aljaski, a ne u industrijskom Clivlandu, u Hrvatskoj bi, primjera radi, valjalo izbjegavati jesti snijeg ako ste iz Kutine ili Siska, pa i Slavonskog Broda. Bolje bi bilo kušati onaj u Gorskom kotaru ili ruralnoj Lici, a čak bi i onaj sljemenski, nakon svega što se na tom skijaškom brdu događalo proteklih tjedana, valjalo staviti pod ozbiljno razmatranje o kvaliteti.
Ukratko, tko želi jesti snijeg, svakako neka izbjegava onaj sa žutom mrljom. Najbolje je isplaziti jezik prema nebu, ali tek kada padne druga "tura" ledenih poslastica.