Porsche, sinonim za proizvodnju vrhunskih sportskih automobila, ne živi od prodaje nasljednika legendarne 911-estice. Nego od prodaje terenca i obiteljske limuzine!
Da, od Cayennea i Panamere. Čudo? Dok se ne rasvijetli situacija sa svjetlećom Gospom u međugorskom stanu gospođe Vicke, možemo ovo tretirati istinskim čudom. Porsche posluje jako dobro, primjer je uspješnog proizvođača s upravo fenomenalnim omjerom uloženog i zarađenog po prodanom primjerku. No, Porschea možda više ne bi niti bilo da nije počeo s trake puštati obiteljsku limuzinu i robusni SUV. Svaka čast 911-ici, Carreri, 964-orki, 993-ojki... Ali lovu donose veliki auti. Svjetskoj recesiji u inat! Pričao Porscheovu SUV-u sve je samo ne friška. Baš kao i o prvom Volvovom suburban utility vehicleu (SUV), koje se pojavilo u Detroitu 2002. i već za 300-tinjak dana počelo rušiti rekorde prodaje te marke u Americi. Bio je to XC90, znamo ga i danas. Dakle, bilo je samo pitanje vremena, kada će popustiti i oni superekskluzivni, poput Maseratija, Jaguara... Bentleya?! Da, i njega. Ma koliko god zvučalo paradoksalno - jer, troši se manje, kupuje rjeđe i racionalnije – ali bez „konja za trku“ u obliku vrhunskog, skupog, na sve spremnog SUV-a, danas i najvećima teško ide. Istovremeno smo svjedoci i pravoj poplavi malenih, često električnih, štedljivih automobilčića (BMW i3), downsizinga, patuljastih turbomotora... Ništa više nije isto, ništa više nije nemoguće u borbi za kupca, za prevlast ili za puko preživljavanje na tržištu.
Mačkasti C-X17 Jaguar s preživljavanjem problem nema. Iako će ljubitelji ove mačkaste marke automobila reći kako odavno s trake nije izašao model s karakterom, pamtljivim, bezvremenskim dizajnom. Ono što su bili i zauvijek ostali E-Type, XJ6 ili Mark 2. Ukusi su različiti, ali smo gotovo sigurni da bi se Sir William Lyons i William Walmsley okretali u grobu da vide kako je njihov Jaguar, vitki, skočni i okretni mačak, danas postao – C-X17! Može li prvi SUV u povijesti ove britanske marke doista biti mačkast, vidjet ćemo 2016. Tada su, naime, obećali u Jaguaru početi s prodajom modela koji bi trebao osigurati mirniju budućnost. Manje zbog prodaje u Europi, više radi – Kineza. C-X17 bi kosookim kupcima rastuće platežne moći trebao biti stvar prestiža. U njegova 472 centimetra duljine Kinezi će se osjećati kao u srednje velikom stanu.
Ako su Jaguarovi modeli posljednjih 20-ak godina bili daleko od „peace of the art“, Maseratiju ne možemo predbaciti put u nepoznato i neizvjesno. Igrač na sigurno, svoj je Quattroporte, Grancabrije, Ghiblije i Grantourisme tek minimalno ušminkao, znajući da se tim koji pobjeđuje – ne mijenja. Masovna prodaja ovih ljepotana nikad nije bila strategija ekskluzivnog proizvođača iz Modene (osnovan u Bologni 1914.), jer masovnost poništava eksklozivu. A Maserati je jednostavno previše lijep automobil da bi izgubio ekskluzivu. Istina, kod Amerikanaca je oduvijek prolazio dobro, no tamo je glad za talijanskim dizajnom konstantno velika. Hoće li Maserati izgubiti identitet pojavom SUV-a Kubanga (odnosno Levanetaa, kako je model prvobitno nazvan kod predstavljanja publici)? Nije nemoguće. Automobil izgleda sjajno, vjerojatno neće biti ništa lošiji niti osjećaj za volenom, ali – koliko je to doista u Maseratijevu duhu?
Zar i ti, sine Bentleye? U redu, recimo da je Jaguarovo gubljenje identiteta prizivalo radikalni potez i recimo da je C-X17 očajnički pokušaj povratka na staze slave. Pa makar i madakamom. Možda bismo mogli shvatiti i Maseratijeve dizajnere, propošne, samouvjerene u to da jednostavno – ne mogu promašiti s dizajnom čak i kada SUV stvaraju. Ali, Bentley - ‘terenac’?! Eto dogodilo se.
Nije lijep, ako je suditi po studiji. Jeftin je još manje (nešto manje od 200.000 eura, bitno skuplji od ciljanog protivnika, Range Rovera), djeluje nezgrapno i – potpuno nepotrebno. Jasno je da o svemu tome puno više znaju oni koji su osmislili nastavak razvoja ovog automobilskog superbranda, ali jednostavno je teško vjerovati da bi ovakav automobil mogao požnjeti bitniji uspjeh. Kupit će ga snobovi i ljudi bez ukusa, što su često spojene „vrline“. A možda se predstavljeni koncept naknadno ušminka pa od ružnog pačeta nastane labud. Brojke su impresivne poput cijene: 575 i 650 konjskih snaga, motor s 12 cilindara. Tu Range Rover ne može niti primirisati...LM002 je 1986. možda bio previše za tadašnje tržište. Rambo-Lambo, kako su mu tepali, bio je sve samo ne oku ugodan. Ipak, prodavao se sve do 1993., prodao se u 328 primjeraka. Nije neka ludnica, ali s onakvim dizajnom... Danas stvari izgledaju drugačije. SUV koji na tržište izbacuje ova supersortska marka izgledom je ravan savršenstvu. To se čudo kupeovskih linija zove URUS i ovdje bismo već mogli govoriti o budućoj zvijezdi na sceni. Lamborghini ne čini istu grešku dvaput.