Mađarski film ‘Saulov sin‘ zasluženi je pobjednik službenog programa ovogodišnjega Zagrebačkoga filmskog festivala.
Riječ je o najboljem ostvarenju na Festivalu računajući sve kategorije, ali i jednom od najstrašnijih ikad snimljenih horora te uza ‘Schindlerovu listu‘, premda je koncept prikaza strahota holokausta potpuno drugačiji, najboljim igranim filmom na tu temu. U njemu nema ništa od Spielbergova patosa, suze i tugu kod gledatelja zamijenio je osjećaj tjeskobe, strave i gadosti prema svemu što je ljudsko. Sonderkommando, jedinica židovskih zatvorenika zadužena za odvođenje žrtava u spalionice, čiji su pripadnici živjeli samo koji mjesec dulje od ostalih Židova, bio je je savršeno učinkovita radna snaga, a filmski protagonisti brutalni su šljakeri smrti. Jedini čin koji se u tom paklu čini ljudskim, kad Saul odluči pod svaku cijenu pokopati onoga za koga tvrdi da je njegov sin, ispadne sebičan i iracionalan potez bezumnika koji tako uništi plan za pobunu Sonderkommanda. Lászlo Nemes, čiji je ovo prvijenac, snima kamerom iz ruke. U krupnom planu najčešće je Saul, a ostali protagonisti i događaji u drugom su planu, često samo kao obrisi. Takav postupak zahtijevao je da zvuk dočara sve užase logora, od vriskova zapaljenih ljudi do demonskih naredbi nacista.