Druga sezona festivala Midsummer scene u Dubrovniku nastavila se u visokom kvalitativnom pomaku i ove godine, produkcijom predstave ‘The twelfth night‘ (Na Tri kralja).
Podsjetimo, Festival je počeo prošle godine predstavom ‘San ivanjske noći‘ i otvoren je kao platforma za buduće međunarodne suradnje, ali sve na temu Lovrijenca, Dubrovnika, Shakespearea i početka ljeta.
Čisti tekst Ovogodišnja predstava, a uvijek su na Shakespeareovom izvorniku, bez titlova, očito ciljane za anglofonu publiku koja posjećuje Dubrovnik, zaista je vrlo visokih dometa, počevši od ideje, koncepta i režije, preko izvrsne glume pa sve do naravno, prekrasnog i bajkovitog ambijenta Lovrijenca. Redateljica Helen Tennison, i inače uspješna u postavljanju engleskih književnih klasika na scenu (‘Orkanski visovi‘ Emily Brontë, ‘Razum i osjećaji‘ Jane Austen, niz produkcija i adaptacija Shakespearea), radi nešto jako jednostavno, što je u današnje kazališno vrijeme i jako inovativno: daje nam na sceni čisti Shakespeareov tekst izvrsno odglumljen, s minimiziranom kostimografijom kao i scenografijom, koje zbog prizorišta legendarnoga dubrovačkog hamletišta nema i ne treba biti.
Izvrsni glumci Suptilno i inteligentno razigrala je i autorskim rukopisom obojila poneke scene, koristeći se istom takvom koreografijom, koje su u nekim momentima bajkovite a u nekim čak i ironično odmaknute, što njezin redateljski rukopis približava maniri BBC-jevih povijesnih ekranizacija u zadnjih 10-ak godina, a to je svakako kompliment u ovome kontekstu. Od uloga zaista je teško izdvajati, možda Toma Michaela Blytha u ulozi sir Andrewa Agucheeka i Helen Watkinson u naslovnoj ulozi Olivije. Svi su glumci izvorni govornici, šekspirijanski glumci koji i inače rade u sličnim produkcijama, tako da je užitak u jednostavnom, a promišljeno poentiranom Shakespeareu zajamčen.