Aktualno Lider trend Preporučeno Preporuka urednika

Smiješak za sve: Dok je teta pričalica u posjetu, oni nisu bolesnici u bolnici, oni su djeca

Svake noći djeca na odjelima triju zagrebačkih bolnica s nestrpljenjem osluškuju korake na hodniku i čekaju svoju priču za laku noć. Već nekoliko godina tete i stričeki pričalice iz Udruge Smiješak za sve uspinju se s torbama punim šarenih knjiga na dječje odjele na Srebrnjaku, u Vinogradskoj, a od prošle godine i na KBC Rebro. Nema većeg zadovoljstva, ma kako naporan dan možda imali, nego kada još na stubištu čujete kako djeca uzbuđeno šire vijest hodnikom da stižemo, kažu volonteri te udruge u kojoj svi znaju da se ljubav i sreća množe kada se dijele. Ponašajući se u skladu s tom životnom istinom i matematičkim paradoksom, raste i broj volontera, projekata pa i tvrtki, koje sve više kao svoju misiju prihvaćaju društveno odgovorno poslovanje i konkretan doprinos zajednici.

>>> Društveno odgovornim poslovanjem unaprjeđuje se i biznis i zajednica

No, dopustite da ispričamo ovu priču koja nimalo ne uspavljuje, već naprotiv, budi sve oko sebe na akciju, jer, ne zaboravimo, u njezinu središtu su djeca zapetljana u klupko straha, bolesti, pretraga i bijelih kuta.

Priča za buđenje

Upravo stoga što su htjeli unijeti zdravu dozu razbibrige u bolnicu, jednom ne tako davne 2009. godine udruga Portić započela je u riječkoj bolnici Kantridi projekt ‘Pripovijedač (-ica) za laku noć’. Četiri godine kasnije u Zagrebu se osniva Udruga Smiješak za sve i njihovih 30 volontera od 2014. godine večeri provodi u Dječjoj bolnici Srebrnjak, 2015. počinju pohoditi dječji odjel KB Sestara milosrdnica, a kako je projekt prepoznat i baza volontera neprestano raste, od prošle godine svoju priču za laku noć slušaju i djeca na KBC-u Rebro. Ove godine u planu je da tete i stričeki pričalice, kako su volontere udruge prozvala djeca, počnu sijati radost iz knjiškog svijeta mašte i po odjelima Klaićeve bolnice te još jedan projekt o kojem ćemo detaljnije malo kasnije.

Djeca leže u krevetićima jedni pokraj drugih, a ne znaju ništa više jedni o drugima, osim možda imena. U sobama su i djeca različitih uzrasta. Usmjereni su na mobitele, televiziju i malo međusobno komuniciraju. Naš dolazak ih spaja. Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima pomaže im da se upoznaju, objašnjavaju volonteri.

Dosadašnjoj bazi volontera koja je brojala 220 ljudi svih životnih dobi, prethodnog se vikenda, nakon Edukacijskog seminara, priključilo još stotinjak novih, a interes je toliki da već ima i pristojan broj zainteresiranih za novi seminar koji će se održati u jesen.

>>> Slatka priča ili kako su Novozelanđani spasili tvornicu čokolade

– Izdašna baza volontera je nužna jer svaki dan, i nedjeljom i blagdanima cijelu godinu 12 volontera odlazi u bolnice. Prošle godine smo odradili oko 6000 volonterskih sati, a ove godine bit će ih i više s obzirom na to da nećemo imati ljetnu stanku, već će djeca moći slušati priče svih 365 dana u godini, objasnila je Marijana Jergović, predsjednica Udruge Smiješak za sve, koja i sama redovito čita priče na dječjim odjelima, u tvrtkama na radionicama korporativnog čitanja, u parku na Dekici za snove, a imala je i čast pročitati knjigu uzvanicima prošlogodišnjeg svečanog otvorenja Noći knjige.

Volontiranje – bogatstvo bez novca

Zaljubljena u čitanje i ono što njezina udruga radi, Jergović kaže kako je volontiranje njezina životna odluka.

– U Udruzi svi volontiramo! Jedino nam je psiholog zaposlen na 4 sata. Ja osobno radim u svojoj obiteljskoj tvrtki i majka sam troje djece. Dakle, volontiram ‘full time’, šali se predsjednica Smiješka i dodaje:  – Ono što me uvijek ispočetka motivira ‘da dam najbolje od sebe’ je spoznaja da, ako ste zaista autentični, možete povući ljude za sobom i izvući najbolje od njih.

>>> I volontiranje može biti prvi korak do zapošljavanja

Upravo to i čini s obzirom da je Smiješak neprofitna udruga te da s gotovo nula kuna postiže čuda.

– Za svoj moto ‘što manje novaca, više entuzijazma’ zaista dobivam potvrdu kroz Udrugu. Svoj idealizam, pa čak i utopizam, pokušavam prenijeti svima s kojima se susrećem u radu. Ono što me fascinira su zapravo naši mladi članovi. U Udruzi imamo preko 60 posto srednjoškolaca i studenata. Njihova zrelost i spremnost za mijenjanje sebe i davanje najboljeg od sebe svaki me put inspirira da i sama dam više i bolje od sebe. Ipak, nabolje stvari u životu su zaista besplatne… Topla ljudska riječ, smijeh i spoznaja da postoje ljudi s dubokim idealima, najbolji su poticaj, kaže nam Jergović s posebnim sjajem u očima.

Jednom sam ušla u sobu koju su dijelila dva dječaka. Dječak od 17 godina gledao je nogomet na televiziji u društvu svog oca, a mlađi dječak, koji je imao desetak godina, želio je da mu pročitam priču. Sjela sam na drugi kraj sobe bliže mlađem dječaku i krenula čitati. Ubrzo je stariji dječak stišao televizor, prestao gledati utakmicu i pridružio nam se. Njegov otac je otišao, a mi smo se troje kratko podružili uz večernju priču. Dječaci koji se na početku večeri nisu poznavali na kraju našeg druženja dijelili su bolnički krevet. Te večeri ostavila sam u sobi dva prijatelja, podijelila je s nama jedno od mnoštva dirljivih iskustava dugogodišnja teta pričalica Nikolina Antolić, inače studentica pete godine Poslovne ekonomije na EFZG-u.

Korporativno volontiranje

Tvrtke se u cijelom svijetu potiče da se okrenu zajednici, a to osjeti i Smiješak za sve koji je već ostvario suradnju s nekoliko velikih hrvatskih korporacija.

– Korporativno volontiranje je krenulo 2016. godine kada smo s djelatnicima dm-a krenuli u božićnu akciju čitanja i izrade čestitki na CZOO Slava Raškaj. Povezao nas je Volonterski centar Zagreb. U tome smo vidjeli veliki kapacitet te smo nakon toga počeli s radionicama Izražajnog čitanja. Na njima je prva sudjelovala Adikko banka prošle jeseni. Nakon te radionice 50 njihovih djelatnika su se kao gosti okušali na našem projektu tete i stričeki pričalice, kaže predsjednica Udruge.

>>> Addiko Bank dobila međunarodni certifikat ‘prijatelj klijenata’

Prije mjesec dana na radionici su se okušali i djelatnici Ine.

– Snažan volonterski angažman u Ini pridonosi jačanju reputacije i vrijednosti brenda te je ojačao povjerenje i povezanost s lokalnim i regionalnim zajednicama u kojima kompanija ima poslovne aktivnosti. Volontiranje je ojačalo i timski duh kod zaposlenika kao i osjećaj da kompanija djeluje za dobrobit zajednice. Energija koju kompanija i njezini zaposlenici od prvoga dana ulažu u volontiranje prepoznaju i drugi, kazao je Neven-Pavao Poklepović iz Ininog odjela za Korporativne komunikacije i marketing.

Nakon radionice Izražajnog čitanja, djelatnici Ine svoje su novostečene ili dodatno izbrušene vještine isprobali na dječjim odjelima bolnica kao gosti projekta.

>>> Ina je, prema Fininoj analizi, najsnažnija hrvatska tvrtka 

– Reakcije zaposlenika na ovakve i slične aktivnosti su odlične i motivirajuće, što je vidljivo iz njihovih povratnih informacija, ispričao je Poklepović citiravši reakciju jedne kolegice nakon što je prvi put bila teta pričalica: …taj dan nahranila sam svoju dušu.

Dok je teta pričalica u posjetu, oni nisu bolesnici u bolnici, oni su djeca.

Iz Udruge nam kažu kako se često nakon radionice i oduševljenja iskustvom u bolnici sudionici korporativnog volontiranja privatno priključe projektu teta pričalica.

– To je jedan potpuno novi pogled ljudi unutar same tvrtke. Interesantno je to kada dođete na radionicu i vidite taj odmak među ljudima. Sjede udaljeni jedni od drugih, svatko u svom filmu, na svom smartphonu ili u nekoj formalnoj komunikaciji. Rekla bih dolaze nam poslovnjaci, a odlaze djeca koju smo izvukli iz njih, kaže nam Jergović koja je tome mnogo puta svjedočila te kaže da još naknadan odlazak u bolnicu ima dodatan pozitivan učinak. – Empatija za djecu kojoj odlaze u bolnicama, dodatno ih međusobno poveže jer oni postaju ekipa, što je sigurno temelj i za bolje odnose unutar tvrtke, ali i za spoznaju da postoje neki ‘drugi svjetovi’ koje niti ne zamjećujemo.

>>> Romana Jerković: Država ima za blindirane aute i borbene avione, a nema za gladnu djecu 

U projektima Udruge sudjelovali su i djelatnici Ministarstva socijalne skrbi i demografije, Ministarstva kulture, djelatnici dm-a, PBZ-a i Erste banke.

Danas sam tu! Za tebe!

Tvrtke sve više žele sudjelovati, a Smiješak za sve ih ne odbija, nego ulaže napore da ojača i proširi volontersku dobrotu i drugim sferama u kojima ima djece i odraslih kojima treba netko tko će im izmamiti smiješak na lice, kao što i kaže sam naziv Udruge.

– Na našu mail adresu su nam se počele javljati tvrtke pa sada planiramo akciju na dvotjednoj bazi ‘Danas sam tu! Za tebe!’ u kojoj ćemo se organiziranim odlascima u Ustanovu za rehabilitaciju Stančić posvetiti njezinim štićenicima. Od ovog projekta očekujemo puno i pozivamo sve tvrtke koje su voljne pokloniti svoje vrijeme, materijalne i intelektualne resurse i pomoći štićenicima koje doslovno nema tko izvesti na svježi zrak, apelira predsjednica Udruge Smiješak za sve.

>>> Djeca s ukradenim djetinjstvom trebaju upravo vas

Naime, osim hvalevrijednog druženja sa štićenicima, ideja Udruge je uspostaviti ‘Volonterski centar’ u kojem bi volonteri i studenti fakulteta kojima je nužna praksa i volontiranje, mogli ondje boraviti i po nekoliko dana.

– Time bi činili veliko djelo tim ljudima koji su i socijalno i društveno izolirani, ali bi i sebe izgrađivali kao osobe. I to bi mogao biti vid team bildinga. Iz našeg iskustva, radionice koje provodimo u tvrtkama povezuju zaposlenike, ali i jačaju empatiju prema svemu što ne primjećujemo, okrenuti u svoj vlastiti ‘mali’ svijet, zaključuje Jergović pozivom na buđenje tog ‘volonterskog nerva’ koji pruža istinsko zadovoljstvo.