Steve Jobs čovjek je čiji je status u digitalnom dobu najbolje usporediti sa statusom koji su uživala grčka božanstva.
Osnivač Applea bio je prije svega vrhunski marketinški stručnjak i beskrupulozni kapitalist makijavelističkih načela, predator poslovnog svijeta. Slavni dramaturg bijele povlaštene Amerike Aaron Sorkin zamislio je biografski film o Jobsu tako da funkcionira ponešto drugačije od uobičajenih filmova te vrste. Naime, film prati tri ključna trenutka poslovne protagonistove karijere, a kao redatelj odabran je Škot Danny Boyle. Njegova agresivna, MTV-jevska režija ovdje je primirena te je potpuno u službi Sorkinove riječi. Problem sa filmom jest što Boyle nije autor Fincherovog kalibra , koji je polučio neusporedivo bolji rezultat radeći sa Sorkinovim materijalom na Društvenoj mreži. David Fincher je odlučio polemizirati sa Sorkinom, te suptilno kritizirao kapitalizam i povlaštenu elitu prikazao iz vizure autsajdera. Boyle svoga glavnog junaka prikazuje, kao osobu s greškom, no isto tako kao i genijalca topla srca. Scene rješavanja odnosa sa izvanbračnom kćerkom patetične su i scenaristički traljavo riješene, film je monotonog ritma koji teško može održati gledateljevo zanimanje tijekom dva stara trajanja, sporedni likovi neuvjerljivi, a ’Steve Jobs’ još jedan u nizu loših biografskih filmova.