Kad sam bio mlađan ribič ja, da parafraziram slavnu pjesmu Zvonka Bogdana, dopala mi se srebrnkasta riba gof. Prvi sam je put vidio i kušao loveći na Lastovu, u vrijeme dok taj predivan otok i nije bio dostupan svakome, posebno ne strancima.
Prvi izlazak na more donio je jednoga od 18 kilograma i drugoga od 12. Borbenu je ribu prekrasno loviti, okršaj zna potrajati i satima, a još ju je ljepše jesti. Lastovljani ga zovu morsko prase jer se iskoristi gotovo cijeli, poput svinje. A kad sam bio mlađan novinar ja, neće se valjda Zvonko Bogdan naljutiti, zaljubio sam se u tu grabežljivu ribu koja nema zube nego snažnu čeljust presvučenu nečim što nalikuje grubom brusnom papiru. Došao sam u Rivicu u Njivicama na Krku i na preporuku domaćina Ivana Lesice, oca današnjeg vlasnika Dražena, uživao u sirovom, rekli bi da je to carpaccio, pa potom pečenom gofu. Te ribe u jelovniku nije bilo, ali taj su je dan, eto imali. Pa i danas, tko navrati u Rivicu, treba pitati što je sve u dnevnoj ponudi svježe ribe i, ako se nađe, uživati u orhanu, kako još zovu velike primjerke gofa, ili felunu odnosno žuteju, što su lokalni nazivi za mlade gofove. Nije, naravno, gof jedini razlog za posjetu Rivici, restoranu koji ove godine slavi 80 rođendan i cijelo je vrijeme u vlasništvu iste obitelji. Uživat će se u filetima slanih inćuna pofriganima u oštrom brašnu, maslinskoj lovrati, odnosno oradi poprženoj s maslinama, mrkaču (hobotnici), morskim puževina na gulaš, šurlicama s lignjama... Eh, te su šurlice, jednostavna i jeftina tjestenina oblikovana pomoću drvenih štapića u kratke makarone, najpoznatiji krčki specijalitet i odličan prilog koji u svim boljim restoranima i konobama na Krku služe uz mesna i riblja jela “sa žlicom” odnosno s gustim umacima.
Otok admirala Hrvoja
S površinom od 405,78 četvornih kilometara, Krk je do 1993. bio najveći jadranski otok. Nije se smanjio, nego su naši stručnjaci bolje izmjerili Cres kojem su dodali pet četvornih kilometara u odnosu na posljednje mjerenje iz 1823. pa sad ta dva susjedna otoka imaju istu površinu. Krk je otok legendi, pa i one po kojoj je nastala uzrečica “preko sedam mora” za duga putovanja. Po tih su sedam mora sa sedam brodova plovili pomorci Matani predvođeni admiralom Hrvojem. Jedan brod se potopio kraj Krete na koju su isplivali mornari, a ostalh šest doplovilo je do Primorja. Svaki brod iskrcao je mornare na jedan od otoka, a admiral Hrvoje odabrao je Krk. Naišli su na vilu koja je čuvala zlatne ovce. Dopustila im je da sagrade grad, zlatnim runom im na tlu nacrtala njegove granice i zahtijevala da ne gledaju zlatne ovce. Nisu mornari poslušali, sjaj zlata bio je prejak, pa je vila ovce pretvorila u kamenje i tako je nekad zelen, šumovit otok postao bijel i kamenit. Krk je otok hrvatske pismenosti. U Jurandvoru su Benediktinci glagoljaši na ostacima rimske vile izgradili samostan svete Lucije, a potom i crkvu posvećenu istoj svetici u kojoj je 1851. pronađena Bašćanska ploča. Visoka je 99,5 centimetara, široka 199, teška oko 800 kilograma, a na njoj je na glagoljici uklesan zapis opata Držihe koji tvrdi da je hrvatski kralj Zvonimir crkvi svete Lucije darovao zemljište i to se smatra prvim spominjanjem hrvatskog vladara na hrvatskom jeziku. Danas je Bašćanska ploča u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u crkvi svete Lucije je njena kopija.
‘Ča’ na četiri načina
Krk je i otok na kojem se “ča” kaže na četiri različita načina. Došavši na Krk, Hrvati su osnovali četiri kaštela na istočnoj strani otoka. To su Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Baška. U svakom od tih kaštela i pripadajućim selima govorio se poseban oblik staročakavskog. Ti oblici, iako kroz stoljeća bitno izmjenjeni, postoje i danas. Tako se u Omišlju i Vrbniku govori “čekavicom”, u Dobrinju “čokavicom” u Baški “cakavicom”. Tim arhaičnim narječjima prijeti, nažalost, izumiranje, a naročito se smanjuje broj govornika cakavice i čokavice. U bašćanskim selima Batomlju i Jurandvoru cakavicu je gotovo potpuno zamjenila čakavica. Krk je i otok vina koje se ovdje radi najmanje dvije tisuće godina. Štoviše, čini se da su i prve drvene bačve napravljene baš na Krku, odnosno pokraj njega, na otočiću Sveti Marko preko kojega ga most spaja s kopnom. Rimski pisac i putnik Marco Anneo Lucano u epu Pharsalia drvene bačve spominje 49. godine prije naše ere tijekom rata Pompea i Cezara. Cezarovi su vojnici u pomorsku bitku s nadmoćnom Pompejevom flotom krenuli na splavima napravljenima od bačava. I izginuli. No to je bilo prvo spominjanje drvenih posuda za vino u povijesti.
Plemenita, ljupka žlahtina
Danas krčko vinarstvo obilježava žlahtina, samorodna sorta vinodolskog kraja podno Velebita iz kojeg je na Krk stigla 80-ih godina 19. stoljeća. Njeno je ime izvedenica slavenske riječi žlahten, što znači plemenit. U većini podruma daje lagana, osvježavajuća, ljupka vina koja pristaju ljetnim jelima od bijele ribe i bijelog mesa, a najbolje je popiti ih do sljedeće berbe. Ivica Dobrinčić prvi ju je, pod etiketom Šipun, počeo raditi kao punije, zrelije vino za malo dulje odležavanje. Tim su putom ubrzo krenuli i u najvećem proizvođaču, Poljoprivrednoj zadruzi Vrbnik. Rade tipičnu laganu Zlatnu vrbničku žlahtinu te vino istog imena, ali s dodatkom Grand Cru, od probranih grozdova s najboljih položaja. PZ Vrbnik radi i dva pjenušca od žlahtine, Valomet tradicionalnom metodom druge fermentacije u boci te Morski Valomet koji su, prvi na svijetu, stavili na odležavanje u more, na dubini od tridesetak metara. Osim što zrije u miru i stalnim uvjetima, to je i jedinstveni suvenir jer se na boci nakupe školjke. Može se kupiti samo u Zadruzi. Prirodne pjenušce od žlahtine rade i vinarije Nada, Frajona te Antun Katunar koji ima Porin te Biser mora koji je tzv. biser vino i ima manji tlak od prirodnih pjenušavih vina. Potonji vinar, osim u Vrbniku, vinograde, i to čak 30 hektara, ima i kraj Jurandvora, 500 metara od spomenute crkvice Svete Lucije po kojoj je nazvao žlahtino s tog položaja. Tamo je posadio i plavac mali i to je najsjeverniji veći nasad ove dalmatinske sorte. Ima tamo i autohtone krčke crnjake debejan, sansigot i kameninu. Sve su to vina su koja, tijekom posjete Krku, svakako treba probati jer, drugdje ih nema.