The Smashing Pumpkins jedna su od omiljenih glazbenih skupina s početka 90-ih, no mnogi osim najvjernijih obožavatelja moraju iznova provjeravati na Googleu rade li oni što, jesu li živi i što se uopće zbiva s njima.
E pa, Billy Corgan, okosnica grupe i jedini član koji je ostao iz legendarne postave koja je svijetu dala ‘Mellon Collie and the Infinite Sadness‘, itekako je živ i zdrav. Nakon raspisanog natječaja okupio je strance za nove prateće glazbenike i tako udahnuo nov život bendu (čitaj sebi). Novi glazbeni uradak zove se ‘Oceania‘, ima 13 pjesama i zvuči manje-više kao standardna zbirka rock-balada s Corganovim potpisom, čija je specifična boja glasa i dalje najveća snaga (i uteg) Pumpkinsa. Izdvaja se pjesma ‘Violet Rays‘ koja donosi jasan ritam i malo žešći zvuk koji je prirodan nastavak starih Pumpkinsa. Banalni tekstovi kvare cjelokupan dojam koji je definitivno najgori u bezumnim baladama ‘Pale Horse‘ i ‘Pinwheels‘ (posljednja čak počinje prilično zanimljivo, ali ubrzo se spušta u tragično loš refren.) Pjesme poput ‘Panopticon‘ i ‘My Love is Winter‘ ne donose ništa novo, za razliku od prve na albumu ‘Quasar‘ koja je pravo iznenađenje, ali funkcionira kao mamac. Cijeli je album sa svojim gitarističkim rockom i ulaštenim zvukom zapravo mamac. Možete se uhvatiti, ali nema plakanja poslije! l