Aktualno Lider trend Preporučeno

Varufakisova ‘Adults in the Room’ – Moderna dokumentarna verzija Orwellove ‘Životinjske farme’

Dvojica Iraca, Art i Conn, odlučila su jedan dan kupiti bačvu viskija i zaraditi prodajom tog obljubljenog alkohola na obližnjem sajmu, no u jednom trenutku Art izvadi novčić iz džepa i ponudi ga Connu u zamjenu za čašu viskija. S obzirom na to da su ionako namjeravali zaraditi prodajom viskija na čaše, Conn prihvati njegovu ponudu i da mu čašu viskija. Nakon nekog vremena Art izvadi iz džepa taj isti novčić i ponudi ga Connu u zamjenu za čašu viskija, što ovaj spremno prihvati. Nije teško pogoditi da bačva nikad nije stigla do sajma.

Ovaj vic vjerojatno je najslikovitiji sažetak grčke drame u čijem je epicentru bio bivši grčki ministar financija Janis Varufakis u prvoj polovini 2015., nakon što je ljevičarska Syriza preuzela vlast. Iako velik dio svjetske javnosti načelno zna kako su tekli mučni i potpuno besplodni pregovori Grka s njihovim kreditorima iz Europske unije, Europske središnje banke i Međunarodnoga monetarnog fonda o trećemu paketu ‘pomoći’, nova Varufakisova knjiga neprocjenjiv je povijesni doprinos razumijevanju tragedije koja je označila kraj iluzije o europskom jedinstvu i solidarnosti.

‘Adults in the Room’ precizan je prikaz svih razgovora, pregovora i došaptavanja koja su se odigravala iza zatvorenih vrata i cjelokupnog konteksta u kojemu su se ti događaji odigravali. Knjiga je jednako tako opravdanje čovjeka preko čijih se leđa prelomio nepremostiv jaz između Grčke i njezinih vjerovnika koji tijekom višemjesečnih pregovora nisu štedjeli sredstva u obračunu s novom grčkom vladom i diskreditaciji Varufakisa kao ministra, ekonomista i osobe.

Autorov osobni brodolom

Varufakisovi memoari dvoslojno su djelo u kojemu je priča o pregovorima Grčke s moćnim međunarodnim institucijama, Njemačkom zapravo, samo površan, najmanje zanimljiv element. Premda gotovo pet stotina stranica obiluje zanimljivim razgovorima s kojima javnost obično ne bude upoznata, riječ je o kronologiji više-manje dobro poznatih događaja, uz niz potvrda stvari koje se i onda dalo naslutiti.

No stvarna je vrijednost knjige u drugome, mnogo implicitnijem sloju koji pokazuje osobni brodolom autora. On to ni u jednom trenutku ne priznaje otvoreno, možda i zbog očito velikog ega, ali ‘Adults in the Room’ priča je o čovjeku koji istodobno može biti iznimno inteligentan i pronicljiv, ali i beskrajno naivan. On je kao autsajder (nije bio član Syrize i dugo je živio u inozemstvu) od početka znao da će biti gromobran za Europljanima beskrajno antipatičnu vladu.

Međutim, kolika će biti dubina izdaje iznutra, nije ni naslutio (primjerice, vlastiti predstavnik u Radnoj skupini Eurogrupe zatajio mu je bez imalo kajanja e-poruku s jasno naznačenim rokom za predaju grčkog zahtjeva za produženje postojećeg programa, zbog čega je rok probijen za nekoliko dana). Lajtmotiv nije neuspjeh Grčke ili pak nevjerojatna glupost, licemjerje i cinizam pregovarača s druge strane, već rastakanje jednog zanosa i ideje iznutra, zbog čega ovu knjigu nije lako čitati. Na kraju, glave Varufakisu nisu došli sklizavi birokrati Eurogrupe, Njemačka ili mediji, već njegova vlada i prijatelji, koji su trebali biti jedini stvarni oslonac u gotovo nemogućoj misiji.

Razumijevanje za Schäublea

Premda bi se moglo očekivati knjigu prepunu gorčine i upiranja prstom u europski establišment koji je u nekoliko mjeseci napravio sve što je bilo u njegovoj moći da očuva svoj autoritet i uništi kredibilnost radikalno lijeve vlade u Grčkoj, prije svega diskreditiranjem Varufakisa, knjiga zaključuje s iznenađujućim razumijevanjem prema njegovu najvećem neprijatelju, njemačkome ministru financija Wolfgangu Schäubleu.

adults in the room

Usprkos mjesecima okršaja s njim, što izravno, što neizravno preko njegovih europskih egzekutora, na kraju postaje jasno da je riječ o jednako tragičnoj figuri koja svu svoju očitu i jasnu moć nije uspjela pretočiti u ostvarenje osnovne zamisli. On je, naime, od početka želio Grčku izbaciti iz eurozone kako bi lakše disciplinirao ostale članice i tako spasio projekt eura, uvjeren da taj proces može kontrolirati i da čini dobru stvar za budućnost Europe, ali na kraju je izgubio.

U ključnom trenutku, baš kao i Varufakis, nije imao potporu svoje šefice, kancelarke Angele Merkel koja je čvrsto odlučila da će radije nastaviti farsu u kojoj se Grčkoj pozajmljuje novac da vrati novac nego pristati na njezin riskantni izlazak iz eurozone i priznati da je otpočetka pogrešno vodila priču. Štoviše, bio je voljan ići toliko daleko da je grčkom kolegi na kraju te iscrpljujuće sage ponudio svu moguću pomoć Njemačke, uključujući izdašne iznose svježeg novca, samo da napusti euro. Privremeno, bio je uvjeren Schäuble, ali ni on ni Varufakis nisu za to dobili pristanak svojih nadređenih.

‘Janise, u pravu si, ali…’

Da ni u jednom trenutku pregovora uopće nije bila riječ o ekonomiji, knjiga potvrđuje jednom zauvijek. Bilo je jedino važno dokazati da radikalna lijeva vlada ne može uspjeti i da je sav autoritet u rukama europske kreme koja ne tolerira neposlušnost, a na suverenost gleda kao na prezira vrijednu smetnju. ‘Onda mi se obratila s mirnom i nježnom iskrenošću: – Naravno da si u pravu, Janise. Ovi ciljevi na kojima oni inzistiraju ne mogu biti ostvareni. No moraš razumjeti da smo uložili previše u ovaj program. Ne možemo od njega odustati’, prenosi izjavu šefice MMF-a Christine Lagarde.

Grčka je otpočetka bila ogledni primjer za sve ostale nestašne članice, a postojao je i problem tolike utopljenosti njemačkih i francuskih banaka u grčki dug dok nisu isplaćene drugim paketom ‘pomoći’, da priznavanje bankrota grčke države nije dolazilo u obzir. Nitko u EU nije bio spreman priznati tu očitu činjenicu kao što nije bio voljan priznati ni da su cijelo to vrijeme imali krivo, odnosno da su prijašnja dva paketa pomoći i mjere koje su ga pratile bili golem promašaj.

‘Lideri Francuske i Njemačke imali su ulog od nekih bilijun eura zbog kojeg nisu mogli dopustiti grčkoj vladi da objavi istinu, točnije da prizna svoj bankrot’, smatra Varufakis. ‘Jesu li Christine Lagarde, Nicolas Sarkozy i Angela Merkel bili toliko naivni da su očekivali povrat ovih zajmova s kamatama? Naravno da nisu. Oni su točno znali o čemu se radi: ciničnom transferu gubitaka s knjiga francusko-njemačkih banaka na leđa najslabijih europskih poreznih obveznika. I u tom leži problem: europski kreditori s kojima sam pregovarao nisu smatrali prioritetom dobivanje svog novca natrag jer to, zapravo, nije bio njihov novac.’

Od junaka do mete

Vođom raznorodne koalicije lijevih stranaka i strančica Aleksisom Ciprasom Varufakis na prvome susretu nije bio toliko impresioniran kao što je bio poslije kad ga je bolje upoznao. Više su ga, objašnjava, mučili komplicirana unutarstranačka dinamika i nestabilni odnosi različitih stranaka okupljenih u Syrizi. Pristao je biti ministar u budućoj vladi tek nakon što su Cipras i njegovi najbliži stranački suradnici potpuno shvatili moguće scenarije i Varufakisov plan pregovora. Jasno im je objasnio da Grčka mora tražiti novo rješenje u sklopu eurozone, da će pregovori biti strašno teški i odmah u početku zahtijevati spremnost na vrlo riskantne poteze te da će u slučaju neuspjeha biti suočeni s jednostavnim izborom – pristati na potpunu kapitulaciju ili izići iz eurozone. U slučaju potonjega Varufakis je ponudio prijelazno rješenje i bezbroj puta tražio potvrdu tog izvornog odgovora.

Svaki sljedeći put, kako su mjeseci promašenih pregovora prolazili, afirmacija tih načela utvrđenih prije preuzimanja vlasti slabjela je, a Varufakis je sa svakim novim poglavljem ostajao sve usamljeniji u uvjerenju da treba istrajati i biračima osigurati ono za što su glasovali dok napokon nije postalo očito da više nema saveznika. Pritisak se, pokazuje knjiga, pokazao ipak prevelikim za mladog premijera koji je polako tonuo u sigurni zagrljaj njemačke kancelarke dok su se istodobno njegovi kolege raskomotili i udomaćili po uredima raznih ministarstava i agencija.

Zov vlasti i u ovom se slučaju pokazao neodoljivim pa je Cipras, izmučen pregovorima i konstantnim drukanjem sa svih strana, posebice iz vlastitih redova, odlučio žrtvovati svog ministra i potpisati bezuvjetnu i ponižavajuću predaju. Čak ni to nije najtužniji trenutak, već to što je Varufakis nakon ostavke koju je dao nespreman pristati na potpisivanje trećeg programa ‘pomoći’ postao meta apsolutno svih, uključujući prijatelje i stranačke kolege. Taj općenarodni ‘volte- face’ bio je uistinu dostojan udžbenika iz povijesti.

‘Iste one političke stranke, bankari i vlasnici medija koji su zahtijevali da potpišem Trojkin sporazum protestirali su protiv povećanja poreza sadržanih u sporazumu. Isti oni ljudi koji su orkestrirali navalu na banke krivili su me za navalu na banke. Novinari koji su me ismijavali zato što sam uklonjen iz pregovora u travnju prozivali su me za razvlačenje pregovora u svibnju i lipnju. Isti oni koji su me htjeli vidjeti na optuženičkoj klupi zbog veleizdaje jer sam se kockao s mjestom Grčke u eurozoni bili su puni divljenja prema Mariju Draghiju i Wolfgangu Schäubleu, dvojici ljudi koji su ugrozili integritet cijele eurozone zatvaranjem grčkih banaka. (…) Iako sam imun na metke i strelice Trojke, koje sam i očekivao, isto to od svojih bivših kolega, mojih drugova iz parlamenta koji su ostali u vladi i pristali na treći paket, boli me.’

Napeto unatoč poznatom kraju

Uz razotkrivanje opsega i brzine truleži iznutra ‘Adults in the Room’ uglavnom nudi konačne potvrde onoga što se tih mjeseci i naslućivalo. Da je program bio sulud, svi su toga bili svjesni: Njemačka, nedodirljiva gospodarica Europe; Schäuble, težak i fanatičan protivnik usmjeren na izbacivanje Grčke iz eurozone; mediji, obični liferanti europske propagande spremni plasirati bilo što u zamjenu za ‘ekskluzivnu’ informaciju iznutra; Europska komisija, skup njemačkih lakeja, te svi ti birokrati i funkcionari – hrpica beskrupuloznih beskičmenjaka koje zanima isključivo očuvanje svojih pozicija i komadića moći, koliko god umišljene.

Knjiga se čita kao najnapetiji triler iako je ishod poznat, a Varufakis još jednom potvrđuje impresivnu spisateljsku vještinu. Piše jasno i prohodno, stilski bogato, ali bez pretjerivanja, ni u jednom trenutku ne mistificirajući tematiku koja je nerijetko kompleksna, zbog čega je knjiga savršeno razumljiva i ekonomski slabije potkovanima. Koliko je uspješan u prenošenju atmosfere tih mjeseci, dokazuje to što i sâm čitatelj pred kraj postane umoran od vrtnje ukrug i beskrajnih pregovora koji ne vode nikamo, tako da Ciprasov slom doživi kao osobno olakšanje.

S druge strane, Varufakis zna biti patetičan, sklon viktimizaciji sebe i katkad docirajuće samouvjeren, ali bez obzira na to ovo je obvezna lektira za svakog s interesom za politiku i ekonomiju, neovisno o osobnim stajalištima prema Varufakisu, koja sjajno opisuje kako sustav funkcionira iznutra. Priča o klasičnom potonuću plemenite zamisli i prvotnog zanosa, ‘Adults in the Room’ stvarna je, moderna i dokumentarna verzija Orwellove ‘Životinjske farme’ u kojoj se na kraju svinje usele u farmerovu kuću i postanu poput njega.

Komentari