Na početku ove godine jedan album poprilično je polarizirao glazbene znalce i publiku. Drugi istoimeni album hvaljenih indie Amerikanaca Warpaint.
Za one koji se prvi put susreću s tim imenom, riječ je o bendu iz Los Angelesa koji uvelike podsjeća na rane radove Cocteau Twins i Siouxie & The Banshes. Slojevi eklektičnih gitarističkih rifova, visoko precizna produkcija Flooda i Neila Godricha zajedno sa predivnim vokalima Therese Wayman, naći će mnogo poklonika. Najviše fanova upravo među onima koji su bili ljubitelji glazbene etikete 4AD ili pokreta devedesetih shoegazinga. Njihove pjesme ne ulaze na prvo slušanje u pamćenje, ali oni koji imaju strpljenja imat će uistinu što za čuti. Nisam pretjerani pobornik njihove glazbe, koja se na račun melodijske strukture više bavi formom, zvukom i produkcijom, ali dobar dio publike postat će fanovi Warpainta upravo zbog toga.