26. studeni 2021.

Biomasa - skriveni dragulj zelene tranzicije

biomasa obnovljivi izvori energije

   

Mateo Žokalj, InterCapital Securities ltd

Iako je nedavna konferencija UN-a o klimatskim promjenama u Glasgowu ponovno stavila fokus šire javnosti na važnost ubrzavanja dekarbonizacije radi očuvanja Zemlje, povijesno brzorastući trend ulaganja u obnovljive izvore energije (OIE) neće biti dovoljan kako bi se postigao jedan od glavnih dugoročnih ciljeva EU da Europa do 2050. godine postane prvi klimatski neutralan kontinent.

Hrvatska je s 27,3 posto u 2017. godini uspješno premašila zajednički cilj EU od 20 posto udjela OIE-a u bruto neposrednoj potrošnji energije do 2020. godine, a tome su doprinijele i velike hidroelektrane te vjetroparkovi koji su najdominantniji obnovljivi izvori energije. Usprkos tome što je najveći naglasak u svijetu na energiji vjetri i sunca, što je i Hrvatska usvojila u svojoj energetskoj strategiju za 2030. godinu gdje je predviđeno 2,200 MW kapaciteta u tim dvjema tehnologijama, današnji tekst bit će posvećen segmentu kogeneracija na biomasu, koje su katkad (nepravedno) zanemarene u kontekstu doprinosa ciljevima zelene tranzicije.

U 2021. godini neto električni kapacitet 41 operativne kogeneraciju na biomasu u Hrvatskoj iznosi 96 MW, čime predstavlja najveći subvencionirani obnovljivi izvor energije poslije vjetroelektrana s 717 MW. Na Grafu 1 ispod se može vidjeti kako su kogeneracije u 2019. godini činile 2% kapaciteta od ukupnih 4,895 MW, dok su glavninu činile hidroelektrane (45%) i elektrane na fosilna goriva (30%). Imajući u vidu planiranih novih obnovljivih 2,265 MW kapaciteta do 2030. godine, može se vidjeti snažna orijentacija na zelenu energiju, ali i doprinos povećanju energetske neovisnosti Hrvatske budući da oko 20 posto potrošene energije čini neto uvoz.

image

biomasa graf

foto

Sama tehnologija kogeneracije na biomasu se temelji na termičkoj obradi sječke na preko 700°C, a stvorenom parom se pokreće turbina koja ultimativno dovodi do proizvodnje električne energije. Glavna sirovina u procesu proizvodnje energije kod kogeneracija na biomasu u Hrvatskoj je drvna sječka, koja se dobiva kroz ostatke drvnog materijala niske kvalitete koji nisu prikladni za daljnju uporabu u drvno-prerađivačkoj industriji, odnosno sječom stabala koje imaju biljne bolesti ili nametnike. Hrvatska, s gotovo 50 posto kopnenog teritorija pod šumama, te godišnjim prirastom od 10 mil. m3, je relativno bogata tim prirodnim resursom. Unutar EU kogeneracije su najzastupljenije u relativno šumovitim državama poput Austrije, te Skandinavije i baltičkih zemalja. Također, najveći dobavljači poput Hrvatskih šuma imaju međunarodne certifikate kojima se dokazuje odgovorno i održivo upravljanje šumama.

Prednosti kogeneracija na biomasu u odnosu na primjerice vjetar ili solarne elektrane su višestruke. Prva je potencijal simultane proizvodnje električne i toplinske energije, a poznato je da se tijekom sezone grijanja pretežito u većim urbanim sredinama koristi toplinska energija dobivena iz fosilnih goriva. Uz to, dodatne sinergije mogu se ostvariti kroz prodaju toplinske energije (a potencijalno i rashladne u trigeneracijama) industrijskim potrošačima iz poljoprivrede te prehrambenoj i drvno-prerađivačkoj industriji. Time se smanjuju troškovi i tim subjektima te se povećava konkurentnost, što je posebice važno za izvozno orijentirane industrije.

Druga prednost je veći ekonomski multiplikator kroz direktnu i indirektnu zaposlenost, s obzirom da kogeneracije zahtijevaju kontinuiranu radnu snagu operatora i menadžmenta, dok to nije slučaj kod vjetro ili solarnih elektrana. Osim toga, kogeneracije indirektno potiču zaposlenost i domaćih dobavljača u šumarstvu, odnosno industriji proizvodnje sustava i komponenti kod termoenergetskih postrojenja. Vezano uz zaposlenost bitno je napomenuti kako je većina kogeneracija na biomasu smještena u relativnoj blizini sirovina, odnosno u pretežito ruralnim sredinama Hrvatske, čime se doprinosi i poticanju ujednačenijeg regionalnog razvoja.

Treća prednost je utjecaj na stabilnost nacionalne distributivne mreže. Visoka volatilnost u proizvodnji električne energije zbog egzogenih faktora poput izmjena dana i noći te godišnjih doba, opterećuje mrežu te dovodi do povećanih troškova balansiranja. Neovisno o vanjskim faktorima, kogeneracije na biomasu su sposobne raditi 24 sata dnevno kroz većinu godine te imaju predvidiv profil potencijalne proizvodnje.

Što se tiče aktivnosti na M&A tržištu, kogeneracije na biomasu preporodile su interes međunarodnih investitora za Hrvatsku kroz dvije uspješne transakcije u posljednjih godinu dana te dvije transakcije koje su trenutno u tijeku. Osim sveprisutnih investitora iz srednje Europe povećao se interes strateških investitora i infrastrukturnih fondova iz zapadne Europe, posebice Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Usprkos tome postoji još prostora za konsolidaciju tržišta kogeneracija na biomasu kroz akvizicije preostalih većih portfelja i/ili manjih kogeneracija. Procjena je kako će novi natječaji za subvencioniranje velikih vjetroelektrana i solarnih elektrana kroz feed-in premije zacementirati mjesto Hrvatske na investicijskoj karti obnovljivih izvora energije u Europi te privući znatan broj i novih greenfield investicija kroz koje će Hrvatska doprinijeti rješavanju jednog od glavnih izazova u 21. stoljeću – klimatskim promjenama.