02. prosinac 2020.

Buturac: Pojavom COVID-19 pandemije sve slabosti našeg gospodarstva dodatno su došle do izražaja

Goran Butorac   

Optimizam nam je svakako prijeko potreban za izlazak iz recesije. Pored ostalih čimbenika, upravo optimizam utječe na potražnju za proizvodima i uslugama, koja se u konačnici prelijeva na proizvodnju i gospodarski rast. Sudeći prema najnovijim informacijama o pronalasku cjepiva, optimizam se čini i opravdanim. No, valja imati na umu da sve boljke našeg gospodarstva koje su nas pratile i prije ove pandemije i dalje ostaju, te se valja suočiti s njima, upozorava Goran Buturac, znanstveni savjetnik s Ekonomskog instituta Zagreb.

To su prije svega provedba strukturnih reformi (reforme pravosuđa, javne uprave, zdravstvenog sustava, mirovinskog sustava i sustava obrazovanja), te stvaranja znatno povoljnijeg poslovnog okruženja za nove investicije. Jer, Hrvatska je i prije pojave pandemije COVID-19 doslovce vapila za investicijama posebice onih privatnih u realnom sektoru.

Globalno promatrajući, evidentno je da će Kina jedina od velikih igrača na globalnom tržištu ove godine zabilježiti gospodarski rast (oko 1,8 posto). Općenito dojam je da su se zemlje istočne hemisfere poput Kine, Južne Koreje, Japana, Australije znatno bolje snašle i odgovorile novonastalim izazovima pandemije.

Ako cjepivo bude u uporabi za šest mjeseci, može li se reći da je hrvatsko gospodarstvo 'dobro prošlo'? Imaju li uopće hrvatske tvrtke šanse za preživljavanje do tog razdoblja ili je pitanje dana kada će se njihovi poslovni sustavi početi urušavati?

Rekao bih da smo mogli proći znatno bolje. Pojavom COVID-19 pandemije sve slabosti našeg gospodarstva dodatno su došle do izražaja. Pri tome dan danas plaćamo danak neprovođenju reformi. No, isplivale su na površinu i mnoge šanse i prednosti koje Hrvatska realno ima, ali valja ih iskoristiti, kako ne bi ostale mrtvo slovo na papiru. A prednosti su da Hrvatska u pojedinim sektorima ima bogatu tradiciju u proizvodnji (poput proizvodnje hrane, farmaceutske industrije, kemijske industrije, brodogradnje, turizma...), prirodne resurse, relativno kvalitetan ljudski potencijal i iskustvo u proizvodnji. No usprkos svim tim prednostima, Hrvatska nažalost nedovoljno proizvodi. Rast proizvodnje kakav smo imali do pojave koronavirusa nije rezultirao realnom konvergencijom prema zemljama Europske unije, nije imao značajnije učinke na rast zaposlenosti i njime nismo mogli pokriti sve izdatke državnog proračuna za kamate. Hrvatska, od osamostaljena pa sve do danas nije uspjela realizirati snažniji gospodarski rast. Pojava pandemije koronavirusa donijela nam je dodatne poteškoće budući da smo značajan dio ekonomije bazirali na uslužnom sektoru, prije svega turizmu koji je veoma osjetljiv na vanjske čimbenike. Razvijajući rentijersku ekonomiju, zapostavili smo proizvodnju u realnom sektoru. Svakako da je stupanj izloženosti domaćih tvrtki posljedicama pandemije različit, ovisno o branši u kojoj posluju, internoj organizaciji, razvijenim tržišnim pozicijama, disperziji rizika i kvaliteti ljudskog potencijala kojim raspolažu. Unatoč otežanim uvjetima poslovanja uvjetovanih prije svega padom potražnje, vjerujem da će većina naših tvrtki uspješno prebroditi okolnosti pandemije, prepoznati nove šanse na segmentiranim tržištima i uspješno razvijati konkurentske pozicije na njima.

Kakve su neke globalne (europske) procjene po zemljama, što se očekuje od ove, a što od iduće godine i kakva će biti dinamika oporavka po gospodarskim segmentima, po vašem mišljenju?

Uz pad realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) i rast nezaposlenosti na nivou globalnog gospodarstva, ova pandemija donijela je značajan pad investicijskih aktivnosti. Posljedicama pandemije najviše je pogođen uslužni sektor, i to turizam i ugostiteljstvo. U realnom sektoru kriza ostavlja najviše traga u proizvodnji trajnih potrošnih dobara. Došlo je do pada međunarodne trgovine, a u mnogim zemljama svijeta rast proračunskog deficita Vlade rješavaju zaduživanjem, pa je zabilježen i izraženiji rast javnog duga. Promatrajući odnose velikih igrača na globalnom tržištu, očekuje se da će Kina jedina završiti ovu godinu s gospodarskim rastom i to od 1,8 posto. U SAD-u se očekuje pad od 4,3 posto, u Rusiji pad od 4,1 posto, Brazilu pad od 5,8 posto. Najveći gospodarski pad očekuje se u Europskoj uniji, i to za 8,3 posto. Ako bi u narednoj godini došlo do smirivanja pandemije, procjene ponovno idu u prilog kineskom gospodarstvu, pri čemu će Kina zabilježiti najveći očekivani rast u odnosu na druga konkurentska tržišta i to na razini od oko 8,0 posto. Za Hrvatsku kao punopravnu članicu EU, svakako su najznačajnija i najzanimljivija kretanja u samoj EU, a posebice na našim vodećim izvoznim tržištima: Italije, Njemačke, Slovenije, Austrije. Očekuje se da će Italija ovu godinu završiti s najvećim gospodarskim padom u odnosu na druge članice i to na razini 11,2 posto. Slijede je Španjolska s padom od 10,9 posto, zatim Hrvatska 10,8 posto i Francuska 10,6 posto. Prema projekcijama Europske komisije ostale zemlje članice će imati jednoznamenkasti gospodarski pad u ovoj godini. Pri tome se najmanji pad očekuje u Poljskoj od 4,6 posto. Brzina oporavka u EU u narednoj godini bit će uvelike uvjetovana dinamikom smirivanja pandemije. Oporavak će u svakom slučaju, uz najoptimističnija očekivanja, biti postepen.

Svi predviđaju neki rast, no što ako za šest mjeseci cjepivo ne bude u uporabi?

Hrvatska se svakako treba što bolje prilagoditi novonastalim prilikama i biti spremna na sve scenarije. Ako ne bi došlo do uporabe cjepiva, valjat će nastaviti živjeti s pandemijom. S jedne strane pokušati očuvati koliko je to moguće sektore koji su najviše izloženi kako bi oni preživjeli, dok s druge strane maksimalno oživjeti neke relativno zapuštene sektore u kojima imamo velike potencijale, poput poljoprivredno-prehrambenog sektora. Na nivou cijelog sustava nužna su nam snažna ulaganja u znanje, digitalizaciju i uvođenje novih tehnologija. Digitalizacija proizvodnih procesa, uključujući pri tome i uslužni sektor (poput javne uprave), donosi nam povećanje učinkovitosti, smanjenje troškova, optimizaciju procesa i, u konačnici, mogućnost realizacije znatno veće vrijednosti proizvodnje. I budimo optimistični. Vjerujemo da smo na pragu cjepiva, da ćemo u idućoj godini uspjeti suzbiti pandemiju i krupnim koracima krenuti ka reformama i oporavku gospodarstva.