Korona i biznis
30. prosinac 2019.

Danijel Pribanić: Ministar Horvat itekako griješi i nedjelja uopće nije bitna za rad ni zaposlenike

Odvjetnik Danijel Pribanić   
piše Jozo Knez
jozo.knez@lider.media
piše Jozo Knez [email protected]

Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat gostujući u Temi dana HTV-a rekao je kako će se u 2020. mijenjati Zakon o radu te da će se prvi puta nakon 11 godina ponovno urediti rad nedjeljom. Također je dodao kako će trgovcima rad nedjeljom biti ograničen na nekoliko nedjelja u godini, od 8 do 12, po izboru poslodavca.

I u ovom se trenutku rad izvan radnog vremena, subotom i nedjeljom, noću i blagdanima plaća po povećanim naknadama, a svrha Državnog inspektorata je da se nadzor za tako nešto poboljša – rekao je Horvat i pogriješio.

Odvjetnik Danijel Pribanić kaže kako je problem u Horvatovoj izjavi taj da on priča iz pozicije da je radno vrijeme od ponedjeljka od petka od 8 do 16 sati. On (Horvat, op.a.) smatra da je radno vrijeme to tipično radno vrijeme (od 8 do 16) što nije istina.

Zakon o radu radno vrijeme ne određuje kao rad od ponedjeljka do petka niti kao rad od 8 sati dnevno. Zakon određuje samo da radno vrijeme određuje poslodavac.

- Koristi se termin raspored rada koji mora biti dan radniku tjedan unaprijed, da dnevni odmor ne može trajati kraće od 12 sati, a jednom u sedam dana (ne u tjednu) mora biti tjedni odmor od barem 36 sati, da je redovno radno vrijeme do 48 sati tjedno, i da je prekovremeni rad samo rad tijekom vremena kad nije bilo rasporeda, a najviše trajanje takvog rada je zajedno s redovnim radom 50 sati tjedno (osim ako u kolektivnom ugovoru nije 52 sata) – kaže Pribanić.

U praksi to znači da ako tjedan dana unaprijed kao radnik dobijete raspored po kojem radite petak, subotu i nedjelju po 12 sati i ponedjeljak 4 sata, i to tako da razmak između smjena nije kraći od 12 sati, sve je po zakonu i taj tjedan ćete raditi 40 sati tjedno, bez tipičnog radnog vremena od 8 do 16.

Zakon o radu kaže (članak 94.) da pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Subote u Zakonu nema, a kolektivnim se ugovorima može predvidjeti da je i subota dan kada se plaća više.

- Problem s nedjeljom je i taj što poslodavci ugovorima o radu ugovore minimalnu plaću koja obuhvaća sve dane i sva povećanja. To znači da ako rade nedjeljom dobiju povećanje za taj dan, ali svi indeksi budu 'narihtani' tako da je zbroj na kraju opet minimalna plaća bez obzira koliko nedjelja odradio – kaže Pribanić.

Što se tiče izjave da je rad nedjeljom svjetonazorsko pitanje, Pribanić kaže kako ga je i Zakon o radu predvidio kao svjetonazorsko pitanje i da je nedjelja stavljena u Zakon o radu.

Želi li ministar reći da će se ovim novim Zakonom mjenjati koncept radnog vremena ili mu nije jasan pojam radni dan i radno vrijeme, i što je s ostalim radnicima koji rade nedjeljom a nisu trgovci, ostaje da vidimo ili pričekamo novu izjavu ministra Horvata.

Članak 75. Zakona o radu kaže:

Tjedni odmor

(1) Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor iz članka 74. ovoga Zakona.

(2) Maloljetnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje četrdeset osam sati.

(3) Odmor iz stavaka 1. i 2. ovoga članka radnik koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi.

(4) Ako radnik ne može koristiti odmor u trajanju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju.

(5) Iznimno, radnicima koji zbog obavljanja posla u različitim smjenama ili objektivno nužnih tehničkih razloga ili zbog organizacije rada ne mogu iskoristiti odmor u trajanju iz stavka 1. ovoga članka, pravo na tjedni odmor može biti određeno u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se ne pribraja dnevni odmor iz članka 74. ovoga Zakona.

Iako se možda čini da se u stavku striktno definira nedjelja kao dan odmora (Odmor iz stavaka 1. i 2. ovoga članka radnik koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi), to nije točno jer postoji stavak ČETIRI koji kaže: ako radnik ne može koristiti odmor od 24 sata, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu. Dakle, to znači da radni tjedan može biti od utorka do ponedjeljka.