Hrvatska
StoryEditor

Maja Weisglass: Devedeset posto današnjih poduzeća na globalnoj razini je neodrživo

29. Prosinac 2021.
Maja Weisglass

Nedavno je javnosti predstavljen projekt eEconomija, ekonomski model Ekonomija za opće dobro i ECG metodologija mjerenja društvenog i okolišnog utjecaja poduzeća, u organizaciji Zadruge za etično financiranje (ZEF) i Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG). S obzirom da tema društvenog poduzetništva u Hrvatskoj privlači sve više pažnje tvrtki, da u tom području postoje izdašne subvencije te da se uskoro uvodi i zakonska obveza nefinancijskog izvještavanja i za male i srednje poduzetnike, razgovarali smo s Majom Weisglass, sociologinjom i suosnivačicom lokalne mreže ECG konzultanata koja nam je objasnila koje će kriterije tvrtke morati ispunjavati, što su to društveni poduzetnici te što nam promjena ekonomskog modela nosi u budućnosti.

Koja je osnovna razlika između društvenog poduzeća i tvrtke koja prakticira društveno odgovorno poslovanje?

Društveno odgovorno poslovanje se u većini slučajeva odnosi na usmjeravanje (najčešće malog) dijela profita poduzetnika u neke društveno korisne svrhe - poput donacija vrtićima, bolnicama, donacija za sadnju drveća, čišćenja mora i plaža i sl. Društveno poduzetništvo i implementacija ECG metodologije idu nekoliko koraka dalje. Cjelokupni poslovni proces - od strateškog planiranja, do dizajna poslovnih i organizacijskih procesa te oblika suradnje s dobavljačima i kupcima -  dizajnira se na način koji mijenja kulturu poslovanja tradicionalnih poduzeća. Novi standard je poduzeće koje svojim ukupnim djelovanjem ostvaruje pozitivan učinak na okoliš i društvo. Pri kreiranju Strategije za razvoj društvenog poduzetništva (2015.) donesena je definicija: Društveno poduzetništvo (social enterpreneurship) je oblik poslovanja temeljen na načelima društvene, okolišne i ekonomske održivosti, kod kojeg se stvorena dobit/višak prihoda u cijelosti ili većim dijelom ulaže za dobrobit zajednice. Društveni poduzetnik (social entrepreneur) je nositelj društveno-poduzetničkog procesa. Spomenuta strategija donijela je devet kriterija prema kojima se određuje status poduzeća kao društvenog, a čije zadovoljavanje je preduvjet za ulazak u službenu Evidenciju društvenih poduzetnika.

U kojoj fazi je implementacija Strategije, odnosno Registra društvenih poduzetnika u Hrvatskoj? Tko ga i na koji način sastavlja?

Prema Strategiji razvoja društvenoga poduzetništva donesenoj 2015. godine, uspostavljanje registra društvenih poduzetnika obaveza je države, odnosno u konkretnom slučaju Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Nažalost do danas taj registar još nije uspostavljen i ne postoje jasne naznake kada će biti.  Unatoč tome nadamo se da će se to dogoditi što prije, s obzirom na to da je u prije par dana donesenom Akcijskom planu za razvoj društvene ekonomije na razini EU, jedan od glavnih ciljeva jačanje zakonskog i regulatornog okvira koji bi olakšao poslovanje društvenim poduzetnicima i uniformirao porezne i druge poticaje radu društvenih poduzetnika u EU.

Rezultati implementacije strategije su na razini države zasad podbacili, no to ne znači da nam nedostaje primjera dobre prakse iz cijele Hrvatske. ECG metodologija predstavlja odgovor na nekoliko ‘gorućih’ pitanja: tko su točno društveni poduzetnici; što je društveni, ekološki i upravljački utjecaj poduzeća; kako to sve izmjeriti i što s rezultatima; kako povećati vidljivost na tržištu, postati konkurentniji te osigurati opstanak. Mala i srednja poduzeća imaju odlične predispozicije i fleksibilnost za implementaciju promjena, a ukoliko su već na dobrom putu, to treba izmjeriti i pokazati.

Razvijate mrežu ECG konzultanata koji bi poduzetnicima trebali pomoći pri ulasku u društveno poduzetništvo i u procesu nefinancijskog izvještavanja. U kojoj je trenutno fazi razvoj projekta i koliko konzultanata sudjeluje u mreži?

Projekt eEconomija je izvrsno koncipiran u okviru ESF programa s tri glavna cilja: jačanje kapaciteta poduzetnika, provedba društveno poduzetničkih aktivnosti te širenje koncepta društvenog poduzetništva kroz informiranje javnosti i povećanje vidljivosti. Prvi cilj smo uspješno ostvarili kroz tri ciklusa edukacija čiji su polaznici bili (nezaposleni) članovi Zadruge, zaposlenici Zadruge i zaposlenici Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG), našeg partnera. Trideset i šest polaznika osposobljeno je za daljnje konzultantske aktivnosti u sklopu ZEF mreže konzultanata. Drago nam je da su odaziv i interes premašili brojke koje smo si zadali, a kapaciteti i kvalitete polaznika su odlični. Posebno bih izdvojila činjenicu da su edukaciju prošli i nezaposleni članovi Zadruge što znači da smo spremni za prihvaćanje angažmana već danas. Drugi i treći cilj su u fazi provedbe i nastavit ćemo s ovim aktivnostima i po završetku projekta.

Kakav je odaziv poduzetnika, na koji način s njima komunicirate?

Naša ciljana skupina su svi poduzetnici koji razmišljaju o dugoročnoj održivosti poslovanja te o tome ostvaruju li pozitivan društveni i okolišni učinak. Zadruga broji nekoliko desetaka poduzeća koja se prema modelu poslovanja mogu svrstati u društvene poduzetnike. Oni koji žive principe društvenog poduzetništva prepoznaju vrijednost i sveobuhvatnost metodologije koju smo odabrali.  Podrška, interes i suradnja dolaze prirodnim putem, kao i preporuka.

ECG metodologija donosi standard koji je korak iznad onog koji susrećemo u hrvatskoj poslovnoj praksi, no sasvim je u toku s globalnim trendovima i europskim zakonskim regulativama. Pandemija COVID-19 je i za najuspješnije tvrtke stvorila velike izazove te dodatno bacila naglasak na održivost poslovanja. Ovdje se ne radi samo o još jednom ispunjavanju obaveze i etiketi već dubinskoj analizi i preporukama za unapređenje poslovanja koje su nužne ukoliko svom poduzeću želimo osigurati budućnost na dulji rok. Osim konferencija i radionica kao djela turneje diljem Hrvatske, provodimo individualne sastanke s poduzetnicima na kojima koncizno predstavljamo uslugu, analiziramo vrijeme i trošak potrebne za implementaciju metodologije te dogovaramo daljnje korake.

Koliko društveno poduzetništvo povećava troškove poslovanja i može li i na koji način društveni poduzetnik ostvariti veći rast od 'tradicionalnih'?

Što nam znači rast koji je neodrživ, perpetuira nesigurnu budućnost i ugrožava okoliš ne osvrćući se na ljudsko dostojanstvo? Trostruka bilanca  people, planet, profit (ljudi, planet, zarada) predstavlja model čija je pretpostavka  neodvojivost i međuzavisnost elemenata. Oni poduzetnici koji će se orijentirati prema djelu i ne usvojiti znanje o cjelini, neće si osigurati opstanak jer naprosto neće biti dugoročno održivi. Društveno poduzetništvo potrebno znanje nosi i prenosi u praksu, te osim stvaranja radnih mjesta i dostojanstvenih uvjeta, osigurava sigurnost i stabilnost. U takvom okruženju društvena poduzeća predstavljaju katalizatore inovacija i rješenja na izazove koje donosi svaka promjena, a promjena je konstanta. Na razini EU ovaj model je prepoznat i usvojen, te su osigurani nezanemarivi budžeti za poticanje daljnje implementacije i razvoja. Ako se mimo prednosti samog modela, koji donosi dobit u nekoliko domena, osvrnemo na potencijal sufinanciranja, jasno je da je bilanca društvenog poslovanja u plusu. U EU trenutno radi preko 2,8 milijuna društvenih poduzeća koja u nekim državama zapošljavaju i do deset posto ukupno zaposlenih radnika, a karakteriziraju ih dugotrajno stabilna radna mjesta s većom razinom sigurnosti od radnih mjesta u tradicionalnim poduzećima. Osim toga, društvena poduzeća imaju iznimno pozitivan učinak na jačanje lokalne ekonomije, zapošljavanje ugroženih društvenih skupina, pružanje socijalnih usluga zajednici te podižu kvalitetu života u područjima u kojima djeluju.

Možete li navesti neki konkretan primjer društvenog poduzetništva u Hrvatskoj?

Humana Nova Zagreb u svom poslovanju vodi se načelom 'triple bottom line', uzimajući u obzir ljude, okoliš i dobit. Od devet zaposlenih šest je osoba sa invaliditetom, poslovanje je orijentirano na reduciranje tekstilnog otpada i promoviranje re-use pristupa, kako među potrošačima (second hand trgovine), tako i među proizvođačima (suradnja s tvrtkama kao što su INA, Inditex, Adidas, CO2cut). Uspostavom kratkog lanca prikupljanja, razdvajanja i redistribucije tekstilnog materijala i daljnjeg procesa ponovnog korištenja ili prenamjene, osigurana su radna mjesta  i smanjen je negativan utjecaj na okoliš te se ostvaruje dobit koja se reinvestira u daljnje poslovanje i zajednicu.

Koliko je društveno poduzetništvo danas neki uvjet za privlačenje investicija i financiranje poslovanja?

Nekolicina je primjera europskih država u kojima društveni poduzetnici imaju privilegirani status upravo zbog činjenice da svojim radom pozitivno doprinose zajednici na mjerljiv i transparentan način. Te privilegije se najčešće odnose na cijeli niz poreznih olakšica, ostvarivanje prednosti u procesima javne nabave te posebnim instrumentima za financiranje i poticanje razvoja društvenih poduzeća. Trend poticanja društvenog poduzetništva i poduzetništva s pozitivnim društvenim i okolišnim učinkom se rapidno širi i razvija. Prilikom bilo kakvog financiranja iz europskih financijskih mehanizama, a pod time mislimo i na bespovratna sredstva i na povoljne kreditne linije koje se najčešće plasiraju putem HAMAG-BICRA, HBORa i europskih razvojnih banaka, u programskom periodu 2021-2027. poduzeća koja mjere i ostvaruju pozitivan učinak imat će prednost u financiranju ili će čak u nekim slučajevima programi financirati isključivo takve poduzetnike. Financijske institucije ubrzano rade na uvođenju novih kriterija procjene rizika i donošenja odluka o financiranju koje će također isključivati poduzeća koja ne evaluiraju ili imaju negativne pokazatelje pri mjerenju svog društvenog i ekološkog učinka. Svijet se u tom pogledu jako brzo mijenja i u sljedećih desetak godina možemo očekivati da će pozitivan društveni i okolišni učinak postati norma poslovanja, a ne samo marketinški dodatak.

Od 2024. nefinancijsko izvještavanje bit će obveza svih velikih tvrtki, a od 2027. malih i srednjih. Za razliku od velikih tvrtki koje imaju ljudskog kapaciteta, manje su uvijek u deficitu s vremenom. Koliko će to za njih biti zahtjevan posao i kako se na njega pripremiti?

Za velika poduzeća, poduzeća u javnom vlasništvu, poduzeća izlistana na burzi i poduzeća od sistemskog značaja, obaveza nefinancijskog izvještavanja postoji još od 2017. godine. Od 2024. godine specificirati će se sadržaj tih nefinancijskih izvještaja na način da će oni morati sadržavati puno širi set indikatora nego što je to danas slučaj, a za mala i srednja poduzeća ista obaveza stupit će na snagu od 2027. godine. Time će praktički svi poslovni subjekti morati integrirati tzv. ESG činitelje (environmental, social and governmental) u svoje poslovanje. 

Velika poduzeća su spremnija na ove promjene svojim kadrovskim kapacitetima, međutim u ovom slučaju do izražaja dolazi upravo kvaliteta poslovanja, a ne kvantiteta. Urednost i razrađenost pravilnika, vođenje evidencija i poslovanja prema principima transparentnosti, solidarnosti, održivosti i dostojanstva biti će odraz poduzeća koja drže do ovih vrijednosti i provode ih u praksu te im olakšati proces izvještavanja. Upravo ove karakteristike poslovanja nalazimo nerijetko i u malim i srednjim poduzećima. Stoga je komparativno, prednost jednih ili drugih relativna. Za one koji se do sada nisu susreli s ovim tipom izvještavanja, to znači određeni angažman i uloženo vrijeme. Sve što se radi prvi put predstavlja napor jer je nepoznato. Smatram da će proces biti isti, bez obzira na veličinu poduzeća. Čim se ranije krene s ovim procesom tim bolje. Rezultati ne moraju biti impresivni niti javno objavljeni. No sama činjenica da ste se odvažili na procjenu i otvorili prema sugestijama za poboljšanje je hvalevrijedna i početni je korak pozitivne transformacije vašeg poduzeća. Vjerujemo da će poduzetnici kroz sam proces izrade izvještaja steći vrijedno znanje o tome što su do sad činili dobro te će dobiti smjernice za unapređenje.

Što će nam ovaj drukčiji model ekonomskog razvoja donijeti dobroga u budućnosti?

Najvažnije što nam ovaj model ekonomskog razvoja može donijeti je šansa za opstanak. Prema istraživanju GIIN (Global Impact Investment Network), preko 90 posto svih današnjih poduzeća na globalnoj razini je neodrživo iz perspektive Milenijskih ciljeva održivog razvoja UN-a. Taj podatak nam daje najbolju sliku o golemom zadatku koji je pred nama. Biti neodrživ znači biti osuđen na propast. Održivost ne funkcionira linearno. Biti 99 posto održiv znači biti i dalje neodrživ i time nismo izmijenili krajnji ishod nego smo ga samo odgodili. Ukoliko želimo kao društvo opstati na ovom planetu i pritom osigurati dostojanstvene uvjete za život, što neki nažalost i dan danas nemaju, zadržati ili povećati kvalitetu života za većinu ljudi - promjena ekonomskog modela nije alternativa nego jedina opcija i to je upravo ono što i europski i globalni trendovi pokazuju, a što mi i na ovom malom primjeru uvođenja sustava mjerenja učinka i podrške transformaciji poslovanja u smjeru održivosti promoviramo i podupiremo.

19. travanj 2024 12:40