Sagorijevanje na poslu nije nužnost. Iako se mladom čovjeku ponekad čini kao da je rad do iznemoglosti jedini izbor kako bi mogao izgraditi karijeru, ne treba pristajati na to jer posao se može obavljati i drugačije, zaključio je dvadesetšestogodišnji Luka Kuraja nakon 'vatrenog krštenja' u jednoj od četiri najvećih računovodstvenih tvrtki u Hrvatskoj. U listopadu prošle godine na zagrebačkim Ravnicama taj je diplomirani ekonomist osnovao vlastitu računovodstvenu tvrtku Envony.
– Otkad znam za sebe moji roditelji imaju knjigovodstveni obrt, jako su poduzetni i oni su mi bili uzor – istaknuo je Kuraja koji priznaje da je poduzetničkim vodama zaplovio brže no što je to planirao.
Želio je nakon završetka Ekonomskog fakulteta steći što više iskustva te je odradio pripravnički staž kod svojih roditelja. Potom je pronašao posao i posve neuvijeno kaže da mu je to iskustvo bilo užasno.
- Bavio sam se knjigovodstvom u jednoj od Big Four računovodstvenih tvrtki i sve je počelo lijepo s osam radnih sati dnevno. Međutim, to se ubrzo pretvorilo u deset sati dnevno, kad smo se preselili na rad od kuće, počelo se raditi cijeli dan, onda se rad protegnuo i na subotu, a potom i na nedjelju. Bio je to teror i počelo mi je to utjecati na zdravlje. I ne samo meni. Već kad sam odlučio otići, zaposlenici su imali sistematski pregled, a tamo su većinom bili zaposleni mladi ljudi, ispod tridesete, i ispostavilo se da su mnogi razvili zdravstvene probleme. To je samo ojačalo moju odluku da odem jer znao sam da ovaj posao ne mora biti takav – prisjeća se Kuraja kojem, međutim, to iskustvo nije bilo okidač da osnuje vlastitu tvrtku.
Planirao je samo promijeniti posao pa je otišao na nekoliko razgovora, sve dok nije došao na 'najneugodniji razgovor za posao ikada'. Na tom je razgovoru bilo nekoliko ljudi iz različitih odjela, ali direktor financija posebno se istaknuo svojim pristupom.
- Nisam mogao vjerovati da netko može biti tako neugodan i neljubazan. Rekao mi je: 'Ti znaš da se ovdje radi deset sati dnevno, imamo 1500 ulaznih i 1500 izlaznih računa, subotom kad te zovemo, ti moraš doći!' Meni je bilo odmah odbojno, no očito sam im se svidio jer su me zvali drugi dan, ali rekao sam ne. Smatram da ne trebam dopuštati da me netko tlači. Žao mi je ljudi koji pristaju na to – pokazao je veliku odlučnost mladi računovođa.
Da potraži bolju budućnost obodrio je i kolegicu koja je strahovala dati otkaz jer nije imala diplomu i smatrala je da je zbog toga nitko neće htjeti zaposliti. No, javila se na nekoliko oglasa za posao i odaziv je bio takav da je mogla birati novog poslodavca. Računovođe se traže, a zbog generalnog manjka kadrova, nije problem naći novo radno mjesto i maknuti se iz toksične radne atmosfere. Toga bi svi trebali biti svjesni, i zaposlenici i poslodavci. Ipak, novi poslodavac nije jedino rješenje. Nekad je dobro pouzdati se u sebe. Upravo to je učinio Kuraja.
– Otkad sam krenuo na fakultet, neprekidno radim. Još dok sam bio u srednjoj školi, išao sam u ekonomsku, svima sam davao instrukcije iz računovodstva. Ljudi znaju da to volim, da mi to ide i dosta prijatelja mi je reklo da bi mi bili stranke kad bih otvorio nešto svoje. I tako sam krenuo. Pisao sam godinu dana poslovni plan jer sam htio da bude kvalitetan i dobio poticaje za samozapošljavanje od HZZ-a. Proces otvaranja firme vrlo jednostavan, svaka čast digitalizaciji. Otvorio sam Envony preko računala i umjesto da platim javnom bilježniku 2.000 kuna, otvaranje tvrtke koštalo me 300 kuna. Od listopada mi firma radi, imam desetak stranaka od kojih mi je većina došla preko preporuka. Imam kapacitet za još, daj Bože da krenem dobro pa da mogu zaposliti još ljudi – kaže mladi poduzetnik koji se specijalizirao za mala i srednja poduzeća.
Za prvu godinu poslovanja ima skromnu želju - pokriti sve troškove koje je imao za uređenje ureda. Volio bi, kaže, u idućih nekoliko godina razviti posao toliko da može zaposliti dvoje, troje ljudi, možda položiti ispit za ovlaštenog računovođu, pa ići za računovodstvenog forenzičara ili zaposliti nekog revizora pa širiti biznis i u tom smjeru. Kamo god njegovu tvrtku budućnost odvede, ističe, nije mu se cilj obogatiti, nego živjeti lijepo i imati ugodnu radnu atmosferu te dobar odnos radnicima, nimalo nalik onome što je on doživio.
No, ima i ovaj posao, čak i kad si sam svoj gazda, svojih izazova. Kuraja kaže da ljudi od računovođe nerijetko očekuju da je stručan za sve pravne poslove pa kad im se kaže da to nije tako, neki se malo i ljute, ali, dodaje, vlada uglavnom obiteljska atmosfera. Uz osmijeh otkriva da su njegovi roditelji, od kojih ga dijeli samo jedan zid, s klijentima toliko već familijarni da se često tijekom sastanka nareže i kulen. Računovodstvenih je servisa mnogo, treba se istaknuti, navodi Kuraja, koji se uz kvalitetu rada oslanja i na digitalne alate. Tako je na čuđenje prijatelja pokrenuo tvrtkin Instagram gdje se trudi balansirano objavljivati edukativne i zabavne sadržaje, a budući da mu je brat programer, u planu mu je i razviti mobilnu aplikaciju za komunikaciju sa svojim strankama.
Pasionirani čitatelj stručnog štiva, što pokazuje i uredska vitrina puna debelih ekonomskih knjiga, direktor Envonyja pretplatio se i na digitalno izdanje poslovnog tjednika Lider koristeći pogodnosti novog Digital Start paketa namijenjenog novoosnovanim tvrtkama.
– Obožavam čitati ekonomske časopise. Dosad sam kupovao Lider u papirnatom obliku, ali draže mi je skrolati, tako da mi je pretplata na digitalno izdanje top. Liderovi sadržaji su mi interesantni jer su teme obrađene iz stručnog kuta, malo drugačije nego što se može čitati u drugim medijima. Smatram važnim čitati poslovne vijesti, biti što upoznatiji s gospodarstvom. Tako pratim promjene, mogu na vrijeme uočiti neku priliku i dobiti neku novu ideju. Kad čitate tuđe priče, tuđa iskustva, intervjue u kojima sudjeluju razni direktori, možete puno toga saznati i to je prednost za malu firmu da možda vidi neke svoje nedostatke, probleme koji se mogu pojaviti, uočiti neku priliku. Osoba koja ne prati ništa od poslovne informacije to ne može – zaključuje Kuraja.