Korona i biznis
28. ožujak 2020.

Dragan Munjiza: Koronavirus tjera trgovce u akciju ‘prodajemo hrvatsko‘

Dragan Munjiza    foto Ratko Mavar

Piše: Dragan Munjiza, Lonijin izvršni direktor 

Nedostatak nekih artikala iz uvoza s pojedinih odredišta daje priliku da se pretresu uobičajeni lanci dobave i fokusira na domaće izvore svježeg asortimana, pakirane hrane i kućnih potrepština ili pak nađu novi izvori asortimana u zemljama u kojima je pandemija manja prijetnja

Hrvatska maloprodaja hrane u zadnjih 30-ak godina suočila se sa sedam velikih izazova, koje je više-manje uspješno prebrodila i obavila svoju društvenu ulogu: opskrbiti stanovništvo hranom i kućnim potrepštinama 7/365. To su bili:

  1. Ratno razdoblje koje je obilježila neprohodnost puteva i odsječenost i/ili teža prohodnost do pojedinih dijelova zemlje.

  2. Velika inflacija.
  3. Pad gospodarskih aktivnosti veći od 15%, pa time i smanjenje potrošnje zbog manje platežne sposobnosti.
  4. Navika odlaska u prekogranički šoping.
  5. Velika koncentracija trgovačkih lanaca u većim centrima te premala pokrivenost trgovina u slabije naseljenim i razvijenim županijama.
  6. Velika vršna opterećenja za vrijeme turističke sezone, koja multipliciraju logističku kompleksnost ionako logistički kompliciranog teritorija.
  7. Manjak radne snage u trgovinama i distribuciji.

Svi smo bili svjedoci da su trgovci dobro odradili svoj posao i uspješno premostili ovih sedam izazova. Sad su dobili i osmi – koronavirus.

Pred skraćenim radnim vremenom

Potrošači osjećaju neizvjesnost budući da se uzroci pandemije ne znaju do kraja, cjepivo još nije pronađeno, a mediji uživo izvještavaju o svakom detalju i novooboljelom/preminulom u cijelome svijetu. Prosječan čovjek želi se osigurati najbolje što može i ima potrebu učiniti nešto da bi zaštitio obitelj najbolje što zna. Jedan od najlogičnijih poteza je provjeriti i nadopuniti svoje zalihe osnovnih životnih namirnica i kućnih potrepština u slučaju razvoja situacije nagore. Trgovački lanci svjesni su svoje ogromne društvene uloge u tom kaotičnom razvoju događaja te čine sve da se ponašaju društveno odgovorno – a to znači da organiziraju svoje poslovanje na najbolji mogući način, kako bi zaštitili lokalnu zajednicu od nestašica i panike, kao i svoje djelatnike. Za očekivati je da bi trgovine mogle raditi skraćeno, što znači u jednoj smjeni ili u jednoj i pol smjeni, što je dovoljno da se većina potrošača opskrbi.

Nedostatak nekih artikala iz uvoza s pojedinih destinacija daje priliku da se 'pretresu' uobičajeni lanci dobave i fokusira na domaće izvore svježeg asortimana, pakirane hrane i kućnih potrepština ili pak nađu novi izvori asortimana u nekim drugim zemljama gdje je pandemija manja prijetnja. Trgovci koji pokrivaju nacionalni teritorij i/ili se nalaze na turistički bitnim destinacijama imaju kompliciraniju situaciju budući da se struktura potrošnje mijenja iz dana u dan. Ako su škole zatvorene, dio trgovkinja vjerojatno će ostati kod kuće s djecom, što će utjecati na organizaciju radnog vremena trgovina. Trgovci ne mogu sami organizirati popunjenost polica – velika je uloga i proizvođača, logističara i distributera u tom resetu distribucije i potrošnje, ali i državnih institucija koje propisujući uredbe i zakone u novim okolnostima bolje ili lošije utječu na stvaranje preduvjeta funkcioniranja društva i gospodarstva.

Dva scenarija za dva parametra

Dva su parametra bitna kako će ova kriza nastaviti svoj tijek:

  1. Koliko će pandemija trajati i kada ćemo sa sigurnošću moći zaključiti njezin opseg i trajanje. Za sada to još nije nitko u stanju, tako da se 'ratni planovi' mijenjaju iz dana u dan, ovisno o razvoju situacije na terenu, a na gospodarskim subjektima je da se tome prilagođavaju iz dana u dan.
  2. Koliki će biti opseg pada gospodarstva u svijetu i kod nas. Čak je i vrijednost bitcoina znatno pala, kao i dionički indeksi, a susjedna Slovenija prepolovila je procjenu rasta BDP-a s tri na 1,5 posto.

Pošto nemamo jasne odgovore na ova pitanja, barem zasad, a situacija se pogoršava u velikom broju zemalja, ostaje pripremiti se za nekoliko scenarija: od najmanje lošeg (sve se smiruje oko Uskrsa) do najlošijega – slična situacija potrajat će i nakon sezone, koje u tom scenariju neće biti. Jasno je koliko je jako Hrvatska ovisna o međunarodnoj trgovini – mnogo više uvozimo nego što izvozimo, a dobar dio BDP-a i izvoza čini izvoz turističkih usluga.

Pad potražnje, koji će se sigurno dogoditi, daje priliku domaćim subjektima da promoviraju domaće, lokalno, proizvedeno do stotinjak kilometara od mjesta potrošnje! Sljedeća je prilika da se u distribucijskom lancu smiri sveprisutni rat za potrošače, da se cijeli lanac homogenizira i da se prisjetimo koliko svi ovisimo o međusobnoj suradnji, jer nitko ne može obaviti svoj dio zadatka a da to nije napravio i onaj drugi.