23. rujan 2021.

Dražen Čurila: Da ne bi morao uvoziti nesilice, uzgaja ih sestra

Luneta d.o.o. proizvodnja jaja iz podnog uzgoja, Ivana i Dražen Čurila

    foto Ratko Mavar

Vlasnik tvrtke Luneta iz okolice Ludbrega upustio se u proizvodnju jaja iz podnog uzgoja kad je EU najavio da će biti zabranjeno nesilice držati u kavezima. U početku je Čurila nesilice morao uvoziti, a sad ih na svom OPG-u uzgaja njegova sestra Ivana koja mu se pridružila kao poslovna partnerica

Bio je to hrabar potez kada je Dražen Čurila, dotad zaposlen u obiteljskoj tvrtki, 2009. kao poduzetnik potražio svoje mjesto pod suncem. Godina je to u kojoj su se nad cijelim svijetom nadvili tmurni oblaci financijske krize i kad su mnogi poduzetnici strepjeli što će biti s njihovim tvrtkama. K tome, Čurila nije imao nikakve veze sa stočarstvom kada se odlučio da će njegova tvrtka proizvoditi konzumna jaja iz podnog uzgoja kokoši, bez kaveza, onako kako je već tada najavio EU (tada bez Hrvatske) kao budući propis.

Do tada on i sestra Ivana Čurila radili su kod roditelja baveći se knjigovodstvom, revizijom te izradom poslovnih i investicijskih studija. Kasnije, kada su oboje već imali svoje biznise, postali su i poslovni partneri. On je završio Ekonomski fakultet u Zagrebu, smjer menadžment, a sestra marketing. Roditelji su također ekonomisti – mama je završila računovodstvo, a tata financije.

Te 2009. Dražen je počeo prikupljati dokumentaciju, u projekt je bila uključena cijela obitelj. Na pitanje kako se odlučio za taj biznis s obzirom na to da nikad nitko u obitelji nije imao doticaja s poljoprivredom, odgovara da će hrane uvijek trebati, pa i u krizi. Dugo su razmišljali, opcije su bile i uzgoj jabuka i proizvodnja meda, a kada su analizirali sektor jaja, čuli su da se prelazi s kaveznog na podni način proizvodnje. Odluka je pala – proizvodit će konzumna jaja iz podnog uzgoja.

– Zbog najave eliminiranja kaveza pala je proizvodnja u Hrvatskoj. Broj nesilica smanjio se s dva milijuna na 1,6 milijuna i shvatili smo da bismo mogli razvijati novu nišu koja nije dovoljno pokrivena. Primjerice, prerađivači koji upotrebljavaju jaja kao što su McDonald's, Ferrero, Toblerone… nisu više nabavljali kavezna jaja, a u Hrvatskoj je još gotovo cijela proizvodnja bila u kavezima – priča Čurila.

Već sljedeće, 2010. osnovao je tvrtku Luneta i počeo graditi dvije farme koka nesilica i pakirnice u Svetom Đurđu pokraj Ludbrega. Investicija je stajala 20 milijuna kuna, novac su dobili od HBOR-a, a uspješno su aplicirali i za sredstva iz pretpristupnog fonda IPARD. U studenome 2012. stigle su prve nesilice i proizvodnja je mogla početi. Prije toga obišli su mnogo farmi u Austriji, Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj.

– S uzgajivačima smo stupali u kontakt najviše preko dobavljača opreme. Primjerice, kažemo im da ćemo od njih kupiti opremu, ali da nam pokažu kako to funkcionira. To je benefit koji morate iskoristiti. Tako su nam osigurali obilazak farmi kojima ionako nismo konkurenti. Svi su ti ljudi otvoreni za razgovor. Također, oni su dobrodošli k nama – napominje Čurila.

Osim toga, mnogo obilaze sajmove (lani i ove godine omela ih je korona), a također su s europskim farmerima stupili u kontakt i preko nekih udruženja, primjerice Hrvatske udruge za znanost o peradi, koja organizira neke izlete.

Tako su prvi u Hrvatskoj pokrenuli podni uzgoj i, kako kaže, odmah su izvozili. Zadnjih desetak godina, tvrdi, Luneta je najveći izvoznik konzumnih jaja u Hrvatskoj.

– Odmah smo se orijentirali na izvoz jer smo znali da će se otvoriti granice kad uđemo u EU te da moramo biti konkurentni, pa smo riješili sve potrebne certifikate – priča Čurila.

Najviše zbog izvoza, 2015. morali su proširiti proizvodnju s 48 tisuća nesilica na 144 tisuće. Razlog je bio taj što su do tada bili preveliki za tržnice i manja mjesta, a premali za izvoz. Naime, predugo bi trajalo dok bi se skupilo jaja za jedan šleper jer ih je za izvoz trebalo 300 tisuća. S 48 tisuća nesilica moglo se izleći tek 45 tisuća jaja na dan, koja su dijelom morala biti prodana i na hrvatskom tržištu. Tada mu se kao poslovni partner priključila sestra Ivana, koja je osnovala OPG. Sagradili su svako još po dva objekta (ukupno ih je sada šest), hladnjače te su nabavili vlastite kamione, čime su stvorili hladni lanac i digli proizvodnju s 14 milijuna na 42 milijuna jaja na godinu (u Hrvatskoj ih se proizvede 650 milijuna). Ukupna vrijednost investicije bila je 40 milijuna kuna. Sva sreća da su investiciju realizirali tad jer, priča Čurila, sada bi ona zbog skuplje gradnje stajala najmanje dvostruko više i pitanje je bi li se brat i sestra upustili u to. Na farmama Ivanina OPG-a uzgajaju se jednodnevni pilići do 18 tjedana, nakon čega ih Luneta kupuje kao nesilice i od njih sljedećih 16 mjeseci dobiva jaja.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.