18. lipanj 2020.

Državni kapitalizam se vratio i neće tako brzo otići

Jednom kad država pruži ruku tržištu pitanje je hoće li ga htjeti pustiti   

Ako je nakon prošle krize i bilo još nekih dvojbi o ulozi države u ekonomiji, koronavirus ih je s lakoćom otpuhnuo dokazavši da bez države ipak ne ide i da su rasprave o rasponu njenog angažmana zgodna razbibriga za relativno mirna razdoblja u kojima globalni gospodarski sustav funkcionira prema donekle predvidljivim pravilima. Zapravo, gledano kroz prizmu nebrojenih i raznolikih kriza tržišne ekonomije u proteklih nekoliko stotina godina, jedini razlog što tržišna ekonomija još postoji je država koja ju redovito spašava kada se sama spasiti ne zna, što se događa dosta često. U takvim situacijama svi odjednom postaju predani kejnezijanci, uključujući i ljude koji za jedan od najvećih ekonomskih umova u povijesti nisu niti čuli. Svaki put, naime, kada šutke uzmete potporu ili primite neki oblik pomoći države, vi živite učenje Johna Maynarda Keynesa, koji je de facto vlastoručno izmislio makroekonomiju pomirivši u određenoj mjeri dotad nepomirljive pojmove – slobodno tržište i državu.

Taman se sramežljivo počeo vraćati u modu liberalni pogled na ekonomiju uslijed zastare koja je nastupila za krizu 2008., kada je globalna pandemija preokrenula trend. Istini za volju, Europa i SAD već su i prije plaho promišljali nešto aktivniju ulogu države zbog rastuće kineske konkurencije, no primjer Njemačke najbolje pokazuje koliko je virus bio ključan za njen spektakularni povratak na scenu. Čvrsto ordoliberalna ekonomija preko noći je počela živjeti kejnezijanski san donedavno nezamislivim prelaskom sa proračunskog suficita na debeli deficit i upumpavanjem golemih količina novca u svoju ekonomiju.

Neugodno iznenađeni ovakvim razvojem događaja, pobornici liberalnijeg koncepta u međuvremenu su se regrupirali na rezervnoj poziciji i ponešto prilagodili svoja razmišljanja. Keynes više nije socijalist u janjećoj koži (paradoksalno, cijeli je život pokušavao osmisliti koncept kojim bi vuk bio sit, a ovce na broju tako da nema potrebe za socijalizmom), nego dobrodošao alat u borbi s krizom. Drugim riječima, novi ekvilibrij nalaže da se Keynesa obilato koristi u krizi, ali i spremi u ladicu kada kriza prođe, jedino što je Britanac upravo takvu sudbinu predvidio samom sebi i svom promišljanju ekonomije. Pojednostavljeno, vjerovao je da država treba uskakati fiskalnim polugama u situacijama u kojima tržište 'iskoči iz tračnica', odnosno nije u stanju samo nositi se s nekim problemom zbog čega reagira povlačenjem.

Hoće  li država morati zbog drugog vala zaraza spašavati ekonomiju od potpunog kolapsa ili poticati na povratak pred-korona razinama, saznajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju LIdera.