Iako se tako ne čini, novi europski fond iza čijeg će duga stati sve članice i potres u Zagrebu, imaju jednu dodirnu točku, problem fiskalne unije. Otkad postoji, a postoji zapravo od prve organizirane ljudske zajednice, kombiniranje resursa radi zajedničkog napretka predmet je sukoba u društvu, iako je presudan element ljudskog napretka. Naime, fiskalna unija sa sobom uvijek donosi onaj manje popularan dio, fiskalne transfere, što znači da će nekome uvijek biti premalo, a nekome previše dodijeljeno.
Tako do nedavne sudbonosne odluke, članice Europske unije nisu bile spremne na kreiranje bilo čega što bi nalikovalo na fiskalnu uniju, upravo zato što one bogatije zaziru od fiskalnih transfera, dok se u Hrvatskoj javio zanimljiv problem sračunavanja tko bi točno i u kojem postotku trebao platiti obnovu potresom pogođenog Zagreba. Iz perspektive nekih prijedlog zakona o obnovi Zagreba pretpostavlja nedopustivo dijeljenje troškova za obnovu privatne imovine navodnih bogataša iz centra glavnog grada.
Na stranu sada što svatko malo bolje poznaje centar grada zna da obiluje bijedom, čemu najbolje svjedoči i slika koja je nakon potresa obišla svijet. Kuća u kojoj je poginula nesretna djevojčica sasvim sigurno nije pripadala bogatašima, naprotiv, potres je ogolio otužne uvjete u kojima žive mnogi u samom središtu grada. Ono što je daleko važnije odnosi se na samu bit koncepta fiskalne unije, odnosno odluke neke skupine ljudi da dijele svoje resurse. Baš kao i prve zajednice ljudi, tako niti moderna država bez toga ne može postojati, odnosno ima jako malo smisla. Jednako tako, redovito probiranje građana i određenih skupina po pojedinim troškovima koje su spremni financirati besmisleno je zato što vjerojatno ne postoji trošak zajedničkog proračuna oko kojeg se ne bi moglo unedogled sporiti.
Više o tome zašto su rasprave o fiskalnim transferima uglavnom besmislene pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera