ZIBOR (engl. Zagreb Interbank Offered Rates) – indeksi koji služe kao referentne vrijednosti na hrvatskom tržištu – neće se moći koristiti nakon 1. siječnja 2020. i moraju biti zamijenjeni.
ZIBOR, naime, neće biti usklađivan s Uredbom (EU) br. 2016/1011 (EU Benchmarks Regulation - BMR) koja u cilju pravilnijeg funkcioniranja unutarnjeg tržišta, osobito financijskih, kao i veće transparentnosti te zaštite potrošača i ulagača, do početka 2020. traži prilagodbu svih referentnih kamatnih stopa ili vrijednosti u Europskoj uniji novim zahtjevima u pogledu administriranja i autorizacije.
Odlučile su to banke koje sudjeluju u izračunu ZIBOR-a, obrazloživši odluku skorim uvođenjem eura te visokim financijskim i drugim zahtjevima za održavanje ZIBOR-a u skladu s novom regulativom. O tome je Hrvatska udruga banaka obavijestila Hrvatsku narodnu banku, instituciju nadležnu za nadzor nad referentnim kamatnim stopama i davanje odobrenja administratorima u Hrvatskoj.
Sagledavajući navedeno, a uz ocjenu da nije izgledno da će nov zahtjev za administriranje ZIBOR-a biti podnesen do krajnjeg roka - 31. prosinca 2019. godine, Hrvatska narodna banka zatražila je od banaka koje koriste ZIBOR da bez odgode pokrenu proces zamjene te referentne kamatne stope, uz pravovremeno i obuhvatno informiranje klijenata o tom procesu.
Također, da o poduzetim aktivnostima redovito obavještavaju središnju banku, uključivo o alternativama koje će ponuditi svojim klijentima.
Kada je riječ o ugovorima s potrošačima, s obzirom da spomenuta uredba EU-a naglasak stavlja upravo na tu grupu klijenata, kako ne bi ovom zamjenom bili dovedeni u nepovoljniji položaj, od banaka se zahtijeva sljedeće:
- da se potrošaču omogući refinanciranje kredita i prijevremeni raskid ugovora o depozitu bez naknade;
- da mu se dostave najmanje dvije alternativne ponude ;
- ako ponude podrazumijevaju nove (zamjenske) parametre promjenjivosti, da se potrošaču dostavi povijesni pregled kretanja ponuđenih alternativnih parametara promjenjivosti kamatne stope, i to najmanje za razdoblje unatrag pet godina i jasno istaknu rizici koji proizlaze za potrošača kod izbora bilo kojeg od ponuđenih novih parametara promjenjivosti kamatne stope;
- kod ugovora o kreditu, potrošaču valja dostaviti i simulaciju otplatnog plana za preostalo razdoblje trajanja ugovora o kreditu i to za konkretne ponude kreditne institucije, a iz koje se može jasno prepoznati utjecaj na mjesečni iznos rate/anuiteta za potrošača;
- neovisno o izdvojenim konkretnim ponudama, potrošaču treba ukazati na mogućnost refinanciranja kredita i prijevremenog raskida ugovora o depozitu bez naknade, a kod depozita priznavanje ugovorene kamate do trenutka prijevremenog raskida ugovora;
- da se potrošača obavijesti o roku do kojeg može sklopiti dodatak ugovoru, kao i o tome gdje i kada može pristupiti sklapanju dodatka ugovoru te da mu se jasno ukaže na posljedice u slučaju da se ne odazove pozivu kreditne institucije na reguliranje (aneksiranje) ugovora.
Naposljetku, banke trebaju potrošaču dati dovoljno vremena za razmatranje ponuđenih mogućnosti i donošenje informirane odluke, nakon primitka obavijesti i poziva na sklapanje dodatka ugovoru.
Prema raspoloživim podacima ZIBOR se pretežito koristi pri ugovaranju u kreditnim odnosima, zatim u depozitnim (kod oročenih depozita), kao i za određivanje cijene financijskih instrumenata i izvedenica, pri čemu je njegova zastupljenost u odnosu na druge referentne kamatne stope niska.
Primjerice, udio kredita s promjenjivom kamatnom stopom odobrenih uz ZIBOR kretao se u razdoblju od listopada 2017. do rujna 2019. od 0,77 posto do 1,3 posto, a na kraju rujna 2019. bio je 1,1 posto (1,77 mlrd. kuna).
Pritom je 83,7 posto kredita vezanih uz ZIBOR odobreno sektoru trgovačkih društava, 10,4 posto sektoru kućanstava (i to uglavnom obrtnicima), a 5,8 posto ostalim sektorima (financijske institucije i država). Kada je riječ o depozitima, ZIBOR je kao referentna kamatna stopa ugovoren kod depozita države u iznosu 21,9 milijuna kuna.