02. prosinac 2020.

Hrvatska ima 17 proizvođačkih organizacija, ali s tek 700 članova

U Hrvatskoj je trenutno priznato 17 proizvođačkih organizacija (PO) iz osam sektora koje okupljaju samo oko 700 članova, od ukupno preko 170.000 poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj. Priznate proizvođačke organizacije djeluju u tek devet županija smještenih u kontinentalnoj Hrvatskoj. Od 17 proizvođačkih organizacija, proces udruživanja najbolje je krenuo u sektoru voća i povrća koji ima četiri PO. Slijedi sektor žitarica, mlijeka i mliječnih proizvoda, te u sektoru stočarstva - govedina i teletina (koje imaju tri PO).

Teritorijalno gledajući najbolji rezultati udruživanja vidljivi su u dvije vodeće poljoprivredne županije – Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, koje imaju po 3 priznate PO. Na žalost  udruživanje u PO još uvijek nije zaživjelo u Istri, Dalmaciji, Lici, jer su do sada priznate PO uglavnom koncentrirane u kontinentalnom dijelu Hrvatske. S 30. listopadom 2020. zaprimljena su još četiri zahtjeva za priznavanje proizvođačkih organizacija od kojih je jedna u proizvodnji pčelarskih proizvoda, a čak tri su u proizvodnji krumpira.

Analizu proizvođačkih organizacija konzultantska tvrtka Smarter, specijalizirana za poljoprivredu i prehrambeni sektor, izradila je temeljem ažuriranih najnovijih podataka Ministarstva poljoprivrede.

„Proces udruživanja u PO krenuo je nešto dinamičnije posljednjih godina, od 2017. godine, ali još uvijek ne smijemo biti zadovoljni s rezultatima, nego je potrebno i nadalje ojačati snagu proizvođača na ovaj način. Korona kriza i najava nove Zajedničke poljoprivredne politike EU, koja će nas dočekati od 2023. godine, trebala bi nas dodatno potaknuti i motivirati da se proces udruživanja proizvođača ubrza te da se podigne svijest o potrebi horizontalnog povezivanja, veće povezanosti s otkupljivačima, ali i s prerađivačkom industrijom, koji imaju razrađene i stabilne kanale prema prodajnim lancima i izvoznim tržištima. Svi zajedno moramo ojačati pregovaračku snagu naših proizvođača, a pojedine PO u Hrvatskoj već su pokazale učinkovitosti i vidljivost te prepoznatljivosti na tržištu. Jedan od najboljih primjera je PZ Jabuka, koja u sektoru voća već donijela novine i bolju poziciju na policama u domaćim trgovinama i izvozu, kao i brendiranje domaćeg voća, a velika su očekivanja i od PO - VIP Panonie, koja je zadnja priznata proizvođačka organizacija (priznata 2. listopada 2020.), a koja bi trebala ojačati udruživanje u sektoru voća i naročito povrća, naglašavaju stručnjaci Smartera.

Udruživanje strateški cilj poljoprivrede

Udruživanje poljoprivrednika trebao bi biti strateški cilj hrvatske poljoprivredne politike budući da povezivanje proizvođača, poglavito malih poljoprivrednih gospodarstava, koja svojim količinama i tehnologijom proizvodnje nisu konkurentna na tržištu, predstavlja razuman i racionalan pristup rješavanju problematike održivosti poljoprivredne proizvodnje i ravnopravnijeg nastupa na tržištu. U Hrvatskoj ima nešto više od 170.000 poljoprivrednih gospodarstava, od kojih je 83 posto ili oko 110.000 malih gospodarstava po vrijednosti svoje proizvodnje. Uglavnom su to mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja djeluju neovisno jedna od drugih. Nasuprot tome, daleko je veća koncentracija i među prerađivačima i među trgovcima. Ova asimetrija pregovaračkih pozicija otežava poljoprivrednicima obranu njihovih interesa u pregovorima s drugim akterima u opskrbnom lancu.

Da bi se dala veća moć kolektivnog pregovaranja poljoprivrednika, EU podržava poljoprivrednike koji žele surađivati ​​u proizvođačkim organizacijama kroz koncentriranje opskrbe, poboljšanje marketinga, pružanje tehničke i logističke pomoći svojim članovima, unapređenje upravljanja kvalitetom te prijenos znanja. EU priznaje posebnu ulogu koju imaju organizacije proizvođača, a kao rezultat toga, mogu zatražiti priznanje od zemlje EU u kojoj imaju sjedište. Organizacije proizvođača mogu imati različite pravne oblike, uključujući poljoprivredne zadruge. Udruživanje u proizvođačke organizacije jamči postizanje ekonomski isplative proizvodnje pojedinog proizvođača, čemu u prilog ide i veliki broj primjera uspješnog poslovanja proizvođačkih organizacija u Europskoj uniji, ocjena je iz analize.

PO krenule iz sektora proizvodnje mlijeka

Prve proizvođačke organizacije su priznate u sektoru proizvodnje mlijeka, a neke koje su bile registrirane su već i prestale s radom. U EU je najčešće udruživanje u proizvodnji voća i povrća te u proizvodnji mlijeka. Na žalost, unatoč početnom entuzijazmu i naporima pojedinaca da izguraju udruživanje proizvođača mlijeka u PO, one nisu donijele rezultate koji su bili očekivani. Nisu uspjeli stvoriti uvjete za zaključenje ugovora o otkupu s prerađivačima mlijeka na nivou PO-a za sve članice. Kao i u svakom ugovornom odnosu, i proizvođači  i mljekarska industrija nisu poduzeli sve što bi bilo potrebno da tzv. Mliječni paket u RH zaživi. A on se temelji na udruživanju proizvođača mlijeka u PO i na čvrstim ugovorima između sudionika u lancu vrijednosti proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda. Mliječni paket je jedan od temelja na kojem počiva uspješna proizvodnja mlijeka u EU.

„Za sada udruživanje u sektoru voća i povrća pokazuje pozitivan smjer dok u mliječnom sektoru postoji potreba za znatnim unapređenjem rada  PO i napora ostalih sudionika kako bi te PO u mljekarskoj proizvodnji opravdale svoje postojanje, zaključak je analize Smartera. 

Stručnjaci Smartera stalno naglašavaju da je potrebno učiniti značajnije napore da bismo ojačali naše poljoprivredne proizvođače i to ne samo kroz izdvajanje sredstava za potpore ili dodatna plaćanja, nego i brojnim drugim mjerama poljoprivredne politike. Kao jednu od glavnih poluga za razvoj naše poljoprivredne proizvodnje, ističemo jačanje vertikalne integracije u lancu opskrbe, od poljoprivrednih proizvođača i otkupljivača poljoprivrednih proizvoda, do prerade proizvoda za potrebe manjih prehrambeno-prerađivačkih pogona ili velikih industrijskih prehrambenih kompanija te trgovine.

Potpora za proizvođačke organizacije

Prve potpore za uspostavu i rad proizvođačkih organizacija dodijeljene su u skladu s odredbama Pravilnika o priznavanju i potporama za početak rada proizvođačkih organizacija. Priznata proizvođačka organizacija je, u skladu s navedenim pravilnikom, mogla primiti financijsku potporu za uspostavu i rad iz dva izvora: Državnog proračuna RH ili Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Potpore se dodjeljuju proizvođačkim organizacijama priznatima od strane Ministarstva poljoprivrede, a namijenjene su za provedbu odobrenog petogodišnjeg poslovnog plana proizvođačke organizacije. Najviši iznos potpore je 750.000 kuna godišnje, a intenzitet potpore je različit ovisno o visini utržive proizvodnje koju PO ostvaruje. Od ukupno 17 priznatih proizvođačkih organizacija u Hrvatskoj, devet priznatih proizvođačkih organizacija koristi sredstva Programa ruralnog razvoja, dok tri koriste sredstva za potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. 

Slažemo se sa stavom Ministarstva poljoprivrede koje ističe kako trošenje sredstva potpore nije mjerilo uspješnosti funkcioniranja proizvođačke organizacije, a uspješnost prije svega ovisi o stupanju integracije i podizanja međusobnog povjerenja među članovima. Svaki pojedini sektor treba biti organiziran na način da u njemu djeluje nekoliko, prema brojnosti udruženih proizvođača, velikih i ekonomski jakih proizvođačkih organizacija. Time se stvaraju pretpostavke za poštenije pregovaranje i uređivanje odnosa u skladu sa sektorskim ugovorima pomoću kojih se proizvođačima od strane prvog otkupljivača garantiraju količine, cijene i vremensko razdoblje otkupa njihovih proizvoda te drugi važni uvjeti otkupa, naglašeno je u analizi.

Uspostavljene proizvođačke organizacije u velikoj većini slučajeva nisu svojim članovima poslužile za koncentraciju ponude i jačanje njihovog tržišnog položaja, jer izostaje koncept zajedničke prodaje, a i broj udruženih proizvođača te njihov obujam proizvodnje u proizvođačkoj organizaciji je nizak. Postojeće proizvođačke organizacije uglavnom su, uz neke iznimke, koncentrirane na davanje administrativne potpore članovima, održavanje brojnosti članstva i građenje povjerenja među članovima, dok su investicijske i neke druge aktivnosti, vezane uz ispitivanje tržišta i pripremu proizvoda za tržište, još uvijek u drugom planu. Stoga se može konstatirati da postojeća razina udruživanja proizvođača u proizvođačke organizacije nije značajnije poboljšala njihov status kao dionika u lancu opskrbe hranom niti je značajnije doprinijela unaprjeđenju odnosa u sektoru, kao i samog stanja u sektoru u ekonomskom smislu, pokazala je analiza.

„Ministarstvo poljoprivrede treba stalno raditi na uređenju normativnog okvira, te pojednostavljenju procedura za udruživanje i priznavanje proizvođačkih organizacija, ali i na odobravanju sredstava kako bi se učinkovito podržao njihov rad  te brojne aktivnosti na promociji udruživanja. Nije dovoljno deklarativno udruživanje radi povlačenja novčanih potpora nego stvarno jačanje nastupa udruženih proizvođača na tržištu nabave, tržištu prodaje kroz jačanje njihove pregovaračke moći, ali i uključivanje u marketinške aktivnosti, aktivnosti zaštite proizvoda s oznakama kvalitete, jačanje tehnoloških pretpostavki za konkurentniju proizvodnju te uvođenje digitalnih rješenja u proizvodnji svojih članica“, glavna je poruka stručne analize Smartera.

U EU postoji 3505 PO, a polovica ih je u sektoru voća i povrća

U Europskoj uniji ima 11 milijuna poljoprivrednika od kojih mnogi rade na relativno malenim obiteljskim gospodarstvima. Ta gospodarstva djeluju neovisno jedno o drugome. U EU je u 2017. godini bilo 3505 proizvođačkih organizacija, od kojih je najveći broj (52 posto) u sektoru voća i povrća te mliječnom sektoru (38 posto). Prema zadnjim dostupnim podacima, samo u tri države članice EU nije priznata nijedna proizvođačka organizacija: Estoniji, Litvi i Luksemburgu. Najviše PO ima Francuska – 724, slijede Njemačka (692), Italija (583), Španjolska (579), dok primjerice Slovenija prema zadnjim podacima ima 5 proizvođačkih organizacija.