14. listopad 2021.

Hrvatska mora donijeti novu industrijsku strategiju

 foto Shutterstock

Industrijskoj strategiji iz 2014. još je lani istekao rok trajanja, a i da nije, ona više ne odgovara na nove zahtjeve jedinstvenog tržišta, koje prije svega treba biti konkurentno i produktivno, a usput i zeleno, održivo i digitalno. Dosad se u tome došlo do osnivanja radne skupine za pripremu strategije

Ucjene i prijetnje te suptilna i nesuptilna lobiranja pojedinih industrija da ih se uvrsti u jednu, naizgled sasvim običnu, Vladinu strategiju, kakve štampamo barem nekoliko puta na godinu. Zvuči nevjerojatno, ali samo bi naivac pomislio da je Nacionalna industrijska strategija tek tamo neki dokument koji čami u nekoj ladici i svjetlo dana ugleda jedino kad ga se po isteku provlači kroz rezač papira. Daleko od toga.

Riječ je o dokumentu kojim Vlada definira strateške industrijske sektore, one koji bi trebali biti nositelji ekonomskog razvoja u sljedećem razdoblju, a onda ih temeljem te strategije izdašno i 'daruje' jeftinim kreditima putem HBOR-a, zajmovima, jamstvima i svime onime što u biti jesu, premda ih ne zovemo tako, potpore. A upravo je to razlog zašto su pojedine industrije žarko željele biti uvrštene u taj dokument, biti dijelom tih izabranih strateških sektora, pa se i upuštale u takve vrste 'pritisaka'. Oni koji su 2014. pisali strategiju za vrijeme vlade Zorana Milanovića ni danas o tome ne žele javno pričati, a da je bilo i problema dokazuje i činjenica da se strategija pet puta vraćala na doradu.

Novi prioriteti EU

Nacionalna industrijska strategija nastala 2014. u Ministarstvu gospodarstva koje je tada vodio Ivan Vrdoljak istekla je još prošle godine, a iz Vlade Andreja Plenkovića nisu, barem dosad, izlazili nikakvi signali da se radi i priprema nova. A trebala bi, jer na tome inzistira Europska unija. Da, potvrdili su u Europskoj komisiji, Hrvatska, kao uostalom i druge zemlje EU, mora donijeti novu industrijsku strategijeu i to sve u svjetlu novih svjetskih i europskih okolnosti, a sve s jednim predznakom –jedinstveno tržište, koje prije svega treba biti konkurentno i produktivno, a usput malo i zeleno, održivo i digitalno. Jednostavnijim rječnikom, EU ne želi više biti toliko ovisan o trećim zemljama i inzistira na samodostatnosti.

Na naš upit Ministarstvo gospodarstva je tek, zasad samo neslužbeno, odgovorilo da je Hrvatska svjesna važnosti donošenja toga strateškog dokumenta i da je osnovana radna skupina koje će Strategiju pripremati i na njoj raditi. Da Hrvatska mora donijeti svoju Nacionalnu industrijsku strategiju poručila je i Sunčana Glavak, hrvatska zastupnica u EU parlamentu, koja sudjeluje na izradi nove industrijske strategije za Europu, te dodala da će nova industrijska strategija Republike Hrvatske sigurno održavati nove prioritete EU.

– Od država članica očekuje se ponajprije inicijativa te smišljeno i ciljano ulaganje u one industrijske sektore koji najviše mogu pridonijeti novim ciljevima Europske unije u kontekstu postizanja klimatske neutralnosti i digitalizacije. Tu prije svega trebamo ciljati na one sektore koji su najmanje prilagođeni novim ciljevima i kojima treba najviše pomoći kako bi uhvatili korak s novim vremenom, ali i one propulzivne industrijske sektore kao što su IT, automobilska industrija, proizvodnja baterija za električna vozila, željeznice i slično, koji će biti i jesu nositelji promjena kakve želimo vidjeti u svim europskim regijama. Hrvatska je napravila veliki iskorak Nacionalnim planom za oporavak i otpornost, jer ćemo već sada započeti ulagati u velike projekte od kojih očekujemo zaista mnogo, bilo na razini RH, bilo na razini EU. Također, u kontekstu hrvatskoga gospodarstva, moramo smanjiti ovisnost gospodarstva o turizmu i veću važnost dati upravo novim sektorima koji se snažno razvijaju – istaknula je Glavak.

ICT više nije industrijski sektor

A ako je suditi prema iskustvima iz vremena kad se donosila prošla strategija, a, podsjetimo, to je bilo razdoblje teške financijske krize, lobiranja i drugi oblici utjecaja da se određena industrija uvrsti u strateške ni ovaj put neće izostati. Jedina nepotvrđena informacija koja se može 'iskopati' je da se među strateške industrije više neće svrstati ICT sektor, jer se ne smatra industrijom sam po sebi, što je za mnoge nevjerojatan podatak koji ne sluti na dobro, a za druge samo stvar administrativne prirode.

Tko "upada", a tko još "ispada" iz strateških industrija, pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lidera.