Ernest Vlačić s veleučilišta Algebra, kao i mnogi drugi analitičari, hrvatsku priliku vidi u 22 milijarde eura stavljene na raspolaganje iz EU za razvojne projekte 'za koje će javni sektor snositi najveću odgovornost'. Dodaje da u tom smislu treba iz pozicije Vladina djelovanja odmah krenuti snažnim uključenjem svih zainteresiranih dionika u procesu, posebno onih iz gospodarskog sektora. No, dodatno upozorava:
– Nakon 2030. takva se potpora gasi i Hrvatska ostaje ‘okrenuta sama sebi', pretpostavljeno dovoljno dobro integrirana u EU korpus. Dodijeljena nam financijska omotnica djeluje kao blagoslov, ali i kao prokletstvo, zbog mogućega gubitka fokusa u djelovanju i pozicioniranju – tvrdi Vlačić.
Stoga, u osmišljavanju i provedbi nacionalnih politika treba itekako voditi računa o čimbenicima koji su navedeni u ovoj (ali i drugim Liderovim) SWOT analizama koje imaju uvijek i dozu personalizacije, tj. osobnog odmaka, no mogu se vrlo jednostavno integrirati u jednu jedinstvenu, koja će biti odraz stvarnog stanja trenutne konkurentnosti i mogućih razvojnih smjerova, i koja može dobiti skoro pa konsenzualnu potporu, mišljenje je Ernesta Vlačića.
Zalaže se za multisektorski razvojni pristup i kombinaciju infrastrukturnih razvojnih projekata s gospodarskim subjektima koji će u njima moći sudjelovati; za snažnu internacionalizaciju ponude nacionalnog gospodarskog ekosustava; pokretanje složenih visokotehnoloških projekata u kojima ću sudjelovati svi dionici (gospodarstvo, akademija, javni sektor i civilno društvo); fokusiranu reindustrijalizaciju temeljenu na znanju kao ključnoj misijskoj postavci u kontekstu jačanja konkurentnosti...
Sve su to odabrane ključne razvojne strategije koje si Hrvatska treba zacrtati u cilju jačanja konkurentnosti, otpornosti i robusnosti buduće 'Hrvatske d.d.', zaključuje Vlašić i naglašava kako je esencijalno je da Vlada tu snažno udara u bubnjeve s nekoliko ključnih ministarstava na vodećim pozicijama, u kojemu Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja mora imati vodeću razvojnu ulogu.