24. lipanj 2021.

Isplativo i održivo idu zajedno iako mnogi misle drukčije!

Dean Smolar

   

Budućnost je gradnje u analizi cjeloživotnog vijeka i njezinu utjecaju na okoliš, ne samo u potrošnji energije. Također u novim tehnologijama, materijalima i obnovljivim izvorima energije te novoj regulativi

Iako se na prvi pogled čini nedostižnim, cilj da Europa postane klimatski neutralna do 2050. za Deana Smolara, izvršnog direktora Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju, moguć je unatoč trenutačnoj bilanci ispuštanja stakleničkih plinova i potrošnje energije. Bez obzira na zapreke koje vidi na tome trnovitom putu, u posljednjih godinu dana uložen je ipak golem napor u EU i svijetu, jer održivost i dekarbonizacija postaju mainstream. O klimi i rješenjima govori se u svim javnim glasilima, pa i sâm Dean Smolar počinje vjerovati da možda sve ipak ima izgleda, čemu će svakako pridonijeti i njegov djelokrug – zelena gradnja.

Čime se bavi Hrvatski savjet za zelenu gradnju i što je to zelena gradnja?

– Green Building Council ili, kraće, GBC najveća je organizacija u Hrvatskoj i svijetu koja se bavi područjem održive gradnje, infrastrukture i zelene energije. To je poslovna mreža najboljih poduzeća i institucija iz područja graditeljstva, energetike, gospodarstva koji su predvodnici tranzicije iz tradicionalnog u održivo gospodarstvo, iz tradicionalnog u održivo graditeljstvo. Dio smo najveće svjetske organizacije koja se bavi tim područjem Svjetskog savjeta za zelenu gradnju, poslujemo u 73 države diljem svijeta. Naš posebni utjecaj osjeti se na razini EU, gdje intenzivno surađujemo s Europskom komisijom i drugim europskim institucijama na razvoju zajedničkih strategija i nove regulative, jer upravo Europa treba postati prvi klimatski neutralan kontinent! Zelena, odnosno održiva gradnja holistički je pristup osmišljavanju, izvedbi, održavanju, pa i obnovi zgrada, utemeljen na principu održivosti u svim aspektima. Zanima nas cjeloživotni pristup izgrađenom okolišu, bila to zgrada, cesta, tvornica ili grad i njegov utjecaj na okoliš i klimu, zatim društvo, odnosno čovjeka, naše zdravlje i dobrobit te na gospodarstvo u smislu troška, jer isplativo i održivo idu zajedno iako mnogi misle drukčije!

Što povezuje infrastrukturu, zgradarstvo i klimu?

– Klimatske promjene najveći su izazov s kojim se čovječanstvo do sada suočilo. Ako ne uspijemo zadržati povećanje prosječne globalne temperature na 1,5 Celzijevih stupnjeva, što je održivi scenarij, odnosno od dva Celzijeva stupnja, što je posljednja nada, u odnosu na predindustrijsko razdoblje, naše unuke čeka uzaludna borba s prilagodbom ekstremnim klimatskim pojavama. Imamo vremena samo do 2050. da drastično smanjimo odnosno doslovno ukinemo većinu emisija stakleničkih plinova! Pariškim globalnim sporazumom o klimi obvezali smo se na smanjenje emisija stakleničkih plinova, a proizvodnja energije iz fosilnih goriva čini najveći dio tih emisija, gotovo 80 posto! Tu je riječ o dva ključna sektora potrošnje energije: zgradama i gradnji u cjelini te transportu, a u oba ta sektora upravo građani najviše troše sa svojom stambenom imovinom i osobnim vozilima.

Što je budućnosti zelene gradnje?

– Budućnost je u analizi cjeloživotnog vijeka i njezinu utjecaju na okoliš, ne samo u potrošnji energije tijekom operativne uporabe. Budućnost je u novim tehnologijama, materijalima i obnovljivim izvorima energije. Danas zgrada postaje energetski neovisna, pa čak i neto proizvođač energije. Budućnost je i u novoj regulativi. Tako, primjerice, sve nove grade u EU moraju biti građene prema principu nZEB – gotovo nulte potrošnje energije, to je sada standard! Čak je primjena vodika mnogo bliža nego što to javnost misli. Samo trebamo reći: 'Dosta je bilo izlika, dalje idemo prema novoj paradigmi: održivo je novo normalno!' Postoje i međunarodno priznati mehanizmi za certificiranje održivosti zgrada, a mi u GBC-u radimo na tome da i u Hrvatskoj napokon službeno uvedemo alate za certifikaciju zgrada.

Kako joj prilagoditi stare i zaštićene zgrade?

– Zgrade kulturne baštine podliježu posebnim uvjetima i pri rekonstrukciji izuzete su od ispunjavanja minimalnih tehničkih zahtjeva o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti ako bi se time narušila njihova spomenička svojstva. Važno je uključiti konzervatore kao čuvare kulturnih obilježja svakoga zaštićenog dobra u zajedničku potragu za što zelenijim i kvalitetnijim rješenjima. Potres je, nažalost, pokazao da zaštićene zgrade nisu dovoljno statički otporne. Ulagati u energetska rješenja i zelene principe nema smisla ako će neki budući potres trajno oštetiti zgrade i učiniti ih neuporabljivima. Upravo se to i dogodilo s mnogim zgradama oštećenima u potresu u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji. Sada se prvi put razgovara i o mogućnosti da dio rješenja budu replike zgrada. Obnova nakon potresa prilika je za zelenu i održivu gradnju jer alternative – nema. 

Sadržaj omogućio Savjet za zelenu gradnju.