Rezultat je to Istraživanja stavova europskih potrošača koje je tijekom prosinca 2020. objavila Europska komisija.
Za hrvatske potrošače osnovni kriterij kod izbora hrane je cijena; čak 54 posto hrvatskih ispitanika izabralo je ovaj kriterij kao najvažniji za kupovinu hrane, a Hrvatska se nalazi u grupi od 17 europskih zemalja čiji potrošači ovaj čimbenik smatraju jednim od tri najvažnija. Od deset ponuđenih kriterija kod izbora hrane za hrvatske potrošače, tek je na šestom mjestu podrijetlo hrane - odakle ona dolazi, jer se za njega opredijelio svaki treći ispitanik u Hrvatskoj (32 posto).
Rezultat je to Istraživanja stavova europskih potrošača koje je tijekom prosinca 2020. objavila Europska komisija. Spomenutu istraživanje (rezultate istraživanja možete pogledati ovdje) provedeno je tijekom kolovoza i rujna 2020. godine, s ciljem provjere stavova i očekivanja potrošača o dugoročnoj održivosti proizvodnje hrane u EU. Cilj Europske komisije je bio utvrditi što danas prosječni europski potrošač smatra održivim načinom proizvodnje hrane, kakvi su njegovi stavovi o vlastitoj prehrani i što misli da bi ubuduće trebalo napraviti da proizvodnja hrane u EU postane dugoročno održiva, sukladno ciljevima iz europske strategije Zelenog plana, odnosno strategije „Od polja do stola“.
Jedan od razloga provođenja istraživanja bio je i dobiti odgovor na pitanje koga potrošači smatraju odgovornim za provođenje politike održivog razvoja proizvodnje hrane, odnosno što smatraju ključnim politikama koje bi trebalo poduzeti i implementirati kako bi EU ostvarila svoj cilj proizvodnje i prerade hrane na dugoročno održiv način. Istraživanje je provedeno na statistički značajnom uzorku potrošača iz cijele EU, a iako je trebalo biti obavljeno direktnim intervjuima, zbog situacije s COVIDOM-19, nakon telefonskih razgovora, ankete su provedene i online. U Hrvatskoj je istraživanje statistički provedeno na uzorku od 1019 ispitanika, metodom intervjua „face to face“.
„Rezultati istraživanja vrlo su interesantni, a osim Europskoj komisiji koja ga je naručila, mogu biti od velike koristi proizvođačima, prerađivačima, ali i državnim politikama, zbog čega objavljujemo ključne zaključke istraživanja koji mogu u budućnosti imati moguće implikacije na proizvodnju i preradu hrane u Europi, pa i u Hrvatskoj, ističu iz Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju, čiji su stručnjaci analizirali rezultate istraživanja te stavove potrošača u Hrvatskoj.
Što je pokazalo istraživanje?
Na prvo pitanje „Koji su glavni elementi koji utječu na odluku o kupovini hrane kod potrošača u EU?“, europski potrošači kao prioritete kod odabira hrane na prvo mjesto stavljaju okus hrane, drugi faktor kod odabira im je sigurnost hrane, a troškove nabave hrane (cijena) stavljaju ispred održivosti njene proizvodnje, u smislu kako je vidi politika EU.
Naime, na pitanje „Što im je najvažnije kad kupuju hranu?“ anketirani su od 10 ponuđenih odgovora mogli zaokružiti najmanje 3, ali i više. Više od 45% EU ispitanika navelo je okus hrane kao najvažniji faktor kod odabira hrane, a 42% ispitanih je reklo da im je primarni faktor odabira sigurnost hrane, dok se čak 40% anketiranih rukovodi cijenom kao primarnim obilježjem. Trećini ispitanika (34%) važno je odakle hrana dolazi, porijeklo hrane, a gotovo isti postotak (33%) smatra nutritivni sadržaj hrane kao bitan element za odabir. Tek 20% ispitanika kod izbora hrane rukovodi se njenim vijekom trajanja kao najvažnijim obilježjem.
Svi ostali ponuđeni odgovori rjeđe su spomenuti od strane ispitanika, te je tako samo svakom desetom ispitaniku važno da hrana bude minimalno obrađena, odnosno da se kod izbora rukovode svojim etičkim i vjerskim načelima (16%), a utjecaj hrane na okoliš važan je za svega 15% ispitanika, dok je najrjeđe spomenut faktor izbora (9%) pristupačnost hrane kao glavni kriterij.
„Rezultati odgovora na prvo pitanje ankete vjerojatno će biti iznenađenje za politiku na razini EU, budući da su primarni ciljevi koje europska politika ističe u svojoj Strategiji razvoja do 2030., odnosno 2050. godine (održivost proizvodnje hrane, odnosno Zeleni plan i strategija „Od polja do stola“, zbog čega je istraživanje i primarno rađeno) u određenoj koliziji s onim što o ovim prioritetima trenutno misle potrošači. Tu posebno ističemo da održivost i utjecaj na okoliš, odnosno na klimatske promjene nisu kriteriji koji su trenutno visoko postavljeni kao primarni kriteriji kod odabira hrane od strane europskih potrošača. To su sve redom zemlje s nižim BDP-om po glavi stanovnika, odnosno zemlje gdje troškovi hrane još uvijek imaju relativno značajan udio u potrošnji kućanstva, naglašavaju u Smarteru.
Nakon cijene, Hrvatima važna sigurnost hrane
Interesantno je da su hrvatski potrošači na 2. mjesto kao kriterij izbora hrane, odabrali njenu sigurnost (čak 50%) ispitanika, što pokazuje svijest potrošača o važnosti ove komponente kvalitete hrane, ali može biti i posljedica čestih „pronalazaka“ hrane na hrvatskom tržištu koja ne odgovara upravo standardima sigurnosti. Hrvatski su potrošači, za razliku od najviše EU zemalja, okus hrane stavili tek na 3. mjesto kod izbora hrane (samo 37% ispitanika u Hrvatskoj taj kriterij koristi kao prvi kod izbora hrane), a odmah iza njega je kriterij dužine trajanja hrane (35% ispitanika). I po tom smo kriteriju među četiri europske zemlje s najvećim postotkom potrošača koji ovaj kriterij smatraju jednim od najvažnijih. To su uglavnom zemlje koje su najkasnije ušle u EU (Bugarska, Latvija, Litva, Rumunjska), čiji su potrošači u postotku većim od trećine ispitanih, istakli važnost ovog kriterija kod odabira hrane. Na tržištima ostalih zemalja očito je povjerenje u kvalitetu prehrambenih proizvoda općenito veće, te potrošači taj kriterij ne smatraju toliko važnim, iako je on na 6. mjestu po ukupnoj važnosti za izbor hrane, prvenstveno zbog načina modernog života i rjeđeg obavljanja kupnji zaposlenih.
Nutritivni sastav hrane hrvatskim je potrošačima na 5. mjestu kao kriterij za izbor hrane, jer 34% ispitanih smatra ovaj čimbenik jednim od najvažnijih kod izbora hrane. Ovaj podatak može biti koristan i vrlo važan za domaće proizvođače hrane, odnosno za ciljeve i sadržaj njihove komunikacije s potrošačima. U EU ovdje se izdvajaju samo nizozemski potrošači kojima je nutritivna vrijednost hrane primarni faktor kod odabira hrane.
„U odnosu na općenito prisutno mišljenje o velikoj važnosti porijekla hrane za domaće potrošače, prema ovom istraživanju, porijeklo je tek 6. kriterij od 10 ponuđenih, za kupnju hrane u Hrvatskoj. Ovakav rezultat može razočarati, poglavito kad ga usporedimo sa slovenskim postotkom od 57% ili danskim od 43% potrošača kojima je izbor domaćeg proizvoda najvažniji kriterij odabira. Interesantno je da hrvatski potrošači, u drugim istraživanjima, redovito odgovaraju da bi uvijek prioritet dali kupnji domaće hrane (njih 70%), no ovo istraživanje u kojem se tražilo da rangiraju kriterije, jasno je pokazalo da je još uvijek cijena primarni kriterij odabira. Osim svijesti da se izborom domaćeg proizvoda potpomaže domaća ekonomija u cjelini, očito je potreban i znatno veći raspoloživi dohodak po stanovniku da bi cijena prestala biti primarni i osnovni kriterij izbora. Do tada naše će tržište biti “El Dorado“ za uvoznu jeftinu hranu, bez obzira na sva druga obilježja koje ta hrana ne(ispunjava), zaključak je stručnjaka Smartera.
Zbog ciljeva ovog istraživanja, koje je imala Europska komisija, važno je istaknuti da su hrvatski potrošači utjecaj na okoliš i klimatske promjene, kao kriterij odabira, stavili tek na posljednje mjesto, jer se tek pet posto anketiranih opredijelilo za ovaj kriterij kao jedan od najvažnijih kriterija odabira hrane. Temeljem ovoga rezultata istraživanja, Hrvatska se nalazi u grupi zemalja gdje je ovaj čimbenik od najmanje važnosti (u toj su grupi još Bugarska, Češka, Estonija, Litva, Latvija, Malta, Portugal).
„Možemo samo nagađati razloge ovakvog rezultata. Od toga da bi mogli zaključiti da oni leže u još uvijek prisutnim pretežito tradicionalnim načinima poljoprivredne proizvodnje i prerade hrane, gdje se ne koristi intenzivna poljoprivredna proizvodnja, s puno tehnologije, a onda posljedično sa značajnim utjecajem na okoliš, te je svijest potrošača o važnosti ovog kriterija još uvijek niska, pa sve do toga da je hrvatski potrošač nedovoljno educiran o utjecaju moderne proizvodnje hrane na okoliš. Bez obzira na razloge, ovi rezultati mogu dati smjer i politici, ali i prerađivačima o načinu i potrebi komunikacije ove činjenice, kako bi potrošači stekli svijest o nužnosti budućih promjena u načinu proizvodnje, u cilju postizanja njene neutralnosti na promjene u okolišu. Hrvatski prerađivači, ali i politika, moraju shvatiti da, bez obzira na kvalitetu hrane, ona mora biti proizvedena i po konkurentnim cijenama, barem tako dugo dok je cijena primarni faktor kod odabira hrane hrvatskog potrošača. Nadalje, zdravstveni aspekt proizvodnje hrane izrazito je važan i komunikacija toga s potrošačima može svakom proizvodu dati dodanu vrijednost, zaključak je stručnjaka Smartera.