Korona i biznis
23. veljača 2020.

IZBORNO KADROVIRANJE: Tko može smijeniti Plenkovića i Bandića?

Milan Bandić i Andrej Plenković    foto Ratko Mavar

Nakon predsjedničke inauguracije Zorana Milanovića politička javnost okreće se prema izborima u HDZ-u, koji su pak samo interludij do onih pravih, najvažnijih, parlamentarnih. Dotad će SDP i HDZ nastojati osvojiti što bolju startnu poziciju. A tko bi mogao biti mandatar u novoj rundi?

Situacija je naoko jasna - Plenković ili Bernardić. Šef HDZ-a zasad je još u stranačkim kvalifikacijama, a čelnik SDP-a zapravo jedna od rezervnih varijanti. Plenković se, naime, se u proteklih nekoliko godina vješto rješavao potencijalnih suparnika. Najprije je SDP-ovog najozbiljnijeg igrača s premijerskim potencijalom Zvonka Mršića poslao u Upravu Agrokora i praktički ga isključio iz bilo kakvih ozbiljnijih političkih kombinacija. Zatim je kratku političku karijeru Sandre Švaljek zaključio sinekurom na poziciji zamjenice guvernera HNB-a. A sad je i Milanovića poslao na drugo brdo. S njim će mu biti lakše kohabitirati, nego da ga opet izvuče kao izbornog protukandidata. Pa je tako ostao samo Bernardić...  

SDP na sličan način živi u Zagrebu. Bernardić 2017. nije uspio ugurati Anku Mrak Taritaš i Sandru Švaljek u isti, svoj politički čamac, što bi bila dobitna kombinacija. Tri godine kasnije SDP i dalje nema jakog protukandidata sadašnjem gradonačelniku. Šef zagrebačkog ogranka Gordan Maras to naprosto nije, niti može biti, a redovni lokalni izbori su za samo 14 mjeseci. Pritom SDP-u nije utjeha što ozbiljnog kandidata nema ni HDZ (osim ako to ne bude Bandić).

U međuvremenu su ojačale dionice ostalih oporbenih igrača – prije svega predsjedničkog kandidata Darija Juričana, te Tomislava Tomaševića, koji je praktički prisvojio pokret otpora GUP-u. Ključan zagrebački politički događaj SDP nije kapitalizirao, pa sad zaziva referendum za rušenje Bandića, što je teško ostvarivo, i riskantno, pogotovo na manje od godine dana do izbora.

Podsjetimo, za ulazak u drugi krug prije tri godine trebalo je 80-ak tisuća glasova, a Bandić je na kraju postao gradonačelnik sa 147.680 glasova. Oporba će trebati itekako pametno mobilizirati šutljivu zagrebačku većinu da pobijedi takav doseg.