Svake godine u ovo doba pretresamo prijedlog proračuna za iduću godinu očekujući čudo. I čudo se nikada ne dogodi. Nije da ima ikakva razloga za to, od ’98. kada smo s PDV-om napunili državni proračun kao šipak, trošimo poput ovisnika. Pa, ipak, svake godine očekujemo taj nepostojeći zaokret koji uzaludno tražimo između tisuću brojčica ispisanih u najvažijem državnom dokumentu. Nema ga, naravno. Zašto bi ga bilo kada i iduće godine pristiže solidan svežanj eura iz kojeg će se financirati...pa, potrošnja.
Proračun za 2022. godinu, naime, opet raste – prihodi čak 9,4 posto, na 164,5 milijardi kuna dok rashodi rastu na čak 173,8 milijardi ili 3,9 posto. Tako su rashodi u samo dvije godine (od pandemijske 2020. do post-pandemijske 2022. nabujali čak 33 milijarde kuna (prihodi oko 20 milijardi)! Jest da je turizam bio iznenađujuće dobar, ali ni rast ukupnoga gospodarstva veći od deset posto ne bi mogao biti održivi alibi za ovoliku potrošnju. No, vlast očito misli da smo se potpuno oporavili od covid krize, pa računa na rast prihoda. Od poreza, naravno. Iduće godine tvrtke će prema planu vlasti isporučiti 88 milijardi kuna poreza, od toga čak 80 milijardi samo od PDV-a (oko 11 posto više nego ove godine). Ni u dijelu potrošnje nema strukturnih promjena, mijenjaju se samo brojke – gotovo 25 milijardi odlazi na plaće (rast od 4,6 posto dijelom je i zbog usklađivanja s inflacijom). Padaju materijalni izdaci i subvencije, rastu financijski izdaci. Manje-više sve je po starome. Osim što i u godini visokih priljeva iz EU imamo manjak u proračunu – i to devet milijardi kuna!
Financijski konzultant Andrej Grubišić kaže kako je problem i to što proračun ne percipira činjenicu da imamo 300 tisuća radno sposobnih ljudi manje i više umirovljenika i to bez novog popisa stanovništva. Uz sve to, bivše socijalističke zemlje potrošnju države stišću na 37 posto BDP-a dok smo mi na 47 posto. To je čak 10 postotnih bodova više. Nama je konsolidirani dug države na 88 posto BDP-a, u tim je zemljama dug samo 38 posto BDP-a. Sve te bivše socijalističke zemlje imaju značajno manji dug i više prostora za moguću intervenciju dok mi već sada dva postotna boda više trošimo za mirovine.
Što je još problematično u vremenima inflacije i rasta kamata pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.