14. srpanj 2019.

Kemičari moraju kupovati potpise za svoje elaborate od drugih inženjera

piše Aleksandra Brzić
aleksandra.brzic@lider.media
piše Aleksandra Brzić [email protected]
Accumular izvozi opasni otpad u druge države EU na obradu, ali elaborate za to vlasnica, diplomirana inženjerka kemijske tehnologije Silvija Pejčić Bilić, ne smije potpisivati   

Iako izrađuje elaborate gospodarenja otpadom, diplomirana inženjerka kemijske tehnologije, predsjednica Uprave i suvlasnica vukovarskog Accumulara Silvija Pejčić Bilić ne može ih potpisati, i to samo zato što inženjeri kemije i tehnolozi u Hrvatskoj nemaju status regulirane profesije. Njezina tvrtka bavi se izvozom opasnog otpada, ali potpis elaborata i prateće dokumentacije ta kemičarka mora kupiti od inženjera građevine, arhitekture ili strojarstva.

– Takav, već gotov, potpuni elaborat potpisuju nam inženjeri struka koje su regulirana profesija. To u praksi izgleda tako da se obratite kolegi, strukovnom inženjeru koji je član neke od inženjerskih komora, i za naknadu on bude nositelj projekta. To je apsurdna situacija jer elaborati koje oni potpisuju nisu njihova struka, ne sudjeluju u poslovnima njihove izrade, kao što ni mi nismo u stanju izraditi, primjerice, arhitektonski projekt, pa ga jednako tako ne možemo ni potpisati – objašnjava Pejčić Bilić.

A upravo je početkom srpnja Vlada u Sabor poslala izmjene i dopune Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija koje se donose radi usklađivanja s Direktivom Vijeća Europe. Najvažnija je novost da će mjerodavne strukovne komore moći odmah zatražiti provjeru kompetentnosti stranoga kolege, odnosno nakon zaprimanja zahtjeva odredit će kandidatu polaganje ispita bez usporedbe obrazovnih programa i određivanja dopunskih mjera, kao što je to bilo do sada, pa će postupak priznavanja inozemnih diploma biti brži i efikasniji, objasnili su nam u Ministarstvu rada. To u praksi znači da su strukovne komore važne, moglo bi se reći ključne, u postupku priznavanja inozemnih kvalifikacija, što je u koliziji s tendencijom postupnog smanjivanja broja komora, odustajanja od obveznoga komorskog članstva i procesima deregulacije zanimanja, o čemu se posljednjih mjeseci dosta pisalo. Jedan od primjera jest prijedlog zakona prema kojem voditelji radova i građenja neće biti obvezni članovi komora – što je zahtjev Ministarstva graditeljstva, zbog, kako navode, rasterećenja gospodarstva od administrativnih troškova – i inzistiranju komora na tome da se to ne dogodi jer bi se tako, kako navode, srozali standardi struke i omogućilo strancima da bez licencija i provjere znanja sudjeluju na hrvatskom tržištu rada.

S jedne strane, komorama se daju ovlasti za ocjenu kompetentnosti stranih diploma, a s druge strane, liberalizira se tržište usluga, zbog čega je cilj Nacionalnog programa reformi 2019. smanjiti broj reguliranih profesija i spriječiti regulaciju novih. Jednostavnije rečeno, trend je deregulacija pojedinih zanimanja; i danas ih je u Hrvatskoj 182, što je, tvrde upućeni, prosjek EU. Od tog broja oko šezdeset su profesija tzv. vezani obrti, za koje treba imati položen majstorski ispit iako isti taj posao pravna osoba može obavljati bez licencije, u poduzeću. Stoga je paradoks da se uz davanje ovlasti komorama dereguliraju zanimanja.

Kemičari traže svoju komoru

Usporedno s ta dva procesa inženjeri kemijske tehnologije traže status regulirane profesije i osnivanje strukovne komore jer im sadašnje stanje ne omogućava normalan rad.

– Godinama se neuspješno zauzimamo za to da inženjeri kemijske tehnologije dobiju status regulirane profesije i da nas se regulira Zakonom o gradnji, u dijelu koji se odnosi na kemijskoinženjerske projekte. To su projekti koji uključuju kemijske procese koji su potrebni za projekte u kemijskoj industriji i izradu elaborata gospodarenja otpadom. Imamo potporu Ine, Plive, Petrokemije i sve kemijske industrije, koja je i glavna izvozna industrija. Diskriminirani smo u odnosu na sve ostale inženjere koji su navedeni u Zakonu o gradnji jer inženjeri drugih struka potpisuju izvedbeni dio projekta koji se odnosi na naše elaborate, što je neprihvatljivo, jer oni za to nisu obrazovani i ne mogu procijeniti je li ono što je napisano ispravno ili neispravno. Naše elaborate zbog jedinstvenog tržišta može potpisati inženjer kemije iz Slovenije, a naš čovjek ne može, stoga se zauzimamo za to da i kemijski inženjeri budu regulirana profesija te da se osnuje komora kemijskih inženjera i tehnologa – rekao je za Lider dr. sc. Ante Jukić, predsjednik Hrvatskoga društva kemijskih inženjera i tehnologa, i dodao da je to problem koji postoji više od dvadeset godina, ali uvijek je njihovu inicijativu, iz nepoznatih razloga, zaustavljalo Ministarstvo graditeljstva.

Svi slovenski inženjeri u zakonu

Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije pokušavao je inicirati da se osnivanje komore inženjera kemije pokrije Zakonom o komorama arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, donesenom 2015., kako bi imali pravnu osnovu za osnivanje komore kemijskih inženjera i tehnologa.

– Međutim, provlačila se priča da mi ne sudjelujemo u graditeljstvu i da zato ne možemo biti pokriveni zakonom koji ima veze s graditeljstvom. U Sloveniji je cijelo inženjerstvo ujedinjeno u jednom zakonu. U Hrvatskoj pak ni jedno ministarstvo ne smatra da mi kao inženjeri kemije i tehnolozi potpadamo pod njihovu domenu. Ministarstvo zdravlja nositelj je Zakona o kemikalijama, Ministarstvo poljoprivrede Zakona o pesticidima, Ministarstvo gospodarstva nadležno je za industriju, a ni jedno ministarstvo ne smatra da smo u njihovoj nadležnosti jer pripadamo svugdje, a zapravo nigdje, i nema te institucije koja bi htjela poduprijeti inicijativu za osnivanje komore inženjera kemije i kemijske tehnologije – opisuje Pejčić Bilić svu nelogičnost situacije, navodeći niz primjera u kojima su inženjeri kemije i tehnolozi ključni.

– Radimo poslove tržišnih inspektora, sanitarnih inspektora, inspektora gospodarenja otrovnim kemikalijama, inspektora rada, a ne možemo imati strukovnu komoru i nismo na popisu reguliranih profesija. Apsurdno je da je kemijski čistač u kemijskoj čistionici regulirana profesija, a inženjer kemije i kemijske tehnologije nije – ogorčena je direktorica Accumulara.

No protivnik svake regulacije profesija jest dr. sc. Andrej Grubišić, vlasnik tvrtke Grubišić i partneri.

– Najčešće se svaka regulacija predstavlja kao zaštita svih sudionika u gospodarstvu, posebno korisnika usluge, a istina je da se želi otežati pružanje usluge onima koji nisu članovi komora, strukovnih udruga, nemaju certifikate ili nisu dobili ovlaštenje za obavljanje pojedinoga posla. Tako se ne štiti primatelj usluge, nego njezin davatelj, a to je interesna skupina koja pod krinkom javnog interesa promiče svoje interese – naglašava Grubišić i dodaje da onaj koji ima certifikat nije nužno stručniji od onoga koji ga nema te da će tržište izbaciti one koji ne znaju raditi.

– Nije rješenje regulirati kemičare, nego je bit u tome da sve treba deregulirati – izričit je Grubišić, dodajući da je veliki protivnik bilo kakvog licenciranja, davanja ovlasti, certificiranja.

Za njega je to način da se druge diskreditira i makne iz tržišne utakmice. Naime, da bi netko mogao ući u komoru, mora proći instancije koje regulira ta komora, što je nepotrebno, smatra Grubišić, jer će tržište pokazati tko je dobar, a tko nije, a ne članstvo u komori.

Grubišić: Regulacija je loša

– Država treba regulirati kvalitetu usluga s pomoću sudstva. Dakle, ako netko pogriješi u svom poslu, treba snositi zakonske posljedice. Nije važno jeste li ovlašteni ili neovlašteni, zakoni trebaju biti jedina regulacija. Regulacija profesija ne donosi sigurnost, nego ograničenja. Navest ću primjer koliko je deregulacija pomogla korisnicima taksi-usluga. Prije petnaestak godina taksi je bio luksuz, danas je to usluga koju si može priuštiti svatko. Stoga sam kategoričan kad je riječ o reguliranim profesijama jer smatram da je regulacija loša, a sudsko sankcioniranje dobro. Kod nas je obrnut slučaj: regulirano je mnogo profesija, a sudstvo nam je loše, što treba mijenjati – rezolutan je Grubišić.

Međutim, u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, točnije u kabinetu ministra Pavića, odgovaraju da se određena profesija regulira upravo da bi se osigurala kvaliteta pružanja usluga.

– U praksi stručnjaci koji imaju odobrenje za samostalan rad nadležne komore njime dokazuju svoje kompetencije za rad u profesiji i istodobno su obvezni postupati prema pravilima struke. Suprotno tome, profesije koje nisu zakonski regulirane, dakle koje se ne smatraju reguliranim profesijama, uređene su pravilima tržišta rada, dakle ponuda i potražnja za nekim zanimanjem određuju cijenu usluge, način obavljanja i slično – ističu u kabinetu ministra Pavića.

Lutanje među ministarstvima

Osim toga, o tome koje će profesije biti regulirane odlučuje svako središnje tijelo državne uprave za profesije u svojoj nadležnosti, a pritom, ističu u Ministarstvu rada, svako reguliranje profesije mora biti opravdano ciljevima od javnog interesa, primjerice zaštitom javnog zdravlja i sigurnosti korisnika usluga, zaštitom kulturnih i povijesnih dobara i okoliša, prometne sigurnosti, intelektualnog vlasništva, zaštite životinja...

Kako bi inženjeri kemijske tehnologije mogli dobiti status regulirane profesije i biti ravnopravni s ostalim inženjerskim strukama, ostaje i dalje upitno jer nijedno ministarstvo ne smatra da su u njihovoj ingerenciji. Budući da u Ministarstvu rada ističu da se za reguliranje svoje profesije inženjeri kemijske tehnologije 'trebaju obratiti nadležnom ministarstvu koje će procijeniti i po potrebi zakonski regulirati profesiju, tj. propisati uvjete za pristup i obavljanje profesije', tek treba odrediti ministarstvo koje će se smatrati nadležnim. A do tada inženjeri kemijske tehnologije potpise pod svojim elaboratima i dalje će kupovati od građevinara, arhitekata, strojara i svih onih koji za to imaju zakonske ovlasti iako o kemiji pojma nemaju ili pak od kolega kemičara iz Slovenije.