Dok od kompromitiranog i politiziranog stožera protiv korone dolaze objašnjenja da se epidemiološke restrikcije ne uvode zbog turizma, iz tog sektora krenuo je pravi val kritika. Stranci su nakon sramežljivih naznaka optimizma u lipnju sad počeli otkazivati rezervacije. Ne boje se da će se zaraziti u Hrvatskoj, ali strah ih je da će nakon povratka iz nje morati u samoizolaciju jer je Hrvatska proteklih dana bila među šest država Europske unije s najviše novooboljelih. Predsjednik Hrvatske udruge turizma Veljko Ostojić bio je jasan: 'Hrvatska ne bi smjela ugroziti sektor koji čini 20 posto BDP-a zbog nekoliko noćnih klubova i svadbi.'
Sve više izlazi na vidjelo interesna povezanost 'epidemioloških' odluka s pojedinim zainteresiranim branšama, od političkih interesa omeđenih stranačkim izborima u HDZ-u i parlamentarnim izborima. I to nije jedini grijeh. Pravi nered vlada na tržištu higijenskih potrepština nužnih za borbu protiv korone.
Nekim uvoznicima koji su kupili kirurške maske inspektori su zabranili da ih puste na tržište i nalagali da ih spale ili – doniraju bolnicama? Zbog toga se dio već nabavljenih i plaćenih masi komisijski spalilo. Drugi uvoznici istodobno su maske iz iste kineske pošiljke, iz istog čartera, prodavali bez problema.
Državne manipulacije sežu i do carine. Ondje danima bez ikakva logičnog razloga leže pošiljke koje čekaju da ih se ocarini. Insajderi najavljuju moguću novu rundu nestašice rukavica, a uskoro i maski. A kad se jednog dana sve to ocarini, bit će na tržištu skuplje zbog troškova koji se naplaćuju zbog ležarine na carini.
U prvi mah pohvalio bih carinsko otezanje – kad bi bila riječ o zaštiti hrvatske proizvodnje. Međutim, domaća industrija nema kapacitete da pokrije hrvatske potrebe za maskama, pogotovo nakon ovotjedne 'nove normale' prema kojoj je nošenje maski obvezno za kupce u svim trgovinama. A i država baš nema neki sentiment prema domaćim proizvođačima. Osjetljivija je na interese svojih povjerljivih povezanih uvoznika. Zato ceh u višoj cijeni plaćaju kupci i ostatak poduzetnika koji se ne znaju ili ne žele prilagoditi takvome 'javno-privatnom partnerstvu', pa i pod cijenu da moraju uništiti svoje proizvode.