05. lipanj 2021.

LOKALNI IZBORI: HDZ-ova ‘kolosalna‘ pobjeda uz još kolosalniji strah od vjetrova promjena

 foto Ratko Mavar

Rezultati lokalnih izbora novi su dokaz da će teritorijalni ustroj još dugo, bar dok je HDZ na vlasti, ostati zacementiran u ovakvoj usitnjenoj, skupoj i neefikasnoj varijanti. Najjača će stranka, naime, u iduće četiri godine preko svojih župana, gradonačelnika i općinskih načelnika vladati s 264 jedinice lokalne samouprave, odnosno kontrolirati 11,5 milijardi kuna na godinu, što je 36,6 posto lokalnih proračuna (na osnovi podataka Ministarstva financija za 2019. o ukupnim rashodima i izdacima JLS-ova bez izdvajanja za proračunske korisnike).

To je slastan financijski kolač koji HDZ nikako ne želi ugroziti novim ustrojem koji bi morao regionalizirati Hrvatsku te ugasiti neodržive patuljaste općine i ovakve županije u kojima je on sa svojim trabantima, bivšim HSS-ovcima Stjepanom Kožićem (Zagrebačka županija) i Darkom Korenom (Koprivničko-križevačka), dobio rekordnih 15 županskih fotelja.

Potop HSS-a i HNS-a

No samohvala Andreja Plenkovića o ‘kolosalnoj pobjedi‘ ipak je pretjerana. HDZ-ov uspjeh sastoji se u tome što je (umalo) uspio ponoviti rezultate od prije četiri godine. Kolosalna pobjeda zapravo je stagnacija premda i čuvanje ovakva liderskog položaja nije zanemariv doseg. HDZ ima dva župana više nego dosad, ali i po četiri gradonačelnika i općinskih načelnika manje, pa je izgubio kontrolu nad 151 milijunom kuna na lokalnoj razini.

I njegov dosadašnji najveći konkurent SDP izgubio je devet JLS-ova. No on je nedjeljni drugi krug završio s kontrolom gotovo 3,7 milijardi kuna, što je 165 milijuna ili 4,7 posto više nego 2017. Velik dio toga proračunskog uspjeha može se pripisati gradonačelničkom osvajanju Varaždina, koji je itekako kompenzirao poraz u Čakovcu. SDP računa i na to da će ostati ‘pri vlasti‘ kao manjinski partner u Zagrebu, Splitu i Puli. Međutim, tu je glavna zamka za budućnost stranke koja gubi primat na ljevici. ‘Faktor Tomašević‘ svakako je bio ‘poguranac‘ Ivici Puljku u Splitu, ali i nizu nezavisnih kandidata koji su najavljivali promjene. To su platili i HDZ-ovi i SDP-ovi kandidati, pa i neki dugovječni lokalni čelnici (poput Gorana Pauka), ili oni koji su mijenjali i stranačke boje samo da bi zadržali ‘šerifsku‘ značku (poput Darka Milinovića, Damira Bajsa, Radimira Čačića ili Ivana Čehoka).

Val promjena, koji je u drugome krugu bio orijentiran na rušenje HDZ-ovih kandidata, najviše je naštetio ‘istarskom HDZ-u‘, odnosno IDS-u, koji je izgubio vlast u županijskom središtu Pazinu, ali i u još važnijoj Puli, te tako ostao bez kontrole najvećega proračunskog kolača. Pula, naime, raspolaže s više novca od županije, u kojoj je stranački čelnik Boris Miletić pobijedio za dlaku, sa samo pet promila, odnosno 54 glasa više od SDP-ova kandidata Daniela Ferića. I dok Peđa Grbin najavljuje nova prebrojavanja glasova, Miletić je odmah stavio mandat na raspolaganje.

Što će pak biti s mandatima čelnika HSS-a i HNS-a, postaje sve manje važno. Potop tih dviju ‘preletačkih‘ stranaka koji su najavili rezultati izbora u lokalnim ‘parlamentima‘ potvrđen je i u drugom krugu. HSS je u četiri godine spao s 41 čelnog mjesta u JLS-ovima na samo 14, a HNS je samo nešto ‘bolji‘ – s 31 spao je na 17. To je utjecalo i na njegovu upravljačku moć. HSS je izgubio čak 885 milijuna kuna i kontrolirat će samo 163 milijuna kuna proračuna, a HNS gubi 528 milijuna i ostaju mu proračuni od 200 milijuna kuna. Zato, nastave li krivudati kao privjesci većim strankama, pravocrtno idu samo u jednome smjeru.

I dok stare stranke stagniraju ili propadaju, Možemo!, Centar i nezavisne liste definitivno su najveći dobitnici ovih izbora. Tu je i Domovinski pokret, koji formalno nije dobitnik, ali dobio je velik promidžbeni prostor ulaskom Miroslava Škore u drugi krug u Zagrebu. Oštrim gardom nije, doduše, pridobio nijednoga birača s ljevice, ali zbog njegovih više od sto tisuća glasova Plenković ima velik razlog za brigu u metropoli, veći nego zbog dvostruko boljeg rezultata Tomislava Tomaševića. Kako god, nova ljevica, nezavisne liste i Domovinski pokret (ako preživi) nagovještaju velike promjene na političkoj karti Hrvatske.

Smjena generacija

Uostalom, četiri najveća grada dobila su nove gradonačelnike koji bi mogli biti vjesnici novog stila upravljanja. U toj smjeni generacija trojica ‘juniora‘ ne samo da su pobijedila svoje protukandidate nego su i osvojila znatno više glasova od prethodnika. Jedino je Ivica Vrkić 2017. u Osijeku osvojio više glasova od Davora Radića. Tomašević bi pobijedio Bandića iz 2017. (s čak 57,5 posto glasova). S 199.630 glasova pobijedio bi ga s 53,8 posto čak i na vrhuncu moći 2013., kad je ovaj osvojio 170.798 glasova. I Ivica Puljak uvjerljivo bi (s 57,2 posto glasova) pobijedio Andru Krstulovića Oparu. Davor Filipović dobio je također više glasova od svog šefa Vojka Obersnela iz 2017. Očito, novi ljudi od kojih se očekuju promjene – ne samo u najvećim gradovima – imaju veliko povjerenje birača. Imaju četiri godine da ga (ne) prokockaju.

A da vjetar promjena osjećaju i u HDZ-u, pokazuje i nervoza čelnika stranke koji se nakon konstatacije o kolosalnoj pobjedi okomio na novinare i političke analitičare. Oni su, očito, nadomjestak za crnog labuda u svim lokalnim porazima.