Bojice dizajnerice Maje Mesić nemaju klasičan oblik, to nisu ‘drveni štapići‘. Njezine su pastele oblikovane od rubova, vrhova i zaobljenih strana, što daje mogućnost posve drugačijeg načina crtanja. Trebale su godine da se takav u svijetu jedinstven proizvod pripremi za komercijalizaciju, a sada, nakon trgovine na Korčuli i prodaje u darovnim dućanima, Maja se priprema za osvajanje stranih tržišta
Sve je moguće, samo ne treba odustajati, treba biti ustrajan i nema toga što se ne može napraviti. Ja sam tip koji se voli uhvatiti ukoštac s nečim i volim to ganjati. Nisam nikad od nečega odustala. Poduzetnik ne može biti u komfornoj zoni, on mora biti na rubu, tek kad je na rubu – grize. Na to se treba naučiti i s tim treba znati živjeti. Ako se ne možeš na to naučiti, onda ništa od poduzetništva jer nitko iz komforne zone nije ništa napravio.
Ovako je na početku razgovora sebe i svoj način razmišljanja predstavila mlada zagrebačka poduzetnica i dizajnerica Maja Mesić, koja svojim Boyama osvaja nagrade i srca brojnih kreativaca i profesionalaca.
Unikat u svijetu
– Boya je suha, voštana pastela za crtanje, bojenje i slikanje. Oblikovana od rubova, vrhova i zaobljenih strana omogućuje crtanje linijama, obojenim plohama ili sjenama – glavnim elementima svakog crteža ili slike – objašnjava Maja svoj inovativni i u svijetu jedinstveni proizvod.
A Boyin početak može se pratiti još od vremena kada je Maja studirala. Kao rođena kreativka, modeliranje i dizajn uvijek su joj bili bliski pa srednja škola primijenjene umjetnosti i dizajna, a poslije i studij dizajna prirodno su došli ovoj umjetnici i dizajnerici, koja kaže da joj je fakultet oblikovao dizajnersko razmišljanje, koje nije samo stvar puke estetike već i proces osmišljavanja predmeta i razmišljanja o njegovoj upotrebi.
– Na trećoj godini fakulteta dogodilo mi se da se moja kreativnost na neki način oslobodila, preskočila sam tu neku imaginarnu kreativnu ogradu, bila sam puna ideja i samo sam htjela stvarati i baš je u to vrijeme TOZ raspisao natječaj 'Penkala trećeg milenija'. Trebalo je dizajnirati tehničku olovku ili nalivpero. To mi baš nije bilo uzbudljivo, ali sam zbog tog natječaja shvatila da već godinama ljudi pišu i crtaju 'štapićem'. To je oblik koji se nije mijenjao otkad je prvi put predstavljen i tu se rodila ideja – ispričala je Maja.
Crtanje ovisi o alatu koji se za njega rabi, o potezu ruke, promjeni položaja ruke ili pritisku, što je Maja dobro znala te je s tim predznanjem došla do oblika i forme za svoje Boye, koje daju dodatne mogućnosti, ali i mogućnost drugačijega kreativnog izražavanja. Boya je alat koji na neki način poboljšava onoga koji se njome koristi jer pruža razne mogućnosti u tako maloj formi.
Razne mogućnosti
– Mojim bojama možeš crtati na razne načine, hoćeš špicom, plohom, hoćeš li iz plohe prijeći u liniju, sve je to moguće i sve to klasične boje ne omogućavaju – dodaje Maja.
Na kraju, ideja se rodila, model je bio napravljen, ali nije bio poslan na TOZ-ovo natjecanje.
– Mislila sam da ljudi u TOZ-u to neće 'skužiti' i tako je Boya ostala u ladici dok nisam završila fakultet i dok je nisam prijavila na najprestižnije dizajnersko natjecanje Red Dot, na kojem sam 2008. godine osvojila prvu nagradu za produktni dizajn, što je bila potvrda da imam nešto jedinstveno i kvalitetno i tada sam odlučila realizirati svoju poduzetničku ideju – govori Maja.
Prvi korak bio je nabaviti strojeve, koji za ovakve predmete zapravo ne postoje, pa je prvi mali stroj bio, kako bi kod nas rekli, 'prebrikan' da bi se Boye na njemu mogle proizvoditi. Mali je stroj na dan mogao isporučiti oko 300 komada boja, nekad 200, nekad 100, jer 'prebrikavanje' često uzrokuje i prestanak rada i gubljenje živaca. S nabavom prvog malog stroja počeo je put mlade poduzetnice koji traje već desetak godina i ne nazire mu se kraj. Od te 2008. pa sve do 2012. godine trajala je potraga za, kako kaže Maja, pravim ljudima i suradnicima. Trebalo je naći nekoga tko bi pomogao pri izradi smjese i sirovine, za što su joj trebale dobre dvije godine. Zatim naći nekoga tko će te smjese miješati, pa shvatiti omjere kako bi sve funkcioniralo i slično. Zatim su slijedile zaštite intelektualnog vlasništva i patenta na razini Europske unije, Australije, Novog Zelanda i Amerike.
– Sve su to bili neki nevidljivi izdaci koje moraš riješiti, a u to vrijeme još nisam ni prodavala – objašnjava Maja muke pokretanja posla bez početnoga kapitala. No stigla je i 2012. i Boya se našla na policama nekih manjih dizajnerskih i trgovina s darovima, a 2015. otvara se i prva trgovina Boya na Korčuli, koja radi od travnja do studenoga i kojom je Maja jako zadovoljna.
Otvaranje trgovine
– Moram reći da je taj mali stroj par godina radio Boye za Korčulu i da je usprkos malim proizvodnim kapacitetima, trgovina radila odlično – napominje Maja. Naravno da je prvih godina sama radila u trgovini, po dvije smjene, uz to je vodila cijelu nabavu i logistiku, jer Korčula ipak nije tako blizu Zagreba.
A dobar proizvod prepoznali su i u Razvojnoj agenciji Grada Zagreba, Komori i u Hrvatskoj agenciji za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, koje su podržale ovu priču. Također, Zabin natječaj 'Moja kreativna crta', na kojemu je Maja odnijela pobjedu, omogućio joj je otvaranje spomenutog dućana na Korčuli.
– Trgovina mi je znatno dignula prihode i od toga sam mogla investirati u velike strojeve kojima mogu proizvesti do 3000 komada na dan. Osim toga, ponovno sam dobila poticaje od HAMAG-BICRO-a, ovaj put za sajmove i uskoro ću se predstaviti na najvećem sajmu kreativne industrije u Frankfurtu, gdje ću imati svoj prostor i gdje ću, nadam se, ostvariti kontakte i s nekim velikim distributerom – govori Maja.
A na tom su sajmu svi koji u kreativi nešto znače, stoga nije čudno da kod Maje sve vrvi od priprema kako bi se predstavila u što boljem svjetlu. No iako će se putem sajma prvi put predstaviti svjetskoj kremi, u inozemstvu je već poznaju.
Cilj – izvoz i franšize
– Već sam imala razne upite, ali prije to nisam mogla pokrenuti zbog strojeva. Sada je priča drugačija i mogu pokrenuti izvoz bez problema, pa ako bude upita, odlično – objašnjava. Trenutačno se, kaže, priprema za sajam u Frankfurtu, a nakon toga u planu je otvaranje nove linije proizvoda. Trenutačno je Boya na razini darovnog proizvoda, takva mu je i cijena, a u planu je otvaranje nove linije za djecu koja bi bila i cjenovno prihvatljivija. Ali nisu samo pastele Maji na pameti, razmišlja i o flomasteru koji bi bio istog oblika kao pastelne Boye i koji bi zadržao iste funkcije kao trenutačni proizvod.
Što se tiče izvoza, razmišlja unaprijed pa radi i na novom pakiranju, jer je trenutačna ambalaža pogodna za male dućane darova, a veliki lanci i knjižnice zahtijevaju nešto drugačiji tip ambalaže. Treba sve prilagoditi velikim trgovinama i Maja takvo što ne želi dočekati nespremna.
– Već imam neke prototipe i uskoro će i to biti gotovo – govori.
No to, naravno, nije sve što sprema ova poduzetnica. Novim proizvodnim linijama želi podignuti vrijednost brenda i cijelog asortimana, a uskoro će i radionica u kojoj je postati premalena, pa razmišlja o skladištu i hali gdje bi se rad mogao sistematizirati kako bi se i na taj način ubrzala proizvodnja. A tu je i otvaranje još pokoje trgovine, ali i želja da se Boya franšizira.
Nema odustajanja
– Što se tiče franšiza, to je nešto što me jako zanima, a već sam imala upite iz zemalja EU upravo o tome. Stvar je samo u tome da prije nego što prodam franšizu moram otvoriti još barem jednu trgovinu, kako bi svi zainteresirani za franšizu dobili potvrdu da to može uspješno funkcionirati. No upita već ima bez obzira na samo jednu korčulansku trgovinu – objašnjava.
Maja Mesić svestrana je mlada dizajnerica i poduzetnica koja svojim primjerom upornosti i željom da se napravi nešto kvalitetno i priznato daje nadu i pokazuje put kojim svi poduzetnici trebaju ići. Kako je na početku rekla, iz komfora se ne rađa ništa, stoga je bolje raditi, biti strpljiv i uporan i ostvariti svoje ciljeve.
– Bolje tri stepenice gore pa dvije dolje, pa opet polako gore. Mene tek čekaju velike stvari i za mene nema odustajanja ili kajanja. Svojim sam si radom dokazala da mogu i iako priča traje već neko vrijeme i možda se nekom to čini kao dug proces, taj proces vrijedi i iz njega se mnogo nauči – ističe.
Za kraj si je poželjela malo dalji pogled u budućnost u kojoj je Boya posložena tako da u njoj i dalje sudjeluje, ali da joj daje prostora da se bavi i nekim drugim stvarima.
– Ja sam umjetnik i dizajner koji voli stvarati – zaključuje Maja Mesić.