Hrvatska
StoryEditor

Marin Škufca: Važno je koristiti se hrvatskim resursima i znanjem

28. Kolovoz 2020.
Marin Škufcafoto Dražen Lapić
Najveća smetnja su porezna politika i birokracija, koje nas čine nekonkurentnima u odnosu na druge europske zemlje. Ipak, možda je najveći problem predrasuda da je ono što dolazi iz inozemstva bolje od onoga što imamo u Hrvatskoj

Liburnia pomorska agencija ili Liburnia Maritime Agency sa sjedištem u Opatiji osnovana je 2004. godine kako bi obavljala poslove agenta za brodare koji dolaze u hrvatske luke radi ukrcaja ili iskrcaja tereta. Naime, kada se roba prevozi morskim ili riječnim putem, svaki brodar treba imati agenta koji ga predstavlja pred raznim dionicima koji se pojavljuju u procesu prijevoza: vlastima, lučkom upravom, tegljačima, pilotima i drugima, a pomorski agent to radi u ime i za račun nalogodavca koji ga je angažirao. Iako je tvrtka startala kao pomorska agencija, ubrzo se počela baviti i poslovima unajmljivanja brodova ili dijelova brodskog prostora radi prijevoza tereta. Posao je neprestano rastao tako da je ukupni prihod od 2014. kada je iznosio nešto više od 20 milijuna kuna skočio na 67 milijuna koliko je ostvareno 2019.

O tom specifičnom poslu, za koji oni koji ga ne trebaju i ne znaju da postoji, rastu prihoda i dobiti, profesionalizaciji tvrtke i planovima za sljedećih pet godina razgovarali samo s Marinom Škufcom, jednim od suvlasnika i članom Uprave, koji se u Liburnia pomorskoj agenciji zaposlio samo mjesec dana nakon njezina osnivanja i neposredno nakon završenoga Pomorskog fakulteta. Povoda za razgovor nije nedostajalo jer, osim prihoda, iz godine u godinu raste dobit te broj klijenata i zaposlenika. No, jedan od glavnih je pristupanje Liburnia pomorske agencije Liderovu Klubu izvoznika, a ona je djelatnošću rada za hrvatske izvoznike u kategoriji posrednih izvoznika jer za proizvođače prevozi izvozne proizvode, odnosno terete svim morima svijeta.

Koja je vaša osnovna djelatnost, kakvu vrstu tereta prevozite?

​– Proizvođači nemaju znanje o postupku prevoženja tereta morem i to je dio posla koji za njih radimo, stoga oni mogu biti mirni jer cjelokupnu organizaciju transporta preuzimamo mi, a oni se mogu fokusirati na kvalitetu i prodaju svog proizvoda. Od početka fokusirani smo na projektne, teške i izvangabaritne terete, koje za klijente prevozimo u bilo koje mjesto na svijetu jer imamo razgranatu mrežu agenata s kojima surađujemo. Za klijente radimo i klasični kontejnerski prijevoz. Na početku smo bili fokusirani samo na pomorski transport, ali kako se tržište mijenjalo i raslo, razvili smo i druge usluge. Tako da danas klijentu možemo ponuditi uslugu prijevoza robe prema principu 'ključ u ruke', što znači od tvornice do krajnje destinacije istovara. Usluga uključuje riječni prijevoz, cestovni, željeznički te avioprijevoz i pakiranje.

Tko su vam klijenti, kako ih pronalazite?

–​ U bazi imamo nekoliko stotina klijenata iz cijelog svijeta, a u Hrvatskoj radimo za sve naše najveće izvoznike. Neki od njih identificirani su kao ključni klijenti. Imamo i klijente koji se javljaju ako se radi na nekom projektu modernizacije ili premještaja cijelih pogona. Za tvrtku Crosco, npr. koja se bavi naftnim servisima, prevozili smo cijela naftna postrojenja. Trenutačno smo angažirani na projektu modernizacije toplinske elektrane u Zagrebu, Elto, za koju vozimo opremu koja se uvozi iz raznih luka svijeta. Radili smo i na projektu prijevoza opreme za modernizaciju Inina postrojenja u Sisku, a angažirani smo i na projektu modernizacije postrojenja Ine u Urinju. Osim hrvatskih, imamo i velike inozemne klijente, jedan od njih su Američke željeznice za koje prevozimo lokomotive iz SAD-a na različita odredišta u svijetu. Radili smo i za Ujedinjene narode kao i poslove pod okriljem NATO-a. U početku smo pratili tržište, odnosno tvrtke koje sklapaju velike ugovore i raspisuju natječaje, a sada nakon što smo izgradili ime i reputaciju, klijenti, nerijetko, pronalaze nas.

Kako je nastala ideja osnivanja tvrtke, kako je sve počelo?

–​ Postojala su tri osnivača, dvije privatne osobe i jedna strana brokerska kuća, ali tijekom vremena brokerska kuća izašla je iz vlasništva, tako da danas Danko Crnčević, osnivač tvrtke i začetnik ideje, ima u vlasništvu 40 posto udjela, isto toliko je u mom vlasništvu, osam posto je u vlasništvu Željka Petrovića, a 12 posto posjeduju ključni ljudi tvrtke.

Imate li svoju flotu?

–​ Nemamo, ali imamo znanje o prijevozu tereta. Unajmljujemo cijeli brod ili dio brodskog prostora, ovisno o količini i obujmu robe koju treba prevesti. Uglavnom radimo sa stranim brodarima jer Hrvatska, nažalost, nema brodare koji u vlasništvu imaju brodove za prijevoz teških tereta. Ako treba prevesti transformatore, ugovaramo brod koji svojim karakteristikama najviše odgovara tom teretu. Radimo i kao agenti, tj. kada nismo ugovorili prijevoz robe, u njemu sudjelujemo za ugovaratelja. Naša sestrinska tvrtka, poduzeće Comark Hrvatska, čijih smo 50 posto prošle godine akvirirali, specijalizirana je za usluge kopnenog transporta i pakiranja i često putem nje organiziramo prijevoz tereta od luke do raznih kopnenih destinacija.

Možete li opisati proces rasta i razvoja kompanije?

–​ Iako se zna dogoditi pad prihoda, uglavnom rastemo, a i 2020. će biti bolja nego prošla godina jer očekujemo rast prihoda od barem petnaest posto. Osamdeset posto prihoda ostvarujemo charteringom komercijalnih brodova, odnosno poslovima ugovaranja brodova za prijevoz robe morem, a vjerujemo da će rasti i naša ostala dva odjela: logistika i agencija, što je i lani bio slučaj.

Kako ste do toga došli? Što se u organizacijskom smislu moralo napraviti da se osigura kontinuirani rast?

–​ Osim raznih certifikata koje smo pribavili, osmislili smo i razvili poslovne procese. Jednom na mjesec organiziramo sastanke ISO tima, ključnih dionika unutar integriranog sustava upravljanja, na kojima raspravljamo o komercijalnim rezultatima, novim klijentima, edukaciji zaposlenika, odgodama plaćanja i raznim drugim temama. Imamo izgrađene procedure za sve procese, poslovanje je kontrolirano i iza njega stoji struktura. Mnogo tvrtki kada raste izgubi se i propadne, da bismo to spriječili, prvo smo sami sebi opisali što želimo postići i na koji način i to nam je temelj rasta. Kad u tvrtku stigne nova osoba, prvo dobije ispisan proces na kojem će raditi. Smatram da su vrlo važni standardi, primjerice, ISO standard je suhoparan ako se iz njega ne izvuče ono što je bitno i za određenu tvrtku specifično, a mi smo ga primijenili na način da nam zaista i koristi za poboljšanje poslovanja.

Koliko tvrtka ima zaposlenih, koja je njihova obrazovna struktura, na kojim poslovnima rade?

–​ Trenutačno imamo 17 zaposlenih, uvijek nam se broj zaposlenika kreće između 16 i 20. Svi su visokoobrazovani, sa završenim pomorskim ili ekonomskim fakultetima. Ulažemo puno u znanje i obrazovanje zaposlenika jer svoj uspjeh temeljimo na znanju jer je znanje naš jedini konkurentni proizvod. Stoga nam je jedan od strateških ciljeva edukacija zaposlenika. Svaki zaposlenik prolazi edukacije, bilo da ih inicira Uprava, bilo da sami detektiraju svoje slabe točke i područje u kojem žele unaprijediti vlastito znanje. Budući da se ugovori u pomorstvu zasnivaju na engleskom pravu, moramo ih dobro poznavati i stoga smo pohađali brojne edukacije iz tog područja.

Poslujete li i u inozemstvu?

–​ Da, imamo vlastitu tvrtku u nizozemskoj Bredi i mrežu agenata u cijelom svijetu. Liburnia pomorska agencija članica je dviju profesionalnih grupacija: Global Project Logistic Network i China Logistics Club. U tim su grupama tvrtke koje se u radu koriste visokim standardima, što je garancija da se u njih možemo pouzdati kada treba prevesti robu u bilo koji dio svijeta. Primjerice, s našim agentom radimo posao u Saudijskoj Arabiji i znamo da on kvalitetom može zadovoljiti sve naše zahtjeve, a time i zahtjeve našega klijenta.

Imate li konkurenciju u Hrvatskoj i kako se s njom nosite?

–​ Danas bilo tko može biti konkurentan cijenom, ali mi se natječemo kvalitetom. Pred nas klijent postavlja uvjet da roba ne smije zakasniti niti jedan dan od ugovorenog roka isporuke jer će za to plaćati penale i mi te uvjete poštujemo bez dana zakašnjenja. Od početka poslovanja nikada se nije dogodilo da za klijenta nismo imali rješenje.

U čemu se sastoji vaš izvozni posao, koliki dio ukupnog poslovanja otpada na izvoz?

–​ Osamdeset pet posto poslovanja čini izvoz putem servisa koji našim izvoznicima pružamo. Svojim znanjem o transportu i logistici želimo pridonijeti hrvatskom izvozu i izvoznicima. Postoje mnoge mogućnosti koje bi se trebale iskoristiti da bi se pospješio izvoz i da bi transport preko naših luka bio isplativiji nego preko, primjerice, luke Kopar ili luke Trst.

Imate li podršku riječke luke i lokalnih vlasti?

–​ Imamo, jer imamo i volumen. Liburnia pomorska agencija je, ako govorimo o volumenu tzv. generalnog i teškog tereta, najveći klijent Luke Rijeka. No, postoji mnogo problema. Oprema u luci je zastarjela, godinama pokušavamo dogovoriti modernizaciju terminala za teške terete prema standardima svjetskih luka, ali to se, nažalost, nije dogodilo stoga svakodnevno moramo improvizirati. Predložili smo i uložiti dio novca u partnerstvo, ali je sustav Luke Rijeka toliko kompleksan da za to nismo do danas našli rješenje. Problem je monopolistička pozicija Luke i vlasnička struktura iako trenutačna Uprava na čelu s Duškom Grabovcem radi jako kvalitetno. Luka Rijeka je na području Lučke uprave jedini koncesionar za poslove ukrcaja i iskrcaja tereta. U modernim je lukama monopolistička situacija rijetkost jer postoji više koncesionara, što kod nas, nažalost, nije slučaj. Ili ćete raditi s poduzećem Luka Rijeka ili morate birati neku drugu luku. Luka Rijeka danas nema nijedan linijski tzv, roro servis, odnosno servis koji nije klasičan, kontejnerski, a Luka Kopar ima ih nekoliko, što je za nekoga tko prevozi teret iznimno važno.

Nudite li i usluge transporta robe rijekama?

–​ Da, vozimo i rijekama, a to bi se moglo intenzivirati kad bi se ostvarili bolji uvjeti navigacije jer jedan od velikih problema Hrvatske je što više ne možemo računati ni na jednu riječnu luku osim vukovarske. Problem je plovnost Save, nekada su teretni brodovi dolazili do Zagreba, što više nije slučaj, stoga bi riječni tok trebalo pročistiti i redovito ga održavati. Smatram da bi jedan od prioriteta Vlade trebala biti izrada prometne strategije koja će osigurati plovnost rijeka, pročišćavanjem plovnih putova kroz Hrvatsku. Nadam se da će se dio novca koji će Hrvatska dobiti od EU osigurati i u tu svrhu jer postoji jako mnogo načina da se situacija poboljša.

Koji su specifični problemi vašeg poslovanja? Što vam otežava rad?

–​ Problem je prereguliranost tržišta. Redovito pratimo promjene zakonodavne i porezne politike, ali vrijeme koje se utroši na praćenje promjena regulative moglo bi se bolje utrošiti na razvijanje primarnog posla. Najveća smetnja su porezna politika i birokracija koje nas čine nekonkurentnima u odnosu na druge europske zemlje. No, možda je ipak najveći problem predrasuda da je ono što dolazi iz inozemstva bolje od onoga što imamo u Hrvatskoj. Smatram da je važno koristiti se hrvatskim resursima i znanjem. Povremeno predajem na Pomorskom fakultetu u Rijeci i studentima naglašavam da u bilo kojem poslu koji budu radili uvijek nastoje raditi s hrvatskim tvrtkama ako nude kvalitetu i mogu zadovoljiti njihove zahtjeve. Kada bismo na taj način razmišljali, bilo bi nam svima bolje, i državi i poduzećima.

'Backtoblu' je projekt koji ste pokrenuli s ciljem očuvanja mora. Kada je pokrenut, tko u njemu sudjeluje, koji je njegov krajnji cilj?

–​ Kada smo razvijali standarde poslovanja, u njih smo ugradili i ideju društveno odgovornog poslovanja, a taj je projekt dio te strategije. Pokrenut je prije godinu dana, a cilj mu je promovirati ideju štetnosti jednokratne plastike odnosno upozoriti na njezin negativan učinak na okoliš. Učlanili smo se u udrugu Clean Seas i prva smo hrvatska tvrtka članica, postali smo plastic free tvrtka jer već tri godine ne upotrebljavamo jednokratnu plastiku u poslovanju. 'Becktoblu' je inicijativa koja želi na više načina utjecati na smanjenje onečišćenja. Izdali smo brošuru koja je vodič o tome kako smanjiti negativni utjecaj na okoliš, održali razna predavanja i evente na tu temu, a na razini tvrtke donijeli odluku da ćemo na sve destinacije unutar Europe putovati automobilom ili vlakom kako bismo na taj način, koliko god je u našoj moći, smanjili onečišćenje koje donose letovi zrakoplovom. Pokrenuli smo modnu marku od organskih i korištenih materijala jer je ideja da 'Backtoblu' bude samoodrživ i da se prihod od prodaje tih proizvoda koristi za realizaciju projekata zaštite okoliša. Smatram da se Hrvatska nedovoljno brine o čistoći mora. Čak je i Indija, jedna od najzagađenijih zemalja svijeta, zabranila plastične vrećice i upotrebu jednokratne plastike. Isto je učinila i Kenija, a mi smo još uvijek daleko od toga.

Koji su planovi tvrtke u idućih pet godina?

–​ Ove godine smo u vlasničku strukturu uveli četiri ključna zaposlenika, što dugoročno pridonosi stabilnost tvrtke. Jedan od ciljeva je širenje na strana tržišta, plan nam je otvoriti ured u Srbiji te u Egiptu koji bi pokrivao vrlo veliko afričko tržište. Planiramo i povećanje likvidnosti jer se danas bez odgode plaćanja u našoj branši ne može poslovati. Radimo skupe prijevoze, riječ je o vozarinama koje mogu biti milijunske, odmah ih platimo brodarima, a posao od klijenata naplatimo tek nakon 60 ili 90 dana. Za takav način poslovanja potrebno je mnogo novca u optjecaju, ali u šesnaest godina koliko poslujemo nikada nismo podigli kredit za osiguranje likvidnosti, a poslovanje smo osiguravali isključivo vlastitim novcem i prihodima. Lani smo ostvarili oko četiri milijuna kuna dobiti, nekada je bila i veća, ali nismo zabrinuti jer naše poslovne godine ovise o projektima klijenata. Otvorili smo i tvrtku za investiranje, a novac koji smo zaradili investirat ćemo u neke druge poslove. Dosad smo uložili u kupnju udjela u fondovima koji kupuju brodove tako da smo na taj način postali suvlasnici raznih brodova i brodara, a u planu su nam i brojne druge investicije. 

17. travanj 2024 00:30