26. ožujak 2020.

Matej Sakoman: Poduzetnicima je ekonomsko preživljavanje možda i važnije od zdravlja

Matej Sakoman    foto Ratko Mavar

Život ide ciklično. To treba prihvatiti bez drame i raditi ono što se može. Možda je baš sada vrijeme da se uloži u poslovnu edukaciju i ojačavanje timova

Koronavirus polako, ali sigurno paralizira društvo. Oni koji imaju sreće rade od kuće, a oni koji nemaju već su tjednima 'na ledu'. Hoće li biti posla nakon završetka pandemije, kako će se platiti računi i krediti? Strah i neizvjesnost postali su prevladavajući osjećaji, ali i za te negativne osjećaje postoji rješenje. Nekoliko ih je ponudio i profesor psihologije Matej Sakoman.

Iz dana u dan vijesti o pandemiji postaju sve gore, zatvaraju se granice i gasi se normalan život. Kako se nositi s negativnim događajima i emocijama koje nas svakodnevno okružuju?

– Krenuo bih s malo pozitive. Prvo, samo se sjetite svega što ste u životu uspješno svladali, proživjeli i naučili, a drugo, znajte da nikad niste sami. Čak i fizička udaljenost ne može nas odijeliti od ljudi koji nas vole. Dragi ljudi uvijek su nam samo jednu misao daleko, a sada smo nekako povezani i s onima koje ne poznajemo. Treće, ovo nije ništa novo i čovjeku strano, sve je to dio ljudskog iskustva u svim vremenima. Četvrto što mogu reći jest: okrenite ovo vrijeme u svoju korist. Ima mnogo načina za to. Kad čovjeka snađe neka vrsta osobne krize poput gubitka posla, teške bolesti u obitelji i slično, tada se često osjeća osamljeno promatrajući kako njegov život stagnira ili vene dok drugi žive punim plućima. Kod ovako globalnih epidemija, s donekle predvidivim posljedicama za životni stil većine ljudi, čovjeku može biti nešto lakše jer zna da u tome nije sam i da smo 'svi na istom brodu'. Ovakve pandemije u praktičnom smislu izazivaju kod nekih ljudi 'paranoju' u slučajnim susretima, ali na globalnoj razini mogu povezati, čak i ujediniti ljude. Počet ću od pitanja kako se izboriti. Pitanje 'Što ja očekujem od života?' zamijenit ćemo pitanjem 'Što život očekuje od mene?'. Vjerujem da će mnogi ući u mod 'preživljavanja' i jednostavno učiniti sve što mogu kako bi zaštitili sebe i bližnje, a sve druge stvari stavit će iza sebe na listi prioriteta. Poduzetnicima je to ekonomsko preživljavanje možda i važnije od fizičkog zdravlja pa će tražiti načine kako da osiguraju tvrtkin opstanak. Većina ljudi koja nema takve izazove ne razmišlja previše daleko jer svoju energiju fokusira na zadatak pred sobom. Nove brige, financije i slično doći će na red kad se sve smiri. Druga skupina ljudi može okrenuti ovu pandemiju u neki oblik osobne koristi pitanjima 'Što mogu naučiti iz ovoga?' ili 'Što je u životu doista važno?' te iskoristiti pandemiju za neki oblik obnove odnosa, duhovnosti i shvaćanja da mnoge stvari u životu ne treba uzimati previše ozbiljno.

Spomenuli ste paranoju, ali strah je, rekao bih, prva prirodna reakcija čovjeka na neposrednu opasnost. Je li on u ovoj situaciji opravdan?

– Strah je opravdan kad nas upozorava na neku opasnost: Zmija! Pauk! Lav! Virus! Kad je strah jednom rekao svoje i upozorio vas, tada ste svjesni opasnosti i znate što trebate činiti, stoga vam više kao opterećujuća emocija nije potreban. Zahvalite mu se i recite da njegove usluge više ne trebate. Ako 'gospodin Strah' ne želi otići, tada imamo drugi problem ili priliku. Svoj strah trebamo preobraziti u učenje, rad, upoznavanje sebe i aktivno djelovanje, izlazak iz sebe. Naime, ovaj virus je biološki opasan, no psihološki je razvojan za našu psihu. Otkriva istinu o čovjeku kao onomu koji želi sve kontrolirati jer tako ima osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Sad je čovjek prisiljen suočiti se s osnovnim pitanjima o životu. Virus čovjeka podsjeća da nema kontrolu nad životom i da je u biti krhko biće. Ovo je opasnost za dio ljudi koji mogu razviti neki oblik pretjeranog straha jer se nisu suočili s temeljnim postavkama života. Da život ima početak i kraj, lijepe i neugodne trenutke, mladost i starost, zdravlje i bolest, rađanje i umiranje, te nisu donijeli konačne zaključke o životu, smislu, smrti. Mnogo je lakše ljudima koji si poslože život u glavi i vjeruju da, primjerice, mogu izdržati sve što bude i da nema neprihvatljivog scenarija te da će sve biti dobro.

Kako se udaljiti od svega negativnoga i što čovjek može učiniti sâm za sebe u ovim trenucima?

– Može učiniti mnogo toga ako si postavi neki cilj. Sad imamo pravo i na malo isprike da usporimo, da manje radimo; katkad kao da ljude hvata grižnja savjesti jer su se posvetili sebi i dali si oduška. Sada to mogu. Mogu čitati, pogledati dobar film, otići u prirodu, mogu naučiti kontemplirati, moliti, pisati, dijeliti svoje misli s drugima putem društvenih mreža i slično. Ako su u panici svaki put kad ih uhvati tjeskoba, mogu napraviti deset sklekova ili čučnjeva. Uvijek možemo nešto. Tad sam bio dijete, ali jedne se stvari sjećam, koliko je prekrasnih pjesama nastalo u razdoblju rata i nakon njega. A sada smo svi jedno u ovom izazovu neovisno o nacionalnosti.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.