Korona i biznis
07. siječanj 2020.

Pogledajte deset ključnih uzroka propasti hrvatskih tvrtki

 foto Getty Images/istockphoto
piše Goran Litvan
goran.litvan@lider.media
piše Goran Litvan [email protected]

Proteklu godinu obilježili su stečajevi dviju velikih kompanija u kojima je najveća suvlasnica država. Počelo je s Uljanikom, a završilo s Đurom Đakovićem. S većinskim vlasništvom u RIZ-u, Odašiljačima iz Zagreba i Meisu iz Goričana te najvećim suvlasništvom u Zrinskom iz Čakovca država se profilirala kao jedan od ključnih faktora velikih stečajeva – najveća je vlasnica u pet od dvadeset ponajvećih stečajnih postupaka otvorenih 2019. Ti stečajevi državnih tvrtki zajedno generiraju devet milijardi kuna dubioza od ukupno desetak milijardi za dvadeset najvećih stečajeva. Pritom se država nije libila spektakularno uhititi vodeću garnituru Uljanika, ali ni u vrijeme najveće krize nije imenovala svoja dva predstavnika u Nadzorni odbor.

Vlasnička pozicija nije jedini državni istočni grijeh. Država je u većini stečajnih postupaka i među najvećim vjerovnicima zbog gomilanja neplaćenih poreza. Nameće se zaključak da bi uz bolje državno upravljanje i efikasnije utjerivanje dugova nagomilane dubioze bile znatno manje. Međutim, nije država jedini krivac za aktualne stečajeve.

Opširnije istraživanje o najvećim hrvatskim stečjevima u 2019. možete čitati u ovotjednom izdanju tiskanog i digitalnog Lidera.

Teško je u nekoliko ladica smjestiti sve slučajeve koje ćemo donijeti u nastavku ovog serijala. Svaki je po nečemu specifičan, ali i nosi pouku. Konzultant Nikola Nikšić skreće pozornost na to da prošlogodišnja kronologija propasti hrvatskih tvrtki potvrđuje točnost postavki Stuarta Slattera i Davida Lovetta koji su prije dvadeset godina napisali knjigu 'Corporate Turnaround: Managing Companies in Distress' (u Hrvatskoj ju je Mozaik knjiga objavio 2011. pod naslovom 'Kako svaku tvrtku izvući iz krize?). I današnji poduzetnici pronaći će se među njihovih deset ključnih, uglavnom internih, razloga koje donosimo u nastavku zbog kojih tvrtke propadaju:

10 ključnih uzroka propasti

  1. Loš menadžment (neznanje, niska razina poslovne etike, intuitivnosti i hrabrosti, izostanak fokusa na prioritete: na ljude, tj. kupce, i strategiju, neusklađenost odnosa kratkoročnih probitaka i dugoročnih ciljeva kojima se osiguravaju dugoročna opstojnost, stabilnost i sigurnost…).
  2. Neprikladna financijska kontrola (loše računovodstvene evidencije i politika te kontroling, izostanak menadžerskog računovodstva).
  3. Pretjerani pritisak bilateralnih interesa vlasnika i menadžmenta ('ti meni dividendu – ja tebi bonus') na štetu ostalih dioničkih skupina, pretjerivanje s primjenom kreativnog i manipulativnog računovodstva.
  4. Nedostatak ekonomski opravdanih ulaganja u marketing, istraživanja i razvoj, promidžbu, razvoj kompetencija. Kad se ta ulaganja i troškovi koji imaju obilježja ulaganja nesmiljeno režu, može se osigurati kratkoročna rentabilnost, ali vrlo često i izgubiti poslovna sposobnost na duge staze.
  5. Ulaganja u neproduktivne i neprofitne investicije bez provedbe kvalitetnih analiza koristi i troškova (engl. cost-benefit analysis) i utvrđivanja realno ostvarivog povrata uloženoga. To se često zbog partikularnih interesa neodgovorno potiče iz financijske industrije, a djelomično je posljedica neselektivne upotrebe dostupnih sredstava fondova EU prema načelu 'uzmi ako se može, a poslije, kad će se realizirano ulaganje trebati dokazati prihodima i profitom, kako bude'.
  6. Slabo upravljanje radnim kapitalom (bez upravljanja kreditnim financijskim rizicima i naplatom potraživanja te novčanim tokom).
  7. Visoki troškovi i znatan udio fiksnih troškova zbog kojih se često potiče nekontrolirana i financijski rizična prodaja (damping, nenaplativost…).
  8. Veliki projekti (odnosno mali portfelj kupaca), pri čemu gubitak jednog kupca može značiti veliki gubitak prihoda i tržišnog položaja.
  9. Organizacijska inercija (sporost i nefleksibilnost organizacija da stalno promišljaju i provode promjene u skladu s okolnostima iz okružja i mogućnostima organizacije).
  10. Preuzimanja u kojima globalni igrači sa snažnom potpornom infrastrukturom (politika, izvori financiranja, zainteresirani kooperanti i dobavljači…) nastupaju prema konkurentima i/ili drugim tržišnim igračima kao predatori (cjenovni ratovi, preuzimanja ljudi, svi drugi oblici pokazivanja i iskorištavanja svoje moći…).

Izvor: Nikola Nikšić na osnovi knjige 'Kako svaku tvrtku izvući iz krize' autora Stuarta Slattera i Davida Lovetta
 

Sutra: Izračunajte koliko je vaša tvrtka izložena riziku od bankrota