Od deset najvećih hrvatskih tvrtki koje se bave proizvodnjom papira, u Podravini su čak četiri. Najveća od njih je danski Hartmann, prema čijoj su se tehnologiji u Koprivnici, u sklopu grupe Bilokalnik, proizvodili podlošci za pakiranje jaja. Iz iste je grupacije Bilokalnik-IPA, proizvođač ambalaže od valovitog kartona. Danas je u većinskom vlasništvu austrijske kompanije DS Smith, koja operacije u Hrvatskoj vodi iz Belišća. Više od sto milijuna kuna prihoda na godinu ostvaruju i dvije obiteljske tvrtke koje proizvode papirnate vrećice, Vemo trade i Eko papir.
Ovim starosjediocima treba dodati i dva proizvođača papirnatih vrećica, Vemo trade i Eko papir, koji ostvaruju više od sto milijuna kuna prihoda. A tu su i ambiciozni koprivnički Baltazar Dubravke Babić, koji proizvodi ambalažu za prehrambenu, farmaceutsku i kozmetičku industriju, i tvornica papirnatih vreća u Borovljanima u vlasništvu ludbreškog Grafičara. Tako se može reći da je Podravina izrasla u pravog tigra od papira. I pritom taj biznis s papirom djeluje poprilično nepoderivo i perspektivno.
Jozo Vujeva prije nekoliko godina vlasništvo Vemo tradea i upravljanje prebacio je na kći Josipu Jurić. Eko papir iz Gole također je prošao kroz generacijsku tranziciju, ali na specifičan način. Proizvodna hala u travnju 2018. izgorjela je do temelja, i tad je donesena odluka o dokapitalizaciji. Osnivač Darko Matošić prodao je 75 posto tvrtke fondu Generali, a po 12,5 posto prebacio je sinu Krešimiru Matošiću, koji je već upravljao tvrtkom i ostao je direktor, i kćerki Ireni Matošić Bijelić, koja se bavi komercijalom. Tvrtka je tako dobila financijsku sigurnost i potporu u upravljanju.
Napravili smo poslovni plan ulaganja koji imamo već dvije godine i daje rezultate, a i meni je lakše, nemamo više 'kuću na bubnju', i lakše se razmišlja o razvoju, a Generali nam daje dovoljno prostora, ne upuštaju se u poslovanje kad su rezultati dobri – objašnjava Krešimir Matošić.
Zaista, Eko papir nije osjetio pandemiju. Prihodi su u 2020. rasli osam posto, a prošle godine dodatnih 25 posto, pa je tvrtka narasla na 135 milijuna kuna i 160 zaposlenih.
A sve je počelo kad je Darko Matošić otišao u Austriju, kod prijatelja koji je imao pekaru, i uvijek su mu trebali škarnicli. Tada je odlučio napustiti poziciju direktora Bilokalnikove građevinske tvrtke IGMA, i prijeći u papirnatu industriju, i s Vujevom je osnovao Vemo. Nakon nekoliko godina partneri su se razišli i sad su njihove tvrtke konkurenti.
No, čini se da među njima nema velike tuče za domaće tržište – i jedni i drugi izvoze više od 90 posto proizvodnje. Ekološka orijentiranost Europske unije, i izbacivanje plastičnih vrećica iz upotrebe idu im na ruku. Iako je Eko papir već na početku godine imao rasprodane kapacitete do rujna, u Goli nisu otvorili šampanjac zbog 'papirnate orijentacije'.
- Veliki je pritisak, i nema dovoljno kapaciteta za proizvodnju papira u cijeloj Europi. U samo četiri mjeseca papir je poskupio više od 50 posto! – jada se Matošić. No, zato je tvrtka među rijetkima koje nemaju problema s radnom snagom. Svojedobno je tvrtka, naime, zbog rasta proizvodnje, preselila iz Peteranca u pogone propale tvornice Avard u Goli, koja je od županijskog središta udaljena 25 kilometara. Zemljište u stečaju bilo nam je jeftinije nego u Koprivnici. Tu se 'dislocirani' položaj pokazao prednošću. Uska traka hrvatskog teritorija duga 20-ak kilometara, od mosta kod Botova do Repaške šume, stisnuta između lijeve obale Drave i Mađarske, pokazala se dobrim kadrovskim bazenom. Od oko 250 zaposlenih na području općine njih 160 radi u Eko papiru, a samo njih 30-ak dolazi na posao s desne strane rijeke. No, zato se više traže godišnji odmori u vrijeme poljoprivrednih radova. Ipak, poljoprivrede je sve manje.
Novi vlasnik odlučio je uložiti u Eko papir 45 milijuna kuna do kraja 2024., a dio se sufinancira iz fondova EU. Prvi strojevi očekuju se u ožujku. Kad se ulaganja kompletiraju, Eko papir povećat će proizvodnju vrećica s ručkom sa 180 milijuna komada na 400 milijuna komada na godinu, a vrećica s ravnim dnom sa 550 na 600 milijuna komada. To bi trebalo donijeti i povećanje prihoda sa 135 milijuna kuna na 225 milijuna, i dodatno zapošljavanje 60-ak ljudi.
– Hoćete li pronaći toliko radno sposobnih stanovnika u Prekodravlju? – pitamo.
– Ma, pronaći ćemo ih nekako - optimističan je Krešimir Matošić.
– Možda iz Mađarske? – pitamo aludirajući na obližnji granični prijelaz.
– Ne, nemamo ni jednog zaposlenog iz Mađarske, teško da će ih i biti – odgovara direktor Eko papira.
No, moguće je da će njegovi zaposlenici dio svojih plaća (prosječni neto je oko 6000 kuna) opet, kao nekad, trošiti u šopingu preko granice. Orban je, naime, vratio cijene šećera, pšeničnog brašna, suncokretovog ulja, svinjskog buta, pilećih prsa i mlijeka na razinu od sredine listopada.