Prošlog petka tvrtka Spačva uspješno je izašla iz predstečaja, a upravo to je potvrdilo sudsko rješenje koje je predsjednik Uprave Josip Faletar zadovoljno držao u rukama, samo dva dana prije našeg razgovora. Iako te 2008. godine Faletar nije bio u Upravi zna da je osnovni problem Spačve bio što su se tadašnji vlasnici, kako kaže, preinvestirali. Kriza je učinila svoje, izgubljena su neka tržišta, prihodi su joj drastično pali, a kreditne obveze ostale, i tada su nastupili problemi.
– Predstečaj u Spačvi klasičan je primjer kako se uspješno spasila jedna tvrtka. Nagodbu o predstečaju potpisali smo s vjerovnicima i strateškim partnerima 2013. godine. Iako smo cijelo vrijeme radili, tek je ulaskom fonda Quaestus u većinsko vlasništvo te s novim menadžmentom koji je donio plan restrukturiranja započeo naš oporavak – prisjeća se Faletar i ističe, da nije bilo predstečajne nagodbe Spačva više ne bi poslovala ili bi jedva egzistirala. A danas tvrtka broji 850 zaposlenih, radi se u tri smjene i većinu svojih proizvoda plasira u izvoz. Napravila je zaokret u poslovanju, više ne prodaje poluproizvod od slavonskog hrasta, nego finalne proizvode – vrata, podne obloge i pelete.
Faletar smatra da su predstečajne nagodbe dobre za tvrtke koje imaju tržište, ali su iz nekog razloga zapale u probleme, no za one koje nemaju perspektivu razvoja samo su produljenje agonije. Jer kad je prije sedam godina potpisana nagodba o predstečaju, Spačva je imala 125 milijuna kuna prihoda, a prošlu je godinu završila s 245 milijuna, dvjestotinjak radnika više i izvozom u tridesetak zemalja svijeta.
Druga strana medalje
No, postoji i druga strana medalje. Želimir Bodiroga, suvlasnik i predsjednik Uprave građevinske tvrtke BBR Adria, koja posluje od 1996. godine, kaže da je tvrtka kojoj je na čelu žrtva predstečajnih nagodbi.
– Predstečajne nagodbe oduzimaju onima koji su pošteno odradili svoj posao, platili sve porezne obveze i daju onima koji su došli u probleme. Mnoge male tvrtke, podizvođači velikih poduzeća koja su otišla u predstečaj, došle su u probleme ili čak propale jer nikada nisu mogle naplatiti svoj posao – ističe Bodiroga.
Raznim vjerovnicima BBR Adria je u predstečajnoj nagodbi sudskom odlukom morala otpisati oko pet milijuna kuna potraživanja, na koje je uredno platila 1,25 milijuna kuna PDV-a. Ovisno o dužniku, sudskim odlukama trebalo joj je biti plaćeno 50 ili 60 posto ukupnog duga, ali ni taj umanjeni iznos do danas nije uspjela naplatiti. Iako su predstečajni postupci zaključeni 2010., 2011. i 2012. dužnici, odnosno tvrtke koje su otišle u predstečaj, dobili su odgodu plaćanja, tako da bi prve isplate tih dvostruko umanjenih potraživanja trebale početi tek iduće godine, i to u više obroka, desetak godina nakon potpisanih nagodbi. Stoga je Bodiroga izričit – Zakon o predstečajnim nagodbama štiti dužnike, a ne vjerovnike.
Već najesen može se očekivati da će mnoge tvrtke doći u situaciju da spas od bankrota potraže u predstečajnim nagodbama, što će osobito pogoditi njihove vjerovnike. A nenaplaćeni vjerovnik i sâm postaje dužnik, a tu se krug ponovno zatvara.
O tome što su to predstečajne nagodbe, kakve šanse posrnulom poduzeću nude, te kako im treba pristupiti, bilo kao dužnik ili vjerovnik, pročitajte u najnovijem digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.