14. siječanj 2021.

Psiholozi su tu za razgovor i savjete, psihijatri imaju kvalitetnu ‘robu‘

Ako je i bilo sramežljivih ili 'junaka' nakon prvog lockdowna i potresa, druga runda slomila je velik dio i najotpornijih kad je u pitanju traženje psihološke ili psihijatrijske pomoći. Razne se tabletice u posljednje vrijeme gutaju kao bomboni, mnoge linije posvećene psihološkoj pomoći zakrčene su kao da se dijele nagrade, a ljudi sve više bez ikakve zadrške ili nelagode iznose međusobno svoje psihičke probleme.

Jednom se još dalo, no drugi put jednostavno je bilo previše, pogotovo zato što je kraj godine zapravo bio mnogo gori. Em je potres bio mnogo jači i pogodio mnogo šire područje, em je došao upravo nakon što su ljudi pomalo prestali o tome razmišljati i počeli relativno normalno živjeti, em je vrijeme ovaj put mnogo nepogodnije (sa suncem se u pravilu stvari čine podnošljivijima), em je drugi val pandemije mnogo gori. 'Dvaput je dvaput', rekao bi Mujo.

Sve to, očekivano, vodi prema osjetno većoj potražnji za pomoći, bilo odlaskom psihijatru, koji u odnosu na psihologa ima određenu prednost jer može napisati recept za lijekove, bilo traženjem utješne riječi psihologa, pa čak i svećenika, kako primjećuje psihologinja Mirjana Krizmanić.

– Pretpostavljam da su i psiholozi i psihijatri, ali i svećenici koji pripadaju svim u nas postojećim religijama, izloženi povećanoj potražnji za nekom vrstom psihološke, psihijatrijske ili duhovne pomoći. Ljudi u vremenima u kojima se smatraju ugroženima, poput rata, korone, potresa i sličnoga, traže pomoć prijatelja i bližnjih, ali ako im oni tu pomoć ne pruže ili ta pomoć nije odgovarajuća, tada se opravdano obraćaju stručnjacima – kaže Krizmanić.

Ipak, pročelnik Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu Dražen Begić razlikuje potražnju za psihološkom i psihijatrijskom pomoći.

– Potreba za psihološkom pomoći​ enormno je narasla zbog pandemije i potresa. To se vidi, među ostalim, prema mnogim telefonima za psihološku pomoć koji su non-stop aktivni – objašnjava i dodaje kako potražnja za psihijatrijskom pomoći nije previše porasla.

– S jedne strane, više osoba nego prije prvi put traži psihijatrijsku pomoć, a s druge strane, oni 'stari' rjeđe dolaze jer se boje da se ne zaraze ili su u izolaciji ili samoizolaciji. Također je dojam da je manje hospitalizacija na psihijatrijskim odjelima, odnosno smanjen je takozvani hladni pogon – obrazlaže Begić i precizira da pomoć najviše traže roditelji male djece, osobito majke, starije osobe, kronični bolesnici, kao i pripadnici različitih, za razvitak stresnih poremećaja, rizičnih profesija, poput zdravstvenih djelatnika, pomagačkih profesija, novinara i mnogih drugih.

Više o porastu potražnje za psihološkom pomoći i stručnim savjetima poslodavcima i pojedincima kako se postaviti prema ovim problemima čitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.