08. ožujak 2021.

SHECESSION Korak unatrag u borbi za ravnopravnost žena

Zbog razmjera štete koju je pandemija nanijela ženama, mediji odnedavno barataju terminom ‘shecession‘ ili, doslovno prevedeno, ‘ona-cesija‘, jer upravo će žene najviše nadrljati u ovoj pandemijskoj recesiji, a njihova pozicija u društvu vratit će se na razinu one iz 1988.

Prošla godina trebala je biti godina žena. Tako su barem mislili u UN Womenu, entitetu Ujedinjenih naroda za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena, u kojem su pripremili kampanju 'The Generation Equality' kojom su obilježili 25. godišnjicu Pekinške deklaracije o ravnopravnosti. U kampanji, ljudi okupljeni neovisno o spolu, rasi, etničkom podrijetlu, dobi i nacionalnosti trebali su pokrenuti akcije s ciljem smanjenja razlika među spolovima i osnaživanja žena. No, bez obzira na to što su ti ciljevi i akcije zapečaćeni na konferenciji potkraj prošle godine (stotinu zemalja obvezalo se da će ubrzati uvođenje politika koje potiču ravnopravnost), čitavu ideju da 2020. bude godina u kojoj će u medijskom fokusu biti žene zamijenio je novi glavni junak – zloglasni koronavirus.

ARS-CoV-2 stubokom je promijenio realnost Homo sapiensa, ali i nanio golemu ekonomsku štetu. U jednu je ruku zaista u fokus vratio žene osvijetlivši razmjere neravnopravnosti, ali i otišao korak dalje – te razlike među spolovima je i produbio. Koronavirus je čitavo društvo bacio unazad, a neke izborene bitke feministkinja i aktivista vratio na početnu točku. Zapravo, zbog razmjera štete koju je pandemija nanijela ženama, mediji odnedavno barataju terminom shecession ili, doslovno prevedeno, 'ona-cesija', jer će upravo žene najviše nadrljati u ovoj pandemijskoj recesiji, a njihova pozicija u društvu vratit će se na razinu one iz 1988. godine.

Obitelj vs. karijera

Kako je upozorila Anita Bhatia, pomoćnica glavnog tajnika UN-a i zamjenica izvršne direktorice organizacije UN Women, sve što su radili, za što je trebalo 25 godina, mogli bi izgubiti u godini dana. Za početak, kako kazuje istraživanje agencije Deloitte, skoro 82 posto ispitanih žena izjavilo je da je pandemija negativno utjecala na njihov život, a gotovo 70 posto onih koje su osjetile negativan utjecaj zabrinuto je zbog mogućnosti napredovanja u karijeri. Prema istom istraživanju, povećala se neravnoteža između posla i privatnog života.

10 dobrih stvari za žene koje su se dogodile u 2020.

1. Liderice zasjale u borbi protiv COVID-19
Iako su njihove mjere u prvom valu pandemije bile učinkovitije i rezultirale manji brojem oboljelih i smrtnih slučajeva uz koronavirus, samo 22 zemlje svijeta svoju su politiku povjerile u ženske ruke.
2. Amerika prvi put odabrala potpredsjednicu
Osim što je Kamala Harris postala prva potpredsjednica u povijesti SAD-a, predsjednik Joe Biden je odabrao komunikacijski tim Bijele kuće koji će ostati upamćen po još jednom presedanu – sastavljen je isključivo od žena.
3. Škotska odobrila zakon o besplatnim ulošcima i tamponima
Kako bi stali u kraj 'menstruacijskom siromaštvu', Škoti su uveli zakon o besplatnim higijenskim potrepštinama. Za početak, ulošci i tamponi bit će dostupni u obrazovnim ustanovama.
4. Svjetski lideri obećali ubrzati primjenu Pekinške platforme za akciju
U povodu 25. godišnjice pokretanja Pekinške deklaracije i Platforme za akciju, lideri stotinu zemalja svijeta obvezali su se ubrzati implementaciju strategija kako bi se smanjila rodna neravnopravnost.
5. Nogometašice Brazila i Sijere Leonea plaćene isto kao muškarci
Te dvije države pridružile su se Australiji, Engleskoj, Norveškoj i Novom Zelandu i obećale da će sportašicama osigurati istu plaću kao i sportašima. Inače, žene su u prosjeku plaćene 16 posto manje obavljajući iste poslove kao i muškarci.
6. Novi zakon o nasilju u obitelji dao nadu ženama Kuvajta
Godinama se aktivističke skupine u Kuvajtu zbog visokih stopa nasilja nad ženama bore za reakciju zakonodavca. Prošle godine svjetlo dana napokon je ugledao novi zakon koji pruža bolju zaštitu ženama od nasilja, a uključuje osnivanje sigurnih kuća i linija za pomoć.
7. Magazin Time odabrao prvo dijete godine – djevojčicu Gitanjali
Prvi put u povijesti magazin Time na naslovnicu je stavio – dijete godine. Izbor je pao na 15-godišnju Gitanjali Rao, znanstvenicu i inovatoricu koja je osmislila aplikaciju Kindly protiv bullyinga.
8. Novi Zeland izabrao prvu ministricu domorotkinju
Nanaia Mahuta prošle je godine sjela na poziciju ministrice vanjskih poslova te tako postala prva domorotkinja na tako visokoj političkoj poziciji. Zanimljivo je kod Mahute što nosi tradicionalnu tetovažu na bradi –​ moko kauae.
9. Dvije kemičarke dobile Nobelovu nagradu
Emmanuelle Charpentier i Jennifer A. Doudna lani su dobile Nobelovu nagradu za postignuća u kemiji zbog njihova rada na DNK-u. Tako su postale šesta i sedma žena u povijesti kojima je dodijeljen Nobel iz tog područja.
10. Ime majke napokon na rodnom listu afganistanske djece
Aktivistička kampanja #WhereIsMyName urodila je plodom – predsjednik Afganistana napokon je odobrio zakon koji obvezuje upisivanje imena majke na rodni list i osobnu iskaznicu djece, što je golem iskorak u zemlji u kojoj su ženska prava dramatično ugrožena.
* Izvor: UN Women

Obveze žena utrostručile su se (već briga o djeci, a i odgovornost za obrazovanje kod kuće), a više ih je izgubilo posao u odnosu na muškarce. Prema podacima iz rujna prošle godine, u Americi je čak triput više žena (865 tisuća) ostalo bez svog radnog mjesta zbog otkaza, gašenja biznisa ili činjenice da su se morale o nekome brinuti (djeca, stariji članovi obitelji). Potonje je najproblematičniji dio, gledano iz kuta ženskih prava, jer se pokazalo da su stereotipi itekako živi – žene zbog pandemije nisu bile u stanju balansirati poslovne i sve veći broj privatnih obveza, pa su, zato jer su žene, a žene se brinu, bile primorane odabrati privatno umjesto karijere.

To je 'njezina uloga'

Iako su posljednjih godina napravljeni pomaci u pogledu edukacije žena (čak ih u Americi više upisuje studije poput prava ili medicine), ali i njihova udjela u ukupnoj radnoj snazi (lani u veljači američko je tržište prvi put izbrojilo više zaposlenih žena nego muškaraca), pandemija je opet razotkrila sistemsku neravnopravnost s kojom se žene suočavaju otkako je svijeta i vijeka. Kako je za NPR rekla ekonomistica u neprofitnoj organizaciji Schmidt Futures Martha Gimbel problem žena je što, bez podrške sustava, zapravo nemaju nikakvog izbora. Djecu u škole ne mogu ne poslati, a netko mora nadgledati učenje. Netko mora skuhati. Netko čistiti. Iako, naravno, postoji sve više kućanstava u kojima muškarci preuzimaju velik dio posla, većina ih funkcionira tako što žene, najčešće, jer takva je njihova rodna uloga, bivaju zadužene 'za kuću'. Pandemija je poziciju žena, uvjereni su, vratila unazad, najmanje za jednu generaciju, a trenutačni udjel žena u ukupnoj radnoj snazi pao je na razinu one iz 1988. godine.

Ova pandemijska recesija, she-cesija, prema istraživanjima može ostaviti teže posljedice na ekonomiju, a i čitavo društvo u usporedbi s 'klasičnom' recesijom. Kad je o potonjoj riječ, gubici su jednako raspodijeljeni na žene i muškarce, a kod pandemijske veća se šteta nanosi ženama, koje igraju vitalnu ulogu kako u ekonomskom rastu tako i u boljitku čitave obitelji.
Žrtva manje plaće

Nezaposlenost žena u najboljim godinama, uvjereni su u NPR-u, neće samo naškoditi pojedinačnim kućanstvima već će dugoročno znatno smanjiti rast globalne ekonomije. Osim što se odluka o tome tko ostaje kod kuće, a tko radi donosi na osnovi čistih stereotipa o ženama kao onima koje se brinu o obitelji, veliku ulogu tu igra i pitanje čiji je posao bolje plaćen. Budući da su žene za iste poslove plaćene manje nego muškarci (za svaki 'muški' dolar, žena zaradi 82 centa), jasno je da su žene te koje se moraju povući sa scene. Ono što je zanimljivo (ili, bolje reći, tragično) jest što je razlika u plaći veća ako je žena obrazovanija, odnosno radi na nekim višim pozicijama. To u praksi znači da potentne žene, žene koje gaze prema vrhuncu svoje karijere, u pandemiji moraju stisnuti kočnicu te tako dati manje čitavoj ekonomiji i, dakako, zaustaviti svoj osobni napredak, sreću i ambiciju drugih pretpostaviti vlastitoj.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je pandemija ostavila traga najviše na uslužnim djelatnostima (one u kojima žene sudjeluju s najvećim udjelom), koje će se i najdulje oporavljati od udara recesije. Kako navodi UN, a prenosi Radio slobodna Europa, jako se malo vlada pozabavilo povećanim zahtjevima za neplaćenu njegu i kućni rad te, generalno, fatalnim udarom COVID-19 na žensku ravnopravnost i poziciju u društvu.

A gdje je Hrvatska?

Podaci Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) pokazuju da je 206 zemalja i teritorija poduzelo ukupno 1813 mjera za rješavanje ekonomskih i socijalnih posljedica COVID-19. No, samo je 85 poduzelo mjere za jačanje ekonomske sigurnosti žena, a samo 60 zemalja poduzelo je mjere za rješavanje pitanja neplaćene skrbi. Samo 111 mjera izravno se odnosi na neplaćeni rad na skrbi, što je samo osam posto svih mjera socijalne zaštite i tržišta rada poduzetih u svjetlu pandemije, nabraja Radio slobodna Europa. Dakle, države koje su zaista odlučile poduzeti nešto (bilo što!) da bi adresirale ovaj gorući problem su u manjini, a situaciju dodatno otežava činjenica da se reagirati trebalo još jučer.

U Hrvatskoj su prezaposleni pitanjem diskriminacije HDZ-ovih članova jer nisu dobrodošli u jednom riječkom kafiću, pa se, valjda, ne stignu baviti ženama. No, trebali bi, jer ako se zapadni svijet u vezi s ravnopravnosti vraća u prošlo stoljeće, gdje li je onda tek zapela Hrvatska, zemlja koja je po položaju žena u društvu prema Izvješću o ravnopravnosti Svjetskoga gospodarskog foruma 2019. bila na 60. mjestu (a 2006. na 16. od 115 zemalja!)? U svakom slučaju, istina je da će nemilosrdna, pandemijska recesija udariti i na muškarce te da postoje i oni koji se za kućanstvo brinu isto koliko i žene, ali je činjenica da će se bez ozbiljne podrške sustava neravnopravnost produbiti i napraviti golemu štetu na ekonomiji. I da, to znači da će patiti i muškarci.