Kad je sve stalo nastupila je deflacija. Onda se sve otvorilo, pa je došlo do inflacije. Treći čin drame 'Borba protiv pandemije' mogao bi biti stagflacija, jedna od najprostijih riječi u ekonomskom leksikonu jer objedinjuje nekoliko najgorih trendova. Riječ je o ubojitoj kombinaciji inflacije, stagnacije, odnosno anemičnog gospodarskog rasta, i visoke nezaposlenosti, pojavi koja je 1970-ih presudila tada prevladavajućoj kejnezijanskoj doktrini i otvorila vrata desetljećima takozvanog neoliberalnog pogleda na ekonomiju koji rješenje svega vidi u čaroliji nevidljive ruke tržišta. No, o tome nekom drugom prilikom.
Svijet još nije apsolvirao niti aktualnu inflaciju, a neki su već počeli brinuti o pojavi stagflacije slijedom znakova usporavanja ključnih ekonomija, čemu je vijest o samo 4,9 posto rasta kineske ekonomije u trećem kvartalu dolila ulje na vatru. Naime, brojke iz druge ekonomije svijeta odavno su presudne za promišljanje skore ekonomske budućnosti ostatka svijeta, pa su mnogi ovaj podatak shvatili kao prvi opipljivi znak da eksplozivni oporavak gubi zamah. Oni hladnije glave primijetit će da 'V' oporavak, kakav se usprkos očekivanjima dogodio, po definiciji podrazumijeva brzo ispuhivanje, što bi značilo da se svjetska ekonomija nakon 'kompenziranja' gubitaka iz prošle godine polako vraća u svoje predpandemijsko stanje relativno skromnog rasta.
Mnogi su možda zaboravili, ali svijet prije pandemije nije baš šprintao ekonomski gledano. Ipak, sve je ove godine specifično, tako i kretanje ekonomija uvjetovano nesvakidašnjim problemima kao što su potpuno pokidani dobavni lanci i nagla inflacija nakon gotovo desetljeća titranja na rubu deflacije. S tim u vidu, neki brinu da inflacija nije prolazna kao što tvrde središnje banke, ali visok gospodarski rast jest, čime bi se ostvarili uvjeti za dolazak omražene stagflacije. Očekivano, ekonomski analitičari su oprezni u prognozama.
Više o vjerojatnosti dolaska stagflacije pročitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.