08. srpanj 2021.

Trend ‘velikih ostavki‘ hara svijetom! Kakva je situacija u Hrvatskoj?

U zapadnom je svijetu toliko primjera odluka zaposlenika da daju otkaz i drastično promijene svoj život da je taj fenomen već dobio i službeni naziv – ‘great resignations‘ (velike ostavke). Iskustva iz domaćih kompanija, međutim, pokazuju da se hrvatski poslodavci (još) ne trebaju plašiti da će taj trend doći i k nama te da će zbog njega ostati bez najboljih zaposlenika

Ako upravo dvojite trebate li ostati na svome dugogodišnjem radnom mjestu, na poslu koji imate u malom prstu, utonuti u komfornu zonu kakve-takve, ali sigurne plaće, tolerirati draže i manje drage kolege i vratiti se na posao u ured hibridno ili za stalno ili pak dati otkaz i krenuti u nekom sasvim novom životnom smjeru, vjerujte, niste jedini! Takva su promišljanja sasvim normalna.

U zapadnim zemljama ljudi su otišli mnogo dalje od planiranja i to su doista i učinili, dali su otkaz. Primjera je već toliko da je taj fenomen dobio i službeni naziv – great resignations (velike ostavke) i postao pravi trend. Inozemni mediji ne mogu ni pokriti sve primjere do kojih dolaze. Tako je nekoj direktorici u multinacionalki puknuo film nakon šestosatnog sastanka u uredu pa se okrenula na peti i otišla zauvijek u smjeru egzotičnog otoka. Ne zna još što će raditi, ali ne boji se. Drugi je čovjek, korporativac također, dao otkaz jer mu se više nije dalo voziti satima da bi, sad kad je pandemija u zatišju u njegovoj saveznoj državi u Americi, svaki dan došao na posao. Htio je, kaže, posao koji može raditi bilo gdje jer je navodno shvatio da mu je obitelj važna i da želi s njom provoditi više vremena. Ne daju otkaze samo ljudi iz korporacijskog svijeta; pisalo se i o učiteljima koje je škola na daljinu stajala mentalnog zdravlja pa su odlučili preko noći postati farmeri u preriji.

Naći takve primjere za potrebe pisanja ovog teksta u Hrvatskoj bilo je mnogo izazovnije. O tom trendu razgovarala sam s brojnim kolegama, u novinarstvu i široko izvan njega, i opći je dojam da mnogi s kojima sam razgovarala, ali i njihovi članovi obitelji, prijatelji i znanci, o tome zasad tek razmišljaju. Promjena im treba, ali još ne znaju kakva. Možda žele promijeniti posao, a možda i ne žele. Netko je negdje čuo za nekakvu ludu priču o osobama koje su radile neke, recimo to tako, uobičajene poslove i istodobno gurale i svoje hobije pa su sad, u pandemiji, shvatile da se i od hobija može pristojno živjeti, dale otkaz i provele tu promjenu. No nisu svi tako hrabri.

Nema tu velikog misterija

Za psihologe tu nema nekog velikog misterija: krize nas općenito mogu navesti na preispitivanje vlastitih prioriteta, preslagivanje vrijednosti te tako potaknuti i na traganje za novim mogućnostima, kaže psihologinja Dragica Barbarić.

– Naravno, postoje i drugi razlozi u podlozi želje za promjenom posla ili tvrtke. Nekim ljudima protekla je godina bila nabijena brojnim teškim emocijama i žele pobjeći od svega što ih podsjeća na to razdoblje, uključujući i posao. Također, mnogi poslodavci tijekom pandemije nisu mogli omogućiti napredovanje ambicioznijim pojedincima pa se razvilo nezadovoljstvo. No sigurno je i da je velik dio ljudi u protekloj godini otkrio potencijal koji se krije u radu od kuće, tj. na daljinu. U sljedećem razdoblju poslodavcima i liderima koji žele zadržati i privući zaposlenike presudna će biti fleksibilnost – istaknula je Barbarić.

Što o valu velikih otkaza kažu stručnjaci iz područja ljudskih resursa, a što tvrtke, pripremaju li se i jesu li u niskom startu ili se drže one da nećemo baš sve uvoziti sa zapada, saznajte u novom broju tjednika Lider, u tiskanom i digitalnom izdanju.