17. kolovoz 2021.

Tri porezne opcije za uslugu testiranja u hotelima

Za hotel i za gosta najpovoljnija je opcija ako hotel sklopi ugovor s ovlaštenim zdravstvenim subjektom koji obavlja testiranje, a hotel samo preuzima i plaća dug svoga gosta. Tada se PDV ne plaća, ali se zaračunava ako je testiranje dio cjelokupne usluge ili se posebno naplaćuje gostu

Da bi privukli goste i povećali svoju konkurentnost na mediteranskom tržištu turističkih usluga, mnogi hrvatski hoteli gostima omogućavaju testiranje na bolest COVID-19 kao dio usluge smještaja ili kao dio ukupne turističke ponude. Hotel nije ovlašten za provođenje testiranja na zarazu koronavirusom, pa tu uslugu omogućava svojim gostima na temelju ugovora sklopljenog sa zdravstvenom ustanovom koja obavlja testiranje, bilo PCR testom, bilo brzim antigenskim testovima. Za gosta je to praktično i privlačno rješenje jer se testiranje obavlja u prostorima hotela i u pravilu po nižoj cijeni nego što je zdravstveni laboratoriji naplaćuju pojedinačnim korisnicima.

Zdravstvene usluge su na temelju čl. 39. Zakona o PDV-u oslobođene poreza na dodanu vrijednost, ali samo onda kada ih obavljaju subjekti registrirani za obavljanje medicinske djelatnosti. Ako trgovačko društvo koje obavlja ugostiteljsko-turističku djelatnost svome klijentu/gostu omogući korištenje zdravstvene usluge uz naplatu, mora se brinuti o svojim poreznim obvezama.

Moguće su tri opcije: da je plaćanje usluge testiranja za hotel prolazna stavka koju uime i za račun zdravstvene ustanove naplaćuje od gosta, da hotel uključi testiranje kao kalkulativnu stavku u cijenu smještaja i da hotel gostu zaračunava uslugu testiranja kao zasebnu stavku na računu koji izdaje za sve obavljene isporuke. Svaka od te tri opcije za hotel ima drugačiji porezni učinak, a time posredno utječe i na cijenu koju gost plaća hotelu.

Prolazna stavka hotelu

Usluga testiranja hotelu može biti prolazna stavka ako hotel sklopi ugovor s pružateljem usluge testiranja iz kojega je razvidno da uslugu gostu pruža ovlašteni zdravstveni subjekt u svoje ime i za svoj račun, a hotel samo preuzima i plaća dug svoga gosta. U tom je slučaju zdravstvena ustanova koja pruža uslugu testiranja dužna fizičkoj osobi izdati račun za obavljenu uslugu, s napomenom da je usluga oslobođena PDV-a. Na računu može, ali ne mora stajati napomena da će umjesto testirane osobe kojoj je izdan račun, njezinu obvezu podmiriti hotel koji ga je uputio na testiranje. Za sve goste kojima je obavljena usluga, zdravstvena ustanova više ne izdaje novi račun hotelu, već ga samo tereti za plaćanje računa koje je izdala gostima.

To je i za hotel i za gosta porezno najpovoljnija opcija. Kad hotel od gosta naplaćuje naknadu za obavljeno testiranje, hotelu je to prolazna stavka na računu koji izdaje gostu, što na računu treba posebno naznačiti. Gost hotelu samo plaća uslugu koju je primio od zdravstvene ustanove, taj iznos ne podliježe obvezi PDV-a. Iznos koji hotel prema toj osnovi naplati od gosta nije prihod hotela, nego prolazna stavka. Praktično, hotel od gosta samo ubire novac koji prosljeđuje pružatelju usluge testiranja.

Dio usluge smještaja

Druga opcija je uključivanje troškova testiranja u cijenu smještaja koju hotelski gost plaća neovisno o tome koristi li se ili ne koristi omogućenom uslugom testiranja na COVID-19 kao sastavnim dijelom turističke ponude. Hotel je naručitelj usluge testiranja, zdravstvena ustanova hotelu izdaje račun za obavljenu uslugu i taj je račun trošak i poslovni rashod hotela. Gost ne mora imati informaciju od kojih se kalkulativnih stavki sastoji cijena smještaja, a hotel mu je dužan na pruženu uslugu smještaja koja uključuje i testiranje zaračunati PDV po stopi od 13 posto.

Nepovoljno za gosta

Treća opcija je za gosta porezno najnepovoljnija. Ako je usluga testiranja zasebna usluga koju hotel pruža gostu na temelju svoga poslovnog odnosa sa zdravstvenom ustanovom i od gosta je posebno naplaćuje, na tu se zasebnu uslugu ne primjenjuje snižena stopa PDV-a već je hotel dužan gostu izdati račun i zaračunati porez po stopi od 25 posto.

Dakako, ni u jednoj od opisanih opcija hotel ne može upotrijebiti pretporez po osnovi korištenja usluge testiranja svojih gostiju. U prvom slučaju hotel i nema račun za primljenu uslugu, nego samo dokument kojim ga se tereti za preuzetu obvezu plaćanja usluga testiranja koje su obavljene hotelskim gostima. U drugom i trećem slučaju hotel prima račun od zdravstvene ustanove za sve goste za koje je naručio testiranje, ali zdravstvena ustanova na svom računu zbog propisanoga poreznog oslobođenja ne zaračunava PDV, pa za hotel nema pretporeza.