Već u idućem desetljeću nestat će na stotine zanimanja, ali nastat će ih jednako toliko, ako ne i znatno više. Obrazovni sustav zato mora odustati od uske specijalizacije za pojedina zanimanja i pružati šira, opće primjenjiva znanja unutar pojedine struke. Usku specijalizaciju, koja će se provoditi ovisno o potrebama tržišta rada i, zasigurno, više puta tijekom radnog vijeka, omogućit će, dakako, programi cjeloživotnog obrazovanja
Pred obrazovni sustav uvijek se postavlja izazov kreiranja programa koje trebamo danas, a koji će pružiti odgovarajuća znanja i vještine koje će biti potrebne sutra, za neka zanimanja budućnosti. Problem je što se vrlo često i ne zna koja su to znanja ili vještine, pa i zanimanja koja će biti potrebna i koja će se tek pojaviti. Već u idućem desetljeću nestat će na stotine zanimanja, no nastat će ih jednako toliko, možda i znatno više. Obrazovnom sustavu zbog toga se postavlja zadatak da odustane od uske specijalizacije za pojedina zanimanja i počne pružati šira, opće primjenjiva znanja u pojedinoj struci koja će budućim zaposlenicima omogućiti lagano snalaženje u nepredvidivoj budućnosti i biti dobra baza za usku specijalizaciju koja će se provoditi prema potrebi, ovisno budućim potrebama tržišta rada i, zasigurno, više puta tijekom radnog vijeka. Upravo bi se zato obrazovni sustav trebao prilagoditi razvoju programa cjeloživotnog obrazovanja koji će omogućiti tu specijalizaciju.
Prespori i inertni
Iako treba brzo reagirati jer tempo kojim promjene stižu ne temelji se na godinama, već na danima, u Hrvatskoj to baš i nije slučaj.
– Ako govorimo o lokalnom tržištu, u sadašnjem obrazovnom sustavu, i to na svim razinama, trebamo promijeniti brzinu kojom se mijenjamo. Moramo biti mnogo prilagodljiviji jer taj sustav, koji je prilično inertan, teško može pratiti tempo okružja u kojem živimo – kaže prof. dr. sc. Boris Crnković, dekan Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Goran Luburić, mag. oec. i prodekan za nastavu na Poslovnom veleučilištu Zagreb, smatra da je potrebno, kako bismo bili konkurentni, uzeti ono najbolje od onih ekonomija koje su najkonkurentnije, a da su nam sličnih 'dimenzija'.
– S Njemačkom, SAD-om ili Kinom ne možemo se uspoređivati zbog fundamentalnih obilježja takvih ekonomija o odnosu na našu, ali s Češkom, Irskom, Finskom, Švedskom, Danskom, Belgijom, Poljskom, Latvijom i sličnim zemljama mogli bismo naći zajedničke nazivnike i dubinski istražiti njihove obrazovne strategije, i to od najviše, državne razine pa nadalje – govori Luburić i dodaje da je prilično siguran da će svjetski trendovi u idućem desetljeću biti usmjereni prema automatizaciji, umjetnoj inteligenciji, povezivanju svega mogućega u internet stvari (IoT), računarstvu, robotici i kiborgizaciji te da se sve to povezuje sa STEM-om, koji zato treba staviti u fokus radi dugoročnog jačanja konkurentnosti, ali i samoodrživosti.
– Trebalo bi više voditi računa o potrebama tržišta rada i detaljno to statistički pratiti, ali i ažurirati promjene jer postoji lepeza zanimanja koja nestaju i još više onih novih, koja tek nastaju. Nisam siguran da smo u detalje osvježili nomenklature u RH – tvrdi Luburić.
Nužna transformacija
Prodekanica RIT-a Croatia Irena Guszak Cerovečki kaže da u svijetu koji obilježavaju promjene, neizvjesnost i nesigurnost postaje iznimno važno imati moderan obrazovni sustav koji adekvatno odgovara na te promjene pripremajući mlade ljude, ali i ljude svih generacija, na kompleksne izazove sadašnjosti i budućnosti. Svi ti izazovi posljedično su povezani s eksponencijalnim razvojem tehnologije, a tu je i globalna pandemija bolesti COVID-19 koja nije samo promijenila način na koji živimo već i utjecala na globalno poslovanje na više razina. Guszak Cerovečki smatra da se u takvu svijetu mijenjaju poredak i prioriteti znanja i vještina koji nam trebaju da se snađemo kao pojedinci, ali i koji odgovaraju sadašnjim i budućim potrebama tržišta rada.
– Specijalistička su znanja važna, ali izrazito je važno i interdisciplinarno učenje. Istodobno raste važnost vještina i znanja poput kritičkog i analitičkog razmišljanja, učinkovitog komuniciranja, kreativnog razmišljanja u rješavanju problema s kojima se nose organizacije, ali i aktivnog učenja, tolerancije na stres i fleksibilnosti. Napokon, treba spomenuti i tehnološka znanja i vještine koje moramo neprestano nadograđivati kako bismo razumjeli tehnologiju i adekvatno pratili njezin razvoj – objašnjava Guszak Cerovečki pa dodaje da na obrazovni sustav treba početi gledati kao na sustav kontinuiranog učenja i da se percepcija o 'obrazovanju kao pripremi' mora transformirati u 'kontinuirano učenje' te da se ta transformacija mora dogoditi među svim dionicima na tržištu.
Okidač za poduzetništvo
Luburić smatra da se uz neizbježna znanja STEM-a te jačanje kritičkog i analitičkog razmišljanja zbog prirode i geopolitičkog položaja Hrvatske treba usredotočiti na jačanje obrazovanja usmjerenog na poljodjelstvo i turizam svih vrsta, poput medicinskog turizma kao izvozne djelatnosti nešto niže kompleksnosti i dodane vrijednosti. Kaže da sve to temelji na tome da je statistički dokazano kako u svijetu nema razvijene ekonomije koja razvoj nije temeljila na proizvodnji (manufacturing industry) i da zbog toga izravne investicije treba usmjeravati u industrije s najvećom dodanom vrijednosti te njima povezivati i obrazovanje.
– Kako nam mladi ne bi bježali van, treba sustavno spajati obrazovne ustanove s poduzećima i institucijama, posebno kad je riječ o praksi i razvoju startapovskog mentalnog sklopa i takva ekosustava. Maksimalno se treba usredotočiti na motiviranje mladih na poduzetništvo. Poduzetnik uvijek najviše nauči iz vlastitog iskustva – objašnjava Luburić i dodaje kako treba razvijati i kulturu obrazovanja obrtnika radi izvoza ekskluzivnih nišnih proizvoda i usluga na veća i bogatija tržišta.
Vanjski utjecaji
Zbog promjena prouzročenih pandemijom koronavirusa, ali i ubrzane digitalizacije koja se dogodila zbog toga (dogodila bi se i bez toga, ali znatno sporije), obrazovanje je postalo znatno dostupnije, ali sada neovisno o vremenu i mjestu. Studenti, ali i svi oni koji se obrazuju (formalno ili neformalno), imaju mnogo više mogućnosti za obrazovanje na različitim mjestima, ne nužno fizičkim, i potpuno neovisno o točno predviđenom vremenu. Platforme razvijene za e-učenje i one koje se razvijaju omogućavaju učenje na daljinu koje korisnicima omogućava učenje potpuno prilagođeno njihovu rasporedu, s mjesta i u vrijeme koje sami izaberu. Iako mnogi razmišljaju o povratku na 'staro normalno', kad je u pitanju obrazovanje, toga, vjerojatno, neće biti, bar ne u cijelosti.
– Sve je to velik izazov, posebno za naša sveučilišta, jer obrazovanje više nije nešto što se događa na određenom lokalnom ili nacionalnom tržištu, nego se provodi na globalnom tržištu, što pak implicira da naš obrazovni sustav ima globalnu konkurenciju, ali i globalno tržište. Student sada može studirati u Berlinu, Londonu ili New Yorku a da ne napusti svoju sobu. Pred svim je dionicima naše akademske zajednice izazov da studente zadržimo u Osijeku, Rijeci ili Zagrebu, ali i da privučemo što više stranih studenata – govori Crnković.
Nova ekonomija
Globalne disruptivne promjene, koje se itekako osjećaju, utječu na sve sektore, pa tako i na obrazovni. Guszak Cerovečki kaže da su oni u svojoj ustanovi na promjene već sad odgovorili razvojem nove kategorije akademskih programa koje su nazvali New Economy Majors, koji su multidisciplinarni i transformativni te su odličan odgovor na potrebe globalnog tržišta rada sadašnjosti i budućnosti.
– Ponosna sam na to što mogu najaviti da studij iz te kategorije namjeravamo uvesti i u hrvatske kampuse. Riječ je o dizajnu novih medija, New Media Design, studiju koji je u završnoj fazi pripreme lansiranja na tržište. Multidisciplinaran je jer integrira znanja iz umjetnosti, dizajna, komunikacije, računarstva i tehnologije. Zanimanja vezana uz digitalne medije ionako su među zanimanjima budućnosti. Budući studenti tog studija naučit će razvijati i oblikovati sadržaje za nove medije: od oblikovanja korisničkoga sučelja i iskustva, razvoja računalnih igara, mobilnih i internetskih aplikacija do animacija u filmskoj industriji – objašnjava Guszak Cerovečki.
Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku također je od ove godine pokrenut novi preddiplomski studijski program, Ekonomija i poslovna ekonomija, kojim su na tom fakultetu htjeli odgovoriti na sve izazove kojima smo okruženi. Umjesto dosadašnjih šest studijskih smjerova koji su nudili blagu specijalizaciju, ponuđen je jedan zajednički preddiplomski studijski program koji će osigurati široku kvalifikaciju za spektar zanimanja, što znači da će se nakon završetka tog programa studenti moći zaposliti na mnogim radnim mjestima, u različitim institucijama i gospodarskim subjektima, ali i da će moći nastaviti obrazovanje.
– Specijalizaciju smo ostavili za diplomsku razinu i trenutačno radimo na potpunoj izmjeni svih diplomskih studijskih programa. Interes za upis na taj preddiplomski studij bio je izniman, uz broj prijava i prvih izbora koji su znatno nadmašili upisnu kvotu. U idućem nam je razdoblju osim klasičnih studijskih programa cilj naglasiti razvoj programa cjeloživotnog obrazovanja, zbog čega smo osnovali Centar za cjeloživotno obrazovanje – kaže Crnković.
Zelene prilike
Jedan od trendova koji sve jače utječu na obrazovanje, a u budućnosti će se njegov utjecaj i povećavati, jest 'zeleno', tj. zelene tehnologije i njihova primjena. Luburić kaže da taj trend jača na razini Unije i da će sve povezano s njim privući mnogo novca iz Unijinih fondova te da to treba shvatiti kao veliku priliku.
– Tehnologije bez upotrebe ugljika bit će obasipavane proračunskim novcem EU. Onaj tko bude dovoljno mudar, ugrabit će priliku, kako u poduzetništvu tako i u obrazovanju. Digitalno ne trebam ni spominjati. Pandemija covida to je dodatno potaknula. Tko ne želi pratiti digitalne trendove, već je propao, a to još ne zna ili nije svjestan toga – zaključuje Luburić.
Bez obzira na sve trendove, u budućnosti će biti potrebne neke univerzalne vještine kao što su kreativnost, inovativnost, kritičko i analitičko razmišljanje, rješavanje problema, timski rad, emocionalna i socijalna inteligencija, komunikacija, prilagodljivost, liderstvo… Uza sve to trebamo razvijati, posebno u Hrvatskoj, i to po uzoru na mnoge razvijene zemlje, poduzetničke vještine i poduzetnički način razmišljanja. To znači spremnost na preuzimanje rizika, hrabrost, razmišljanje izvan okvira, strast, energiju, ali prije svega pokretanje i vođenje promjena i inovacija.