08. listopad 2020.

[VIDEO] Pogledajte kako je Liderova novinarka ‘vozila helikopter‘ iznad Crnog mora iz Zagorja

Heli Center Toplice, simulator    foto Ratko Mavar

Heli centar Toplice u kojem vojni piloti helikoptera prolaze simulatorsku obuku, bio je u nekoliko navrata predstavljen javnosti, međutim i dalje malo tko zna za to unikatno poslovno čudo u srcu Zagorja. Sagradili su ga u Krapinskim toplicama 2014. godine ruski investitori, želeći stvoriti najmoderniji centar, kakav u Europi do tada nije postojao.

U izgradnju Heli centra uloženo je oko 12 milijuna eura, a kad bi se u to još uračunale sve potrebne licence i certifikati, na koncu se iznos investicije kreće oko 15 milijuna. Samo dva simulatora koja se nalaze u Heli centru koštaju oko 10 milijuna eura. Modeli simulatora koji se nalaze u Heli centru jesu FFS-D – Full Flight Simulator Level – D, koji u potpunosti odgovara modelu vojnog helikoptera Mi -17 te  FTD-3 – Flight Training Device, koji je simulacija helikoptera Mi – 171.

Naš domaćin koji nas je proveo centrom prošlog tjedna bio je Stanislav Bychinskii, predsjednik Uprave Heli centra, stručnjak za investicije, preuzimanja i spajanja na globalnom tržištu. Investicijska tvrtka koju predstavlja ima razvijene biznise po cijelom svijetu: u Austriji, Francuskoj, Rusiji, SAD-u, Južnoj Americi, a većina ih je u djelatnosti zrakoplovstva, inženjeringa i razvoja te svaka kompanija posluje neovisno o drugoj.

- U početku je sve bilo savršeno, nismo imali nikakvih problema s greenfield investicijom niti dobivanjem dozvola. Problemi su došli kasnije. Vrlo važan faktor za odluku o investiranju u Hrvatskoj bila je i činjenica da se flota Hrvatske vojske sastoji od 20-tak helikoptera kakvi odgovaraju našim simulatorima. Na samom početku ulaganja bivši menadžment imao je sporazum s hrvatskom Vladom, o tome da će hrvatske pilotske posade koristiti naše simulatore. Vlada je 2014. godine dala zeleno svjetlo gradnji Heli centra i rekla da uložimo, a da će ga oni koristiti i to obećanje uvrstili smo u poslovni plan. Nakon što se centar sagradio predstavnici Vlade promijenili su svoje mišljenje i rekli da ih suradnja ne zanima. Kada ulažete toliko novca morate već u početku imati klijente koji mogu pokriti 40-tak posto kapaciteta. A simulatori moraju raditi 24/7 da bi bili profitabilni – priča Bychinskii. ---

image
Heli Center Toplice, Stanislav Bychinskii
foto Ratko Mavar

Pitali smo MORH zbog čega piloti HV-a ne koriste simulatore u Zagorju, međutim nismo dobili nikakav odgovor.

Prije godinu dana Rusi su sa svojom tvrtkom Matelot izašli iz priče, a u nju su ušli Austrijanci, tako da je sadašnji vlasnik tvrtka Evosar, sa sjedištem na Cipru. Smijenjen je i predsjednik Uprave Nikolai Akulenko, a na njegovu poziciju došao je Bychinskii koji se nada da će s novim ministrom obrane imati uspješniji dijalog.

No propali dogovor s vojskom nije uništio projekt.

- Glavno tržište nam je Poljska i s njima redovito produljujemo ugovore o suradnji. Zadnjih nekoliko godina treniramo peruansku vojsku, pilote iz Ekvadora, Venezuele, Argentine, Sri Lanke itd. Sveukupno smo u razdoblju od 2014. do 2019. godine obučili 600 pilota i tehničara letača. Lani smo potpisali ugovor i s američkom vojskom koja, nakon Kine i Rusije, ima treću najveću na svijetu flotu ruskih helikoptera – priča Bychinskii.

Piloti kada dođu na obuku žele i neke dodatne sadržaje, a Krapinske toplice su klaster koji nudi takve mogućnosti, od rehabilitacije, vrhunskih klinika, ali i turizam i kulturne sadržaje koje je Bychinskii odlučio iskoristiti i od Heli centra napraviti i turističku priču.

- Ovakvi centri obično su zatvoreni za javnost, ne toliko zbog vojnih tajni već striktnih pravila. Vlasnici su komercijalizacijom Centra bili malo šokirani, ali želio sam otvoriti našu priču prema javnosti upravo radi lošeg početnog imidža i interesa lokalne zajednice prema tome što se tu kod nas događa. Kad sam čuo verziju da u Zagorju neki ludi Rusi tiskaju novac, rekao sam 'sad je dosta'. I tako smo otvorili vrata posjetiteljima i popularizirali ne samo helikoptere već i općenito zrakoplovstvo. Pripremamo turističke programe i zapravo smo iznenađeni velikim interesom – kaže Bychinskii.

Heli centar nudi tzv. industrijske ture, tijekom kojih posjetitelji dobivaju opširnije informacije što i kako se radi u Centru, kako izgledaju treninzi pilota, uče se neke stvari o avijaciji, helikopterima, isprobava oprema i na koncu simulator. Za djecu postoji program letačke akademije, škola za dronove, filmovi o zrakoplovstvu, lagana verzija vožnje u simulatoru, a postoji i zanimljiva suvenirnica s vojnom opremom, igračkama itd.

U manjem simulatoru 15 minuta letenja košta 15 eura. Na velikom cijena za pola sata leta iznosi tisuću, a za 45 minuta 1.500 kuna. S instruktorom prolazite osnove, birate hoćete li lakšu ili 'hard core' verziju simuliranih uvjeta. Tako je došao i trenutak da i sami sjednemo za upravljač ruske vojne letjelice.

Prije svega, vožnja helikopterom bila jedna od mojih većih životnih želja i s obzirom na njezinu zahtjevnost već sam se pomirila s time da će ostati neispunjenom. Simulator u kojem nema razlike između mašte i jave omogućio mi je, ne samo da se provozam u vojnom 'heliću' već da njime i upravljam, što bi u svakom drugom slučaju bilo nemoguće. Bychinskii me upitao želim li 'hard core' verziju vožnje, u kojoj ćemo simulirati pad helikoptera, oluje i izvanredne situacije, što očito ljudi vole doživjeti no s obzirom na to da je u 2020. bilo drame i više nego dovoljno, odlučila sam se na simulaciju leta srednjeg inteziteta i uzbuđenja, da ne 'izazivam vraga' i ne pamtim ovu godinu po još jednoj stvari koja mi nije trebala. I tako smo uzletjeli i vinuli se iznad grada Soči pokraj Crnog mora. Dan je bio sunčan i lijep, vidljivost savršena.

Osjetila su se uobičajena podrhtavanja, a razina buke bila je nešto manja kako bih mogla razgovarati s pilotom koji je na 20-tak minuta postao moj mentor. Fotograf je želio snimiti prizore iz helikoptera stojeći, međutim to mu nije bilo dozvoljeno, a saznali smo zašto pri prvom oštrom zavoju. Nakon par minuta upravljačka 'palica' bila je u mojim rukama, a za preživljavanje sam dobila par vrlo jednostavnih uputa: ako upravljač nagnem prema naprijed dobit ćemo na brzini, ali izgubiti na visini i obrnuto. Lijevo je lijevo, desno je desno, jedna kazaljka pokazuje brzinu koja ne smije pasti ispod 75 kilometara na sat, a najveća brzina je nešto iznad 200. Kabina helikoptera ima tipki, gumbića i prekidača više nego je zvijezda na nebu i kad bih sada pohađala pilotsku školu, do kraja života ne bih naučila njihove pojedine funkcije.

No kao i u niskobudžetnom akcijskom filmu, kada sporedna glumica preuzme komandu nad letjelicom jer je pilota netko primio za vrat, tako sam i ja odlučila spasiti našu malu ekipu, odnosno nastojati da nas ne strovalim u Crno more i ne završim let prije vremena. U početku sam se bojala da moj želudac ne preuzme kontrolu nad mozgom. Mozak daje signal tijelu da je u pokretu, a tijelo zapravo miruje pa to zna biti nesretna kombinacija. No ovaj let bio je vrlo prihvatljiv 'gastro doživljaj' i nisam se morala brinuti hoću li uništiti milijunsku opremu. Između ostalog, nosila sam masku.

image
Heli Center Toplice, simulator
foto Ratko Mavar

A onda su stvari krenule u drugom smjeru. Pilot je isključio jedan motor da stvar bude uzbudljivija no imali smo još koji u rezervi pa nas ni to nije omelo da sletimo na vrlo realno napravljen ruski nosač aviona nasred mora. Za kraj naše avanture, u daljini smo vidjeli dim nakon eksplozije, zrakoplov se zaletio u kuću i na mjestu nesreće već je bilo drugih letjelica koje su pristigle u pomoć. Sletjeli smo pored njih bez poteškoća.

Nije baš da svaki dan vozim ruski vojni helikopter, tako da, kad sam izašla iz kabine, 'svijet je bio moj', a dojmovi se nisu slegnuli sljedeća 24 sata. Kao ni trnci u desnoj ruci u kojoj sam držala upravljač i koji je vibrirao istim intezitetom kao i letjelica. Simulator nije igračka niti turistička atrakcija. To je vrlo skupa oprema, napravljena sa svim dijelovima ili replikama dijelova pravih helikoptera.

No turistički dio Heli centra pretvorio se u vrlo uspješnu priču, tako da unatoč koronakrizi zbog koje trenutno nema profesionalnih edukacija, Centar ima cijeli listopad rezerviran za posjetitelje. Nedavno je osmišljen i program team buildinga za kompanije.

- U tom programu nastojimo dostići dva cilja: mora s jedne strane biti zabavno i zanimljivo, a s druge ispuniti svrhu vrhunskog timskog treninga. Leteći u helikopteru možete napraviti izvrsnu koordinaciju timova, a simulacija je najbolja prilika za posadu koja uči kako se snalaziti u ekstremnim uvjetima. Osmislili smo i tzv. 'formation flight' (formacijski let), program istovremeno na dva simulatora, gdje jedna ekipa vidi drugu i one se međusobno natječu. Naravno, svaki tim ima na čelu profesionalnog instruktora, ali svi su uključeni u proces i natjecanje. Za ovaj program zainteresirane su neke ozbiljne kompanije iz Njemačke i Austrije, uglavnom iz zdravstvene i IT industrije. Baš nedavno smo započeli suradnju s tvrtkom Porche Croatia i ovog mjeseca očekujemo s njihove strane 200-tinjak ljudi. Prvo će iskoristiti program za svoje djelatnike, a onda ga nastaviti provoditi s klijentima– najavljuje Bychinskii.

U takve programe Heli centar je uključio i druge lokalne partnere, primjerice Vuglec Breg za gastro dio i ranč u vlasništvu jedne njemačko-austrijske kompanije za dodatne aktivnosti poput jahanja.

U tijeku je i priprema projekta gradnje hotela i zrakoplovnog muzeja u Zagorju koji bi imao i veliki značaj za lokalnu zajednicu.

Više o poslovnom modelu Heli centra i novim investicijama koje su u pripremi pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.