Zahvaljujući čekanju 'u redomatu' u poslovnici jedne banke 'prisluškivao' sam neki dan zanimljiv razgovor službenice s klijentom, vitalnim starijim gospodinom.
– Evo, dobili ste novu karticu tekućeg računa.
– Znači od danas se njome mogu koristiti?
– Da, možete odmah, čim je aktivirate.
– Kako?
– Samo je stavite u bankomat…
– Ali ja se ne koristim bankomatom.
– To nije važno, samo je stavite unutra i ukucajte PIN…
– Oprostite, ali što je to PIN?
– Pa to je kombinacija brojeva koju samo vi znate…
– Ali ja ne znam taj PIN, možete li mi reći koji je?
– Nažalost, ne mogu. Ja ga ne smijem znati. PIN je isti kao i za vašu staru karticu.
– Ali nikad ga nisam ni znao…
– Onda vam možemo poslati novi PIN poštom pa onda idite na bankomat…
– Ma pustite bankomat, mogu li ja s ovom karticom bez PIN-a dizati novac?
– Možete, kako da ne, ali bez PIN-a ne možete upotrebljavati karticu ni na jednom POS uređaju.
– POS uređaj? Što je to?
– To su uređaji na svim prodajnim mjestima preko kojih možete bezgotovinsko plaćati...
– Ma to mi ne treba. Glavno da ja mogu dići mirovinu na šalteru. Vidimo se sljedeći mjesec. Hvala i doviđenja!
Ovo 'prisluškivanje' navelo me na razmišljanje o cijeloj jednoj izgubljenoj generaciji, nasljednicima one pariške umjetničke koju je u 20-im godinama prošlog stoljeća pod tim nazivom promicala Gertrude Stein. Hrvatska izgubljena generacija stotinjak godina poslije ima još manje nade da će se 'pronaći' i uklopiti u današnje društvo.
Generaciju koja je otišla iz svijeta rada prije ekspanzije mobitela djeca i unuci morali su učiti rukovanju tim spravicama. Zatim su POS uređaji zamijenili čekove, a bankomati bankovne šaltere. E-poruke zamijenile su klasičnu poštu, a društvene mreže drastično su promijenile komunikaciju. Nitko sustavno ne pomaže novoj izgubljenoj generaciji da se snađe novom tehnološkom poretku. A onda su tek krenuli pametni telefoni, pametni satovi, e-trgovina, e-građani i druge internetske usluge.
Cijela generacija ostala je izvan toga, bez mogućnosti upotrebljavanja tehnoloških novotarija. Ne moraju djedovi i bake igrati igrice na mobitelu, ali internetska komunikacija mogla bi im itekako olakšati život.
Međutim, ne samo da velik dio ljudi 70+ ne može upotrebljavati niz praktičnih uređaja, oni su isključeni i iz svakodnevne javne komunikacije. Ne snalaze se više ni kad gledaju TV dnevnik. Ne razumiju oni što znače pojmovi kojima ih gađaju, poput coachinga, crowdfundinga, IPO-a, fintecha, pitcheva, linkova i hyperlinkova…
Tako je nova izgubljena generacija zapravo postala isključena generacija.