25. studeni 2019.

Četiri ‘slatke tajne‘ Kraša - svima nešto ‘smrdi‘ u zraku

 foto Dražen Lapić

Prodaja dionica Kraš ESOP-a braći Pivac tijekom vikenda potaknula je u poslovnoj javnosti mnoga pitanja koja su ostala visjeti u zraku. Najvjerojatnije će ono što se dogodilo s Krašom ostati 'slatka tajna', ali s gorkim okusom u ustima kod mnogih koji su bili poslovno i emotivno vezani za tu kompaniju. Stručnjake iz prehrambene industrije pitali smo što misle da će se sada događati? Sada, kada su većinski vlasnici Kraša predstavnici mesne industrije. Postoji li uopće ikakva logika i sinergija između 'mesa i čokolade'? Iznenadili smo se koliko su i oni, inače najpričljiviji, željeli ostati anonimni i suzdržani. Svima nešto 'smrdi' u zraku. Gotovo niti jedan ne vjeruje u to da će nova vlasnička struktura Krašu donijeti neke značajnije pozitivne promjene u poslovanju.

Da se tvrtku htjelo i moglo napraviti profitabilnijom, to bi se već dogodilo. Još manje povjerenja imaju u sinergijske efekte mesne i konditorske industrije. Tehnologije u proizvodnji su dijametralno suprotne. Za razliku od mesa, čokolada spada u neku vrst profinjene, čiste i vrlo zahtjevne proizvodnje. S mesnom industrijom ne može imati niti zajedničke točke u nabavi niti u nekakvom co-brendingu. Eventualno bi zajednička točka mogla bi biti bolja pozicija Pivca u maloprodajnom kanalu radi većih volumena.

Sljedeće vrlo važno pitanje oko kojeg zapravo nitko više ne dvoji, (ali ne može ništa ni dokazati pa ostaje u formi pitanja) jest je li bilo zajedničkog djelovanja ESOP Kraša i MI Braće Pivac tijekom aktivne ponude za preuzimanje? Treće: zašto je Kraš ESOP prodao dionice po 200 kuna nižoj cijeni braći Pivac od postojeće na tržištu od 1050 kuna? Za pretpostaviti je da hrvatske institucije neće ovo pitanje potezati, ali što ako ga pokrene Nebojša Šaranović, vlasnik ciparskog Kappa Star Limiteda?

Šaranović se s braćom nadmetao i na koncu izgubio, nije uspio u preuzimanju. Iako je Pivcima zadao glavobolju, natjeravši ih da potroše na Kraš vjerojatno po puno više nego što su planirali. Na koncu prema izračunima ispada da je Šaranović za oko 28 posto dionica Kraša dao 360 milijuna kuna, a braća Pivac za 52 posto dionica 430 milijuna kuna. Šaranović do sada nije javno iznosio namjere za dokazivanjem bilo kakvog zajedničkog djelovanja, ali za pretpostaviti je da će iskoristiti sve svoje zakonske mogućnosti kao vlasnika kontrolnog paketa dionica, prije svega da čim prije u Nadzorni odbor postavi svoje ljude.

Četvrto pitanje koje 'žulja' stručnjake je ima li prostora za rast i razvoj Kraša uz status quo kojeg su navodno neslužbeno braća Pivac dogovorili s radnicima? Naime, sklopljen je Sporazum o socijalnom partnerstvu između MI Braća Pivac, Kraš ESOP-a i Sindikata PPDIV, čime je potvrđen plan daljnjih ulaganja u razvoj Kraša, zadržavanje razine prava radnika, te zadržavanja proizvodnih pogona na postojećim lokacijama. Iako neki bivši menadžeri Kraša smatraju da se restrukturiranje u Krašu može realizirati i bez većih rezanja troškova za zaposlene (primjerice, racionalizacijom u financijskim, organizacijskim, nabavnim procesima, asortimanu i sl), neprovođenje promjena u poslovanju, na čemu je navodno inzistirao Kraš ESOP, sigurno neće osloboditi potencijal Kraša.

– Javnosti nisu u dovoljnoj mjeri poznati elementi ove transakcije. Na djelu je jedna netržišna koncepcija. Priča se događa između dva dioničara no postoji i treće rješenje, a to je prodaja trećoj strani. Naime, konditorska industrija se globalno ne nalazi u najboljoj poziciji. Troškovi sirovine rastu, tržište stagnira, a promijenile su se i potrebe potrošača koji traže proizvode s manjim udjelom šećera. Tako da, ukoliko se ne napravi ozbiljniji zaokret u poslovnom modelu, Kraš čeka stagnacija i mučenje, scenarij koji je snašao i druge konditore u Europi – komentira ekonomski analitičar, Damir Novotny.

Kraš je, s obzirom na potencijal i poziciju koju je imao u prošlosti, mogao danas biti konsolidator konditorske industrije u regiji i pa i šire. No umjesto lovca, postao je lovina.