31. siječanj 2020.

Neven Vranković: Atlantic bi bio sasvim druga kompanija da je kupio Viveru i Podravku, a ne Cedevitu i Drogu Kolinsku

Neven Vranković   

Neven Vranković u Atlantic Grupi radi 22 godine. Najvažniji razlog što je tako dugo ostao je osjećaj svrhe. A čak 75 posto njegove plaće je varijabilno i ako ne dosegne ‘target‘, plaća prilično visoku kaznu

Potpredsjednik Atlantic Grupe Neven Vranković u petak je na konferenciji Stvaranje vrijednosti u svijetu povećane kompleksnosti u zagrebačkom hotelu Hilton Garden Inn ispričao zanimljiv put od plana do realizacije koji pokazuje kako nekada ne uspijete ostvariti ono što ste zamislili, ali to vas odvede do nečeg drugog. U slučaju Atlantic Grupe, još boljeg.

- Kad počneš izvršavati plan, završiš u preprekama i nađeš se na zaobilaznicama, a ne na putevima na kojima si mislio da ćeš biti. Kad smo bili distributori za Wrigleys i Mars događalo nam se da kad bi netko kihnuo u Virginiji, i mi bismo se prehladili. Morali smo minimizirati takvu podložnost utjecajima, morali smo diversificirati ponudu i teritorij. Saznali smo da Pliva prodaje Viveru, pa smo završili pregovarajući za Cedevitu koja je tada bila dvostruko veća od nas. Strategija je bila tamo, ali odjednom morali smo koristiti totalno drugačiji pristup. Danas bi bili sasvim druga kompanija da smo kupili Viveru umjesto Cedevitu – rekao je Vranković kojem to nije bio jedini primjer totalne promjene plana.

Nastavio je priču i o nedosanjanom snu Atlantica.

- Oduvijek smo htjeli kupiti Podravku. U jednom trenu Vlada ju je stvarno odlučila prodati, ali na kraju je ipak odlučila da neće. U međuvremenu, mi smo prikupili novce i imali sve spremno za IPO. Ljudi su bili razočarani. No, uskoro na prodaju je stavljena Droga Kolinska. To su slične kompanije. Opet, bili bismo totalno drugačija kompanija da smo kupili Podravku. Znali smo što smo htjeli, ali opet je bilo skretanja s puta – objasnio je na primjeru koliko je važna fleksibilnost i spremnost na promjene.Komentirao je i velikodušnost Atlantic Grupa prema zaposlenicima.

- Naše plaće su javne. Svaki put kad supruga pročita moju plaću u novinama, kaže da je ne zaslužujem. No, u Atlanticu već dugo nismo iskusili da je senior menadžer napustio kompaniju zbog više plaće.Plaća sigurno u tome pomaže, ali svojim zaposlenicima i na brojne druge načine pokazujemo da cijenimo njihov rad. Prije no što sam radio u Atlanticu, radio sam u banci, odvjetničkom uredu, diplomaciji. U Atlanticu sam sada 22 godine. Najvažniji razlog što sam tako dugo ostao je osjećaj svrhe. Istina je da Emil Tedeschi kao CEO stvarno osnažuje svoje menadžere i ja se nadam da isto djelujem na svoje kolege – kazao je i izrazio uvjerenje da su zato učinkovitiji od konkurencije.

No, podijelio je i zanimljivu činjenicu da je čak 75 posto njegove plaće varijabilno te da, ako ne dosegne target, plaća prilično visoku kaznu.