Kada bi Rusija u potpunosti prekinula dotok plina u EU trenutačne zalihe bile bi dostatne najkasnije do kraja ožujka

U svijetu burzovnih roba, trenutačno dominiraju teme poput pandemije, inflacije, geopolitičke nestabilnosti, rasta kamatnih stopa, rasta cijene energenata te rasta cijena uglavnom svih burzovnih roba od agri do metala. Sve skupa pomalo pesimistično jer na kraju se sve to direktno ili indirektno, prije ili kasnije, reflektira na život svakog pojedinca kroz više cijene dobara i usluga te  dostupnost pojedinih dobara i usluga. Kao što globalno visoke cijene nisu dobre za svjetsko gospodarstvo, tako i niske cijene nose za sobom neke izazove. Sve se to ocrtava u cikličnom kretanju ekonomija i gospodarstava općenito. Naravno da se o tome više medijski govori kada su tržišta u fazi rasta jer su negativne implikacije dalekosežne, a interes svekolike javnosti veći, nego kada su tržišta u fazi konsolidacije. Dovoljno se samo prisjetiti da smo u sličnoj situaciji bili u periodu od 2008. do 2013. kada su također cijene burzovnih roba dosezale svoje vrhunce ili razine koje su bile i veće nego što su to danas za pojedine robe pa je opet nakon toga uslijedio period pada cijena do te mjere da se u jednom trenutku dogodilo nemoguće – cijena nafte je bila negativna.

 

Premda smatram da se svijet ponovno nalazi u ciklusu visokih cijena koji će potrajati još neko vrijeme, u svakom trenutku je moguć scenarij koji će ovaj trend zaustaviti i/ili primiriti, odnosno preokrenuti. Samo je potreban odgovarajući okidač za to. Ne treba zaboraviti da su tržišta dionica, uslijed enormnog tiskanja novca dosegle rekordne razine i potencijalno stvorile novi balon u trenutku kada se globalno gospodarstvo borilo sa globalnom pandemijom. Svoje vrhunce u tom periodu dosegli su S&P 500, DJI i NASDAQ, tri najvažnija globalna dionička indeksa. Sva tri indeksa bilježe pad od početka godine u rasponu od 5 posto do 13 posto. Stezanje monetarne politike te povlačenje jeftinog kapitala s tržišta moglo bi potaknuti investitore na uzimanje profita. Osim toga, pucanje balona dionica i povezano s time negativna spirala mogla bi se preliti i na tržište burzovnih roba, a to bi moglo dovesti do promjene trenda. Svakako nešto što će investitori pratiti u period pred nama.

 

 

I prošli tjedan dominantna vijest je i dalje potencijalan sukob Rusije i Ukrajine/NATO-a što utječe na sva tržišta trenutno. Osim toga, drugi važan faktor je FED i kamatne stope u SAD-u. Nakon prošlotjednog sastanka, tržište je uvjereno u podizanje kamata u ožujku (još se špekulira koliko će puta u ovoj godini FED podići kamate, tj. kojom brzinom će se kamate podizati) i smanjenje imovine u bilanci za preko 8 bilijuna dolara. Ono o čemu se raspravlja je hoće li to biti usporavanje rasta ili početak recesije? Kao posljedica dolar jača kao utočište za investitore i sigurna oklada, trenutno je na najvišoj razini u zadnjih sedam mjeseci.

 

Kriza u energetskom sektoru u Europi se nastavlja, kao posljedica rasta nafte, plina, ugljena i električne energije, a trenutačno hladno vrijeme samo dodatno naglašava taj problem. Cijene nafte kao što se i očekivalo, testirala je i probila granicu od 90 $/bbl na Brentu i time nastavila višetjedni stabilan trend rasta o kojem sam već ranije pisao i komentirao. Istovremeno cijene plina ponovno gledaju ka granici od 100 €/MWh (Dutch TTF). Cijena futuresa ugljena na burzi u Newcastlu narasla je na gotovo 230 $/t, najvećoj razini od sredine listopada, kao posljedica povećane potražnje u Europi usljed rasta cijene plina i supstitucije plina ugljenom u elektranama. Od početka godine cijena ugljena na burzama narasla je 45 posto.

 

Prošli tjedan detaljnije smo komentirali situaciju oko nafte. Sada ćemo pobliže sagledati događanja oko plina kako bi ono što se događa na burzi mogli sagledati u širem kontekstu. Energetska ovisnost jedna od ključnih geopolitičkih slabosti EU, budući da unija ne posjeduje ozbiljnije naftne i plinske izvore, a gospodarstvo i stanovništvo ovisi o uvezenom plinu koji se velikim dijelom uvozi iz Rusije (i do 40 posto potreba plina EU). Stoga je jedan od primarnih strateških ciljeva EU smanjenje ovisnosti o ruskom plinu te u tom kontekstu treba promatrati nametanje, za gospodarstvo krajnje rizične, velike zelene tranzicije u opskrbljivanju energijom prije nego što je za to potrebna tehnologija uopće dosegla odgovarajuću razinu razvoja. Istovremeno, SAD kao strateški partner EU, umjesto pojačane opskrbe europskog tržišta ukapljenim plinom, gleda vlastite interese i balansira između europskog i azijskog tržišta usmjeravajući svoj ukapljeni plin na ono tržište na kojem može maksimizirati profit (čime samo stvara dodatan pritisak na cijenu plina). Proces certifikacije dovršenog plinovoda Sjeverni tok 2 privremeno je zaustavljen odgađajući na dulje razdoblje stavljanje u funkciju plinovoda kojim bi se ruski plin uvozio u Njemačku i EU i kojim bi se u velikoj mjeri riješila energetska kriza u EU. Pravi razlozi nisu administrativni i birokratski kako se pokušava prikazati, već geopolitički. Pritisak SAD-a kao i nezadovoljstvo Poljske i Ukrajine koju EU želi uključiti u svoju strukturu i kojima bi neometan rad Sjevernog toka 2 umanjio protok plina kroz plinovode preko njihova područja, a time i ukrajinsku i poljsku zaradu (dok je ruski cilj zadržati isporuke plina prema EU, ali kroz Sjeverni tok 2 te na taj način smanjiti protok plina prema EU preko Ukrajine).

 

Također, u cilju energetske neovisnosti treba gledati i ranije pridruživanje EU američkom planu geopolitičkog preslagivanja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Cilj je bio pokušaj otvaranja novih pravaca dobave plina u EU iz Katara izgradnjom plinovoda preko Iraka, Sirije i Turske kao najbližeg kopnenog pravca, nakon što je prvotno opravdano propao kao neisplativ projekt plinovoda Nabucco, koji je EU trebao opskrbljivati plinom iz Azerbajdžana preko Bugarske i Rumunjske. Da sirijski režim nije u zadnji čas pokušao nametnuti novi dogovor kojim bi se eliminirali iz projekta Turska i Katar, a uključili Iran i Libanon, gdje bi se u konačnici iranski plin preko Libanona distribuirao u Europu, do rata u Siriji nikada ne bi ni došlo. Međutim, uplitanjem Rusije u rat, zaustavljeni su planovi trasiranja plinovoda prema Europi koje su osmislili europski i američki saveznici, a europski energetski problem ostao je neriješen (odnosno i dalje ovisan o Rusiji), a dodatno je kao posljedicu stvorio migrantsku krizu.

 

A kada bi Rusija u potpunosti prekinula dotok plina u EU? EU bi se mogla nositi s kratkoročnim prekidom isporuka ruskog plina, ali uz teške posljedice po gospodarstvo i hitne mjere smanjenja potražnje (prema istraživanju instituta Bruegel). Morao bi se povećati uvoz ukapljenog plina i uvesti mjere smanjenja potražnje tj. zatvaranje tvornica. Trenutačne zalihe plina bile bi dostatne najkasnije do kraja ožujka. Ako bi se obustava produžila do iduće zime, to bi progresivno povećalo problem za EU (ulazak u zimu sa gotovo nepostojećim zalihama). Plin bi se supstituirao ugljenom u nekoj mjeri, a potražnja za ukapljenim plinom podigla bi cijene na nove rekordne razine.

 

 

Cijene agri roba trenutno imaju veliku dnevnu volatilnost, ali i postojan trend rasta zbog prisutnog straha i rizika izbijanja rata, zbog suše u Južnom Brazilu, pogoršanja stanja usjeva pšenice u SAD-u te zbog i dalje prisutne potražnje i kupovine velikih zemalja uvoznica (Egipat, Kina, Meksiko, Alžir…). Treba imati na umu da je Rusija najveći svjetski izvoznik pšenice (cca 35 milijuna tona), a Ukrajina treći najveći izvoznik kukuruza (cca 33,5 milijuna tona), odmah iza SAD-a i Argentine. Bilo kakav sukob poremetio bi tokove roba, stoga volatilnost nije iznenađenje jer su trenutno vanjski faktori dominantniji od tržišnih fundamenata. Stoga se trenutno analiziraju tri stvari 1) hoće li rata uopće biti ili ne; 2) ukoliko dođe do rata, hoće li to biti blitz-krieg rat koji će trajati nekoliko tjedana (iz perspektive žitarica ograničen samo na stari rod) ili višemjesečni sukob (koji će se odraziti i na usjeve novog roda); 3) dogodi li se jedan od prva dva slučaja u kojoj će mjeri to utjecati na tržište. Moguće da bi Rusija/Ukrajina zaustavile izvoz kako bi osigurale zalihe hrane tijekom sukoba i/ili da bi se ograničio/zabranio pristup brodovima u Crnom moru ili kroz Bospor ili bi se nametnule sankcije i embargo koji bi ograničio mogućnost kupaca da posluju s Rusijom. U tom slučaju, države uvoznice nemaju previše alternativa iz kojih trenutno mogu zadovoljiti svoje potrebe. Kanada gotovo da i nije na tržištu zbog vrlo lošeg uroda, a Australija je logistički začepljena barem do travnja. Preostaju Argentina, Rumunjska, Francuska i SAD.

 

Cijene soje dosegnule su najvišu razinu u zadnjih sedam mjeseci (gotvo 15 $/bu na CBOT), uslijed rasta cijene sojinog ulja (kao posljedica kontinurianog rasta cijene nafte te povezano s time palminog ulja) te smanjenja procjene uroda u Brazilu, najvećem svjetskom proizvođaču soje. Cijena pšenice u jednom trenutku na MATIFu je previše narasla, što je tržište iskoristilo kako bi uzelo profit, usljed čega je cijena pala. Vrlo vjerojatno će se taj pad cijene iskoristiti za re-pozicioniranje. Na Paris Grain Day konferenciji održanoj u petak u Parizu, sudionici su trenutno stanje na tržištima ocijenili sa 3,87, što potvrđuje bikovsko raspoloženje na ljestvici od jedan do pet, pri čemu je jedan vrlo bearish, a pet vrlo bullish.

 

U trenutku pisanja ovog članka, cijene na burzama: