Korona i biznis
18. travanj 2020.

Korona priča iz Silicijske doline - Matt Darko Sertić: Živimo po ‘ništa ne smije iznenaditi‘ i zato nemamo nijednog zaraženog u tvrtci

Matt Darko Sertić   

Matt Darko Sertić, vlasnik kompanije za proizvodnju komponenata za poluvodičku industriju iz Silicijske doline u Kaliforniji, ekskluzivno je za Lider vodio dnevnik. Pisao je o tome što je i kako radio od ponedjeljka 6. travnja. 

ponedjeljak 6. travnja

Počinje novi radni tjedan u kalifornijskoj Silicijskoj dolini. Mnoga poduzeća ne rade, neki su zbunjeni zbog proturječnih informacija o pitanju smiju li ili ne smiju raditi, neki jednostavno nemaju što raditi (restorani, hoteli, taksisti, autoceste su prazne), a neki su se, bogme, tek sada upeli da proizvedu što više (Tesla, Google, Apple Computers). Applied Ceramics svrstan je u skupinu nazvanu 'Critical manufacturing processes for essential businesses' jer proizvodimo komponente od aluminijeve oksidne keramike (alumina) i drugih egzotičnih materijala za poluvodičku industriju.

Stoga se i dalje očekuje pritisak na potražnju za našom vrstom proizvoda. Fox News i CNN ​daju nam dnevne statistike o broju zaraženih i umrlih od koronavirusa. Reportaže iz New Yorka, Detroita i New Orleansa grozne su i porazne. Nitko nije očekivao pandemiju takvih razmjera. Amerika je uhvaćena vrlo slabo pripremljena za takav razvoj događaja. Ne znaju što napraviti i s kapetanom nosača aviona 'Roosevelt' koji se javno obratio za pomoć jer mu je velik dio posade već zaražen.

utorak 7. travnja

U kaotična doba nesnalaženja nas su, još dok smo bili djeca, poučili da nas 'ništa ne smije iznenaditi'. Zbog toga smo još 24. veljače uveli nova pravila ponašanja u sva poduzeća Applied Ceramicsa, Sunceco i Kulinarski institut 'Kul IN': zabranu posjećivanja mjesta s više ljudi, ugošćivanja, upotrebe javnog prijevoza, proslava, utakmica, natjecanja, predstava, bilo kakvih vrsta poslovnih sastanaka. Uveli smo obvezno nošenje maski, redovito pranje ruku sapunom, svakodnevno čišćenje radnih površina, mjerenje temperature svim zaposlenicima.

---  

Privatni život svodi se na princip kuća – posao – kuća. Tko se ne osjeća dobro, koga je strah, tko ne može poštovati nova pravila ponašanja, zamoljen je da ostane kod kuće i ne dolazi na posao. Ispočetka sam i sâm mislio da možda pretjerujemo, ali kako je vrijeme prolazilo, a epidemija se razvijala, naša pravila ponašanja postajala su još stroža. Rezultat je da do sada nismo imali ni jednoga zaraženog zaposlenika u svojim poduzećima... Bravo mi!!!

srijeda 8. travnja

U 23 sata Applied Ceramics održava tjedni sastanak putem MS Teamsa između Siska, Fremonta, Kalifornije i Tajvana. Pridružuju se naši prodajni uredi iz Stuttgarta, Dresdena, Londona i Tokija. Izvještava se o statusima proizvodnje mikročipova različitih poduzeća u svijetu koja se oslanjaju na naše komponente i servise. Imamo pojačane narudžbe za komponente proizvedene od taljenoga kvarca (fused quartz) pa smo odlučili u Sisku otvoriti staklopuhačku radionicu većega kapaciteta.

Javljaju nam iz našega Poduzetničkog inkubatora Sisak (PISAK) da smo u 3D proizvodnji proizveli prve maske i vizire za liječnike i bolničko osoblje bolnice 'Dr. Ivo Pedišić' i Doma zdravlja u Sisku. Kao što u ratu najveći teret borbi podnose vojnici, tako u borbi protiv virusa najveći teret podnose naši zdravstveni radnici. Zato ih moramo dobro naoružati kako bi u toj borbi bili uspješni i pobijedili…

četvrtak 9. travnja

Redoviti sastanak putem MS Teamsa s vodstvom tvrtke Sunceco u Sisku. Gradnja proizvodnoga kapaciteta je završena, probna je proizvodnja počela, ISO-ovi certifikati su dobiveni. Očekujemo povećane narudžbe solarnih panela, solarne rasvjete s videonadzorom (upravo dobivamo narudžbu za petsto komada od međunarodnog aerodroma u Manili, Filipini, što me posebno veseli) te energetskih baterija velike snage. Takve smo baterije, na opće zadovoljstvo, već instalirali u dvije osnovne škole u Slavoniji te hotel Malin u Malinskoj.

petak 10. travnja

Petak je uvijek najintenzivniji dan u tjednu. Tada se trudimo poslati sve narudžbe koje iz nekog razloga nismo stigli poslati u tjednu. Tako postižemo da Fedex i UPS stignu prevesti naše pakete tijekom vikenda da ih naši klijenti prime početkom novog tjedna. U posljednjih nekoliko tjedana ​vidi se da prijevozna poduzeća imaju sve većih problema: pošiljke sve teže nalaze mjesta na sve rjeđim avionskim letovima, slično je s kamionskim prijevozom, carinama treba sve više i više vremena da procesiraju pošiljke pa se ekonomski kotač polako, ali sigurno usporava u recesiju…

Bojim se da ne razumijemo koliko će dugo trajati sljedeća, nadolazeća kriza i koliko će vremena uzeti da se proizvodni procesi opet pokrenu. Ne bih htio biti zloguk, ali bojim se da ne razumijemo kako kriza u koju zalazimo nije samo financijska, pa se ne može ni rješavati samo novim financijskim mjerama i olakšicama. Očekuju nas veliko, novo svjetsko miješanje i raspodjela ekonomskih karata u kojima se nadam da će se Hrvatska znati pozicionirati i aktivirati resurse koje smo zapostavili.

subota 11. travnja

Krasan je, sunčan dan. Prilika za šetnju u planinu da se provjetri mozak i promisli o svemu što nas čeka sljedeći tjedan. Večer provodimo uz HTV. Daje nam dojam da smo bliži svojima u Sisku i Zagrebu. Emisija o potresu u Zagrebu. Mislim da smo imali sreće što se potres dogodio u nedjelju prije sedam ujutro, dok je većina ljudi spavala. Sreća je i što je Zagreb ove godine prijestolnica Europske unije, pa se nadam da će naši znati namaknuti sredstva za obnovu i preobražaj grada u moderni kotač gospodarskog i kulturnog razvoja Hrvatske. Eto, čini se da sam vječiti i neizlječivi optimist. I u ovakvoj nesreći gledam i tražim zašto bi to moglo biti dobro… Inače, 'Dnevnik' bi, kao najgledanija emisija, mogao malo osvježiti svoju ustaljenu šablonu: budući da sporta ionako, nažalost, nema, ta rubrika mogla bi se zamijeniti izvještajima o borbi s koronavirusom.

Tako bi 'Dnevnik' dobio više vremena i prostora da izvještava o ekonomskim promjenama, proizvodnji, investicijama, izvozu (Jeste li primijetili da se izvozne tvrtke rijetko ili nikako ne spominju?). Inače, u Hrvatskoj se iz Amerike izvještava vrlo oskudno, HTV uglavnom prepisuje što primi od drugih agencija. Sve ostalo ​palo je na nejaka pleća Branke Slavice koja se drži Washingtona DC i New Yorka. Iz zapadnog dijela Amerike i Kalifornije nikad ništa – pa zar nikoga ne interesira što se događa u zemlji iz koje se pokreću sve nove tehnologije, filmovi, promjene u načinu života i sl.?! Gdje živi više od dva milijuna Hrvata raznih generacija…? Jeste li čuli, naprimjer, za ACAP – American Croatian Association of Professionals? Niste? E, onda ste uistinu loše informirani o zbivanjima u Americi.

nedjelja 12. travnja

Uskrs. Telefonski razgovori s familijom. Svi su u Hrvatskoj – i roditelji i djeca. Što ja još radim ovdje? Sada bismo, da je normalno, bili na misi u svojoj hrvatskoj katoličkoj crkvi u San Joseu. Ali zbog virusa se ne može, samo online. Crkva nam, inače, služi i kao mjesto na kojemu naša djeca uče o hrvatskoj kulturi, narodnoj nošnji, plesovima i starim pjesmama, receptima. Ženska i muška klapa (Loza) uvijek nešto zapjevaju. Tu se traže i nude poslovi, razmjenjuju informacije, upoznaju se novopridošli iz Hrvatske ('Mali je skočija s broda, imaš li mista za njega u svojoj firmi?'). Tu se krsti, vjenčava i umire. Najčešće dođemo na misu u jedanaest ujutro, a idemo kući oko šest, sedam sati navečer. Svaku nedjelju, osim ovih posljednjih. Sva sreća, među našom, hrvatskom zajednicom nema zaraženih. Možda nas ipak čuvaju Bog i naš način života…

ponedjeljak 13. travnja

Uskrsni ponedjeljak. U Americi običan radni dan. Kolege na poslu donijeli su hranu 'na dojedavanje koja se nije potrošila za vikend'. Kći je napisala novi članak za svoj blog 'Zdrav dom, čist okoliš'. Nada se da će tako pomoći da se u Hrvatskoj troši manje kemikalija za čišćenje i slično, a više prirodnih sredstava koja ne onečišćuju naš vodeni okoliš. Šahisti mi šalju šahovski komentar legendarnog Vlatka Kovačevića, većini poznatoga po sportskim komentarima na Radiju Zagreb, a nama šahistima po besmrtnoj partiji Fischer – Kovačević (1970.) u kojoj je Vlatko na prekrasan način pobijedio najvećeg šahista svih vremena, slavnog Bobbyja Fischera.

Zadivljuje Vlatkova skromnost jer nema ni jednoga 'ja pa ja' komentara, a stvarno može biti ponosan. Inače se šahovski turniri više ne mogu održavati na klasičan način, u klubovima, pa je tako i moje Šahovsko društvo Sisak nakon 112 godina sudjelovanja na hrvatskoj šahovskoj sceni 'na čekanju'. Stoga se organiziraju turniri na šahovskim portalima kao što je www.chess.com, što nas čini opet bliskima jer i ja mogu sudjelovati na internetskim klupskim natjecanjima. Čini se da će se neki odnosi između ljudi zbog pandemije nepovratno promijeniti...